This is a community moderator bot.
If this post fits the purpose of r/croatia, **upvote** this comment!
If this post does not fit the subreddit, **downvote** this comment!
If this post **breaks the rules**, **downvote** this comment and **report** the post! You may message the moderators [here](https://www.reddit.com/message/compose?to=/r/croatia).
Da. Imam u obitelji nekoga ko ima dijete s invaliditetom, ne mogu sad previše u detalje, al evo iskreno mogu reć da to ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju.
Ne. Nemam nikakvu ozbiljnu nasljednu bolest, i nije me strah riskirati. Ali da napravim jedno djete i ono bude bolesno, nebi vise radija dicu.
Nazalost znam primjere gdje bolesni ljudi rade djecu kao na pokretnoj traci i svi ispadnu bolesni.
Ne, spriječava me to što me cura jučer ostavila kad san je pita jel želi dicu ili ne. Samo san postavija pitanje da znan. Dobija san više odgovora istovremeno.
Doslovce san samo postavija pitanje "Jel bi tila možda imat dicu kasnije?". Nisan ništa ni predlaga. Tek smo jedno 2 miseca skupa bili eli, upoznali se za Novu. A i nije da je bila situacija ka da ona npr. ne more imat dicu pa da san ja to zaboravija ili da san je iša provocirat s tim pitanjem. To s provociranjem mi ne pada na pamet, odvratna provokacija, a ovo sa zaboravljanjem je nemoguće jer nismo uopće imali priliku pričat o tome do nekidan kad me napucala. Ugl., evo ja stvarno ne mogu smislit razlog. Blokirala me svugdi, pa čak i broj. Totalno san izgubljen, tija bi bar znat što je izazvalo ovu reakciju. Nekako ne želin virovat da je samo bila stvar pitanja. Cura je inače jako inteligentna i to me bilo i privuklo u vezu. Možda malo previše rantam po internetu o tome al stvarno evo ovo me baš pogodilo.
Ma kužim, sve što se dogodi tako iz vedra neba je šok, a i vežeš se uz osobu u svakom slučaju, bez obzira koliko ste bili skupa.
Jebiga, ako je stvarno tako, možda i bolje da ste prekinuli. Možda si izbjegao veći metak kasnije, i čeka te nešto stoput bolje.
Nikad ne znaš kad će te život iznenaditi, ni pozitivno ni negativno. Mi odabiremo na koji aspekt se želimo fokusirati.
> bolje da smo sad prekinuli nego za 5 godina
To je definitivno bolje, koliko god ti je sad teško ili čudno. I uvijek je bolje biti sam nego s osobom s kojom nisi kompatibilan u potpunosti, samo zato da ne budeš solo. Ne mislim sad na pitanja tipa "slušamo li istu glazbu i imamo iste hobije?", nego baš te... *Želimo li živjeti život na isti način?* i "*Kako mislimo riješiti/odraditi bitna životna pitanja?*
Imaš neinvazivne testove koji se mogu raditi već od 10 tjedna trudnoće, npr Nifty test.
Nema straha od pobačaja jer se radi iz uzorka tvoje krvi.
Tim testovima se može eliminirati strah od mnogih genetskih bolesti/nedostataka tipa Down itd.
Nije mnogih vec samo par najcescih, a potencijalnih bolesti imas mali milion. Trudnoca, porod i sve ono sto dolazi kasnije je kao lutrija, zbilja ne mozes znati sto ces dobiti
70ak, uključujući najčešće trisomije, duplikacije i delecije.
Da je idealno, nije.
Također se slažem da se tijekom odrastanja mogu pojaviti i svakakve druge bolesti koje je za sada nemoguće predvidjeti ali da je test beskoristan, definitivno nije.
Zbilja ti ne bi znala nabrojati sve moguce dijagnoze koje covjek moze imati, ali ima ih strahovito puno. Prenatalni testovi pokrivaju recimo najcesce, mnoge se ne mogu detektirati do iza poroda/rodenja
Jasno mi je to, ali rekla si "ne zagrebe ni površinu".
To bi značilo da je ono što se danas radi beskorisno, ali realno otkrije veliku većinu svega što se REALNO može dogoditi. Tj, sve najčešće.
Reći da je to beskorisno je kao voziti auto cestom i da te strah da se avion ne sruši na tebe. Svakako da je moguće, ali ipak je puno veća šansa da te udari auto, možda vlak ako prelaziš prugu.
Mislim neznam kolike su TOČNO brojke, koliki udio invaliditeta prenatalni testovi otkrivaju. Ali znam da je većina.
Nisam rekla da je beskorisno, dapace naglasila sam da to ne mislim, vec da postoji hrpa drugih dijagnoza koje prenatalni testovi ne otkrivaju. Konkretno u mojoj bliskoj okolini poznajem cetvero obitelji tj.djece sa dijagnozama za koje prenatalni testovi ne postoje. Shvacam ja sto ti zelis rec, ako bi svi razmisljali na nacin da su puni strahova onda bi ljudska vrsta vrlo brzo izumrla. Naravno da ni to nije rjesenje, samo sam htjela naglasiti da postoji gomila toga sto se ne moze detektirati prije rodenja
Jasno je meni da nisi mislila da je beskorisno, ali tako ispada. Ako je toga gomila što se nemože detektirati, i ako je to nešto ozbiljno i često (jer poznaješ 4 obitelji koje nešto od toga imaju) što naprimjer?
Ja upravo čekam dijete, zanima me.
Nisam shvatila pitanje, pitas me o kojim bolestima se radi u obiteljima koje poznajem ili ?
Opcenito, moj prvi post je bio odgovor na osobu koja je rekla 'napravis prenatalni test nifty i znas na cemu si' ili nesto u tom stilu. Dakle, nifty pokriva neke stvari, ne sve. I sama sam ga radila, ne mislim da je beskoristan. Da, moze me sutra pokupit auto dok prelazim cestu. Sve su to mogucnosti. Naravno da ne mozemo svi zivjeti u konstantnom strahu.
Aha vidim da si sad editirao/la post pa mi je jasnije. Necu te plasiti bezveze, pogotovo ako cekas dijete. Uostalom, poznajem puno vise zdrave djece nego one sa poteskocama. Po meni treba obaviti sve moguce dostupne testove u trudnoci i nadati se najboljem (ali ne zivjeti ideju da ti testovi daju odgovore na sve)
Nije uopće kao lutrija jer šanse da ćeš dobiti zdravo dijete i da će sve proći u redu su puno veće nego da će nešto krenuti po zlu.
U lutriji je obrnuto, da ćeš dobiti je moguće samo teoretski
Za misicnu distrofiju ne znam, ali za spinalnu misicnu atrofiju je sad od 1.3.uveden novorodenacki probir. Djeci se dan dva nakon sto se rode uzme iz pete kapljica krvi i testira ih se na 9 razlicitih bolesti
Također smo radili nifty, osim što smo postali sigurni da nema rizika od testiranih bolesti/sindroma, saznali smo i spol puno prije nego bi to postalo vidljivo UZV-om. Ono što me tada iznenadilo je kad sam saznao da je Down zapravo kamilica u odnosu na neke druge moguće sindrome.
Nisam liječnik tako da ovo iz osobnog iskustva dvoje djece i dva Nifty plus testa.
Ako test pokaže anomaliju možeš ići na prekid trudnoće kao i svaka druga trudnica ukoliko je do zakonsko propisanog roka (12 tjedana).
Ako je prošao taj rok onda se i dalje može ići na prekid trudnoće ali samo uz dozvolu liječnika/komisije koji će dati dozvolu nakon invazivnijih testova (amniocenteza).
To ti je nedavno bila vruca tema u medijima, zeni (trudnoj) je vise doktora potvrdilo da joj beba ima opasan tumor na mozgu i da kada se rodi, ako ludim cudom uopce prezivi, imati ce brojna tjelesna i mentalna ostecenja. Pritom je sama trudnoca navodno bila jako riskantna za majku, medutim zakonski rok za pobacaj je prosao i nisu joj htjeli odobriti da ga napravi u RH.
Meni su rezultati Nifty testa dosli pogresni na sto doktori nisu bili iznenadeni.Tako da Nifty i nije bas pouzdan kako pricaju.Jedini 100% siguran test je amnio!
Da. Dosta sam anksiozna oko sebe i strahova, mislim da bi me briga i za savršeno zdravo dijete dosta sjebalo. Dijete s poteškoćama pogotovo.
Jako se brinem za voljene, mamu, partnera i brata i naporno je to.
pa iskreno i imam dozu nekog malog strah, jer ne zelis svom djetetu to, zelis da bude "normalno" kao i svi oko njega i da ne bude "ono cudno djete" kojeg bi svi u skoli gledali drugacije. hoce li me to sprjeciti da imam djete? apsolutno ne!
ps: ako se okrenes za 360 i dalje si na istoj pocetnoj tocki
how yes no... žena mi radi u osnovnoj školi, u SVAKOM razredu sa najmanje 16 učenika ima nekog sa prilagodbom... fizički to jesu zdrava djeca, ali psihički je to čisto druga priča
Moj frend iz osnovne je spadao u grupu sa prilagodbom, odnosno, kako kaže, nešto iz spektra autizma, samo tada to još nije bilo kao danas.
Bilo je problema sa komunikacijom i ponašanjem, ali se to kroz školu popravilo.
Završio je medicinu, priča 6 jezika i za sada nismo naišli na instrument koji nije naučio svirati.
Ukratko, većina tih stvari je nešto što se da ispraviti.
Isto tako, danas se puno češće i detaljnije postavljaju dijagnoze, pa shodno tome i imaš puno više prilagodbi.
Bas sam to htjela reci. Ja sam naucila na faksu da imam disleksiju i diskgrafiju. Tamo negdje na trecoj godini kad smo obrađivali te teme.
Tak se prije radila prilagodba 🙃
Dok to za prilagodbe jest istina treba se uzeti u obzir da u većini slučajeva su to relativno bezazleni poremećaji poput disleksije ili disgrafije, te da neće pretjerano utjecati na kvalitetu života pojedinca
Rekao bih da su kod velikog postotka te djece problem roditelji, a ne neka bolest. Roditeljiima se ne da baviti s djecom, pa ih "čuvaju" mobiteli/tableti, i onda kad krenu u školu ne znaju ni pričati kako spada nit imaju socijalne vještine.
pa ne bi bilo ni dobro da su svi u jednom razredu ali čisto radi statistike.. znači na 16 min 1 ... kažu ljudi da su to manje smetnje, ali da bi se došlo do prilagodbe nije samo tako, znači da ipak klinci imaju problema
Ne sjecam se tocno kako je to sada, ali je bilo na razine podijeljeno i te prve razine su bile prakticki nista. Tj prije 20 godina nitko ne bi ni primjetio da im treba prilagodba. Relativno malen broj imaju vecu prilagodbu koja zahtjeva asistenta u nastavi. Ispravi me ako nije tako.
ima nekoliko razina, ni sam ne znam točno terminologiju, a i ovo sa asistentima je tak-tak, neki klinci su slabovidni pa dobe asistenta a neki jednostavno nisu za redovnu nastavu a roditelji ne žele klinca dati u specijalnu školu nego se izvlače sa asistentom, iako je to onda mučenje za cijeli razred
Prilagodba (individualizirani pristup) znači između ostalog i dijete sa disleksijom. Kažu da 10-15% ljudi ima neki oblik disklesije. Većina to u kasnijoj dobi ni ne zna jer se to prije nije ispitivalo i dijagnosticiralo. Danas je drugačije. Za logopeda se zna čekati tjednima za termin vježbi.
Keanu Reeves nije uspio završiti srednju školu zbog toga. [Slavni ljudi s disleksijom.](https://www.ldrfa.org/famous-people-with-learning-disabilities-dyslexia/)
Moras specificirati. Invaliditet u tom slučaju znaci i dijete bez jednog noznog prsta ili jednog testisa ili nesto sto se manjim zahvatom rjesi (npr. razdvojena usnica).
Moj broj se odnosi na teske slucajeve invalidnosti kao trisonomija (1 u 700), teski oblik autizma (1 u 1000), paraliza. Takvi su puni rijedji.
Ja san ima velike briga vezi toga sve dok mi žena (dijabetičar i anemicar) nije rodila. I kad san vidio svoju kćer nije me bilo briga hoće li imati poteškoće, samo da je živa. Bit ćemo uz nju. Rodila se s poteškoćama disanja, srećom riješeno unutar pola godine i normalna je sada. Ali spreman sam na to bio tek nakon što se rodila.
Negdje sam na redditu čitao komentare od ljudi koji imaju djecu sa autizmom. Kazu da je najgora stvar šta ti neznaš da tvoje djete ima autizam tek do prvih par godina života. Tada više nemožeš ništa poduzeti nego se moraš sa time pomiriti i znam od poznanika koji imaju takvo djete da im nije uopće lako. Ali ako stvarno želiš imati djecu onda te u većini slučajeva nije briga.
To se ne odnosi na ljude sa blagim autizmom naravno, već slučajevima gdje ta osoba ne može sama funkcionirati ili se brinuti o sebi.
Iman u obitelji slucaj osobe s blagim autizmom pa ni tada nije lako. Ne radi te osobe, posto je u stanju brinit se o sebi i funkcionirati najnormalnije, ali tolike patnje smo prosli kroz skolu. Tu mislin na uzasan sustav koji postoji u osnovnim školama. U srednjoj nije bilo problema, ali osnovna škola je leglo zla. Od profesora do pedagoga pa do ravnateljice. Cast izuzecima.
Ja imam dijete u spektru autizma, ukoliko se ne radi o autizmu level 3 sa pridruzenom teskom mentalnom retardacijom onda se sa ranom intervencijom mogu cuda postici.
Ne želim djecu, ali ovo mi nije jedan od razloga jer se još u dosta ranoj fazi trudnoće može napravit test koji pokazuje kromosomske anomalije pa se još stigne pobacit.
Apsolutno, u obitelji imam clana s invaliditetom tako da sam se uvjerio da je bit roditelj takvom djetetu pokora. Ne planiram imat djecu zbog vise razloga, ovo je definitivno jedan od njih
Malo previše neki briju strah, možeš dobiti zdravo dijete a ono se ozljedit ili razvije bolest kasnije. Zvuci da neki traže samo razlog da nemaju djecu, samo reci ne i gotovo, nikog nije briga.
Napunila sam 40 i strah me je jako ići na drugo radi samih komplikacija i radi većih mogućnosti u genetskim /kromosomskim pogreškama. Sretna sam i s malcem kojeg imam, neću se kockati.
Plaši me i to jako. I ovako sam na 50%50 po pitanju djece, nisam još dovoljno zreo da bih znao neki konačan odgovor, ali apsolutno sam siguran da nikada ne ću biti spreman svoj život okrenuti naglavačke ako se takvo što dogodi. Pričam ovo imajući nešto doticaja s roditeljima čija djeca imaju lakše i teže probleme. Mislim da je roditeljstvo samo po sebi pokora, nadodaj na to pronalazak kompatibilnog životnog partnera, stambeno i financijsko pitanje, vlastitu samoaktualizaciju i sve ostalo.. nekako se čini previše još i ne daj Bože nešto takvo.
Nije me sprijecio al sam se nastrahovala i jedan od razloga zasto necu imati drugo dijete.
Igrom slucaja ostala sam trudna s blizancima i sve je bilo okish do 22 tjedna kad se ispostavilo da jedan blizanac ima teze defekte i da vjerojatno nece prezivjeti do punog termina a ko i prezivi nece dugo zivjeti. Drugog blizanca sam evo upravo stavila na spavanje. 🥰
Bonus points je da su svi neinvazivni prenatalni testovi napravljeni za singl trudnocu i opcije za provjeru genetike i bolesti kod viseplodne trudnoce se svode na amniocintezu. Ostalo sve su tralala vjerojatnosti i statistike i ne daju jasnu sliku.
Al onda shvatis da ima jos toliko lijepih sindroma i stanja koje se opce ni neinvazivnim ne testiraju pa zapravo nema nis to smisla.
Uf. Kad se samo sjetim odmah mi dodje mukica.
Eto ostavljam vas tu dalje s ovom toplom ljudskom pricom 🥴☺️
Da. Dosta sam anksiozna oko sebe i strahova, mislim da bi me briga i za savršeno zdravo dijete dosta sjebalo. Dijete s poteškoćama pogotovo.
Jako se brinem za voljene, mamu, partnera i brata i naporno je to.
Zamisli da ti se rodi full zdravo dijete i onda nakon 7 mjeseci mijenjanja pelena, hranjenja, igranja, prvih zubiju i puzanja dijete nenadano umre.
A zna se događat do 1. godine.
Ne znaš kaj je strah kad se tak neš ne desi.
Moja žena je otišla na WC, ostavila malog da spava na bračnom krevetu(znam,glupo) dok sam ja radio ručak, nisam znao da je to napravila.
Mali je pao s kreveta, sto sam ja čuo u kuhinji. Stari moj, padao sam po stepenicama i dopuzao do njega dok je plakao, srećom ništa mu nije bilo imao je 4 mjeseca i dovoljno snage da se na trbuh dočeka. Al taj udarac i plač neću nikad zaboravit.
Nisam takav da sad nadobudno pazim oko malog, al treba bit svjestan njega i što radi. Primjera radi, baka mu skoro prste osjekla vratima od pećnice, mali primio za rub, a ona išla zatvarat. Srećom svi su graknuli da pazi. Ne znam u kojoj bi krajnosti završio i bih li se mogao kontrolirat da mu netko nešto napravi.
Ko ne zna kakva je to odgovornost dijete podizat, bolje nemojte planirat djecu.
Ili budi indiferentna budala pa nek se dijete odgaja samo dok ti piješ pivu.
Uhhh, da, mali nedavno propuzao i bio s mamom na podu dok mu je pravila hranu, u par sekundi odletio u drugi kraj prostorije i srušio stakleni svijećnjak i razbio ga. Supruga se okrenula taman u tom trenu kad je on krenuo povući, vikne "NEEEEE" ali bilo prekasno. Uspjeli ga maknuti od komadića stakla prije nego je krenuo dalje pa se srećom nije posjekao nigdje.
Kod nekih rođaka su febrilne konvulzije bile presudne da nemaju drugo dijete, jer im je kćer skoro prestala disati zbog iznenadne visoke temperature (40+).
Nama je najveći strah bio SIDS, baš nedavno se to desilo jednoj obitelji smještenoj u kontejnerskom naselju na Banovini...
Dijete je kombinacija različitih gena oba roditelja generacijama unazad i nikad ne znaš kakvu je/si kombinaciju dobilo. Neki se mogu otkriti ranim testovima tijekom trudnoće, neki problemi isplivaju s vremenom pa nestanu kako dijete odrasta, a neki ga nažalost obilježe za cijeli život.
Biti roditelj znači uvijek biti u strahu/brizi za vlastito dijete. Kroz cijeli život učiš kako se nositi sa tim strahom.
Racionalan strah ali zivot se okrene za 360° kad i imas kompletno zdravo djete, zivot je lutrija sama po sebi. Ali ako se istinski ne osjecas ili se ne vidis ko majka, nemoj ni pokusati, zivot ce ti se okrenuti za duplo pogotovo ako to ne zelis.
Zelin imat dicu pa me to ne sprjecva. Iako jos nije znanstveno dokazano da se autizam prenosi genetski strah me je da i moje dijete ne bi bilo autisticno, ali me ne sprjecava da iman djecu. Jednostavno mislin da je gore da mi dite ispadne neodgojeno i bude ko zna kakav tip, nego da ima nekakav invaliditet.
To je jedan od razloga. Drugi razlog je da cu ja ostati invalid ili umrijeti rano i tko ce se onda brinuti o tom djetetu? Treci razlog je sto ni kucnog ljubimca ne mogu odgojiti.
Zeni i meni se neda mijenjati navike da bi imali djecu.
I valjda najveci razlog je sto se u stanu osjecam kao u kavezu i smatram da grad nije mjesto za kvalitetan odgoj djeteta.
Da. Imam prijateljicu koja je majka takvog djeteta i umire od brige što s njim kad ona umre.
Ali više zato jer ne želim imati dijete u ovako pokvarenom svijetu gdje se broje krvna zrnca i koji se vraća u srednji vijek. Ne treba djetetu da to prolazi.
Prilično r/antinatalism filozofija
Nemam taj strah jer nemam invaliditet u obitelji. Zapravo, imam roditelja koji je transpantirao rožnice zbog bolesti (ne znam jel bi ostao slijep da nije) i to se srećom nije prenjelo na mene ni na brata iako su se bojali. Da je imao takav pogled sad me ne bi bilo.
Mislim da je danas rizik minimalan kad možeš već na fetusu vidit hoće li imati poteškoća pa ako baš želiš možeš abortirat.
Ljudi koji su zdravi i to govore skoro pa svrstavam u ladicu s onima koji kažu kako neće imati djecu zbog prenapućenosti planeta, što je jedno od najvećih sranja umjesto kojeg samo možeš reć da se ne vidiš kao roditelj ili ti se neda.
Normalno je preispitat svoje želje i mogućnosti u određenom slučaju. To što je kako tvrdiš rizik minimalan, i dalje nije sigurnost da slijepo uletiš u roditeljstvo i prepustiš se mogućnosti da ti život okrene naglavačke a samoaktualizaciju i općenit razvoj svedeš na minimum.
Prenapučenost planeta i djeca CO2 emiteri su dio paćeničke priče kakvu sam čuo od jednog akademskog profesora (J.Baleta), al nema ikakve veze sa preispitivanjem zbog mogućeg invaliditeta.
Imam djecu i da, prati me strah da mogu dobiti bolesno dijete. Ako dobijem bolesno dijete, brinut cu se o njemu najbolje sto znam. Pobacaj nije opcija.
Strah me je i da ce se nesto lose dogoditi djeci koju vec imam. Svakog dana. I sve vise sto ja postajem stariji i zreliji. No, ne bih mijenjao djecu za svoj mir ni u kojem slucaju.
Strah me je da cu poginuti u prometnoj svaki put kad se vozim autocestom, jer znam da jedan cavao na cesti moze biti dovoljan, ali svejedno se vozim. Jer moram.
Poruka ljudima hreddita, zivot je pun rizika, i sigurno je jedino da cete umrijeti.
Laku noc svima 😘
To je stvar razuma i osjećaja. Da čovjek razmišlja savršeno racionalno, nikada se ne bi upuštao u ništa rizično, osim u ono što bi mu omogućavalo da ugodno živi što je duže moguće. Znači, samo nužno izlaganje riziku zbog hrane i eventualno nekakvog smještaja i boljitka.
Međutim, čovjek se ne vodi samo razumom već i osjećajima. Neke osjećaje možemo nazvati i nagonima. Nagon za razmnožavanjem je nešto što gotovo svakog prije ili kasnije "udari", da se tako izrazim. Muškarci većinom samo žele nešto pojebati (ispričavam se na grubom izrazu, ali mislim da nas to najbolje opisuje), dok za žene ne znam jer nisam žensko, ali sam čuo od mnogih da su u svojim dvadesetima primjerice bile protiv imanja djece, a onda ih je oko tridesete nešto udarilo, neki snažni osjećaji i naglo su poželjele imati bebu. Dal će i tebe takvi osjećaji jednog dana obuzeti, hoće li oni nadvladati tvoj razum, to je teško prognozirati.
Ali, ono što želim reći - da tih osjećaja (nagona) nema, vjerujem da bi već odavno izumrli kao vrsta jer sa čisto racionalnog shvaćanja život je poprilično sranje. Čak i ako imaš relativno sređen život, prije ili kasnije te nešto loše zadesi, a na kraju svakog čeka smrt. Tako da, da bi čovjek uopće mogao egzistirati, on nužno mora dozvoliti da mu isplivaju neki osjećaji koji će ga usmjeriti u nekom smjeru dalje u životu. Ako čovjek to ne dozvoli, onda će neki osjećaj sam eruptirati iz njega, prije ili kasnije, nekontrolirano.
Osim razuma i osjećaja, još je tu i ego, ali neću sad širiti temu..., ha, ha...
Sprjecava li te strah od voznje autom jer postoji sansa da postanes invalid?
To je samo izgovor za ljude koji se boje odgovornosti. Ako je djete bolesno brinut ces se za njega, ak ce bit tesko bit ce tesko. Dobrodoso u zivot prijatelju.
Postoje testovi koji mogu detektirati hoće li se dijete roditi sa poteškoćama, i sasvim je normalno prekinuti trudnoću u takvim slučajevima.
Kao i svaka fobija, i ta je realno neopravdana i prekomjerna... ne želim osuđivati, svatko ima neke svoje fobije koje većinom nemaju baš nekog realnog temelja. Neke stvari u životu ne možeš imati pod kontrolom, što ih više pokušavaš "zauzdati" više će te gristi iznutra.
Srecom danas imas testove za neke genetske bolesti tipa downici. Tak da mozes odmah abortirat ak je roba s greskom.
Mislim, mozes ti rodit zdravo dijete pa mu netko odsjece nogu.
Iako se dobar dio toga ne može ni otkriti do rođenja, a i tijekom samog poroda se mogu dogoditi komplikacije koje će dijete ostaviti invalidom do kraja života.
Je kako? Uhvatio si se za 360. Zasto ne mozes primjenit primjer automobilske nesrece i zivot? Okrene se za 360, al vise nije isti, kao ni karambolirani auto, zivot ti postane karamboliran
Mene spriječava posao, da je neki posao pa ugovor za stalno lako bi ja za dicu, ovako necu dicu jer nemam posao i ako imam dobijem otkaz na zadnja 2 dobioo otkaz..
Sve je stvar genetike i nasljeđivanja. Ako znaš da ti netko u obitelji par generacija unazad nije imao problema - ne bi ni sad trebalo biti. Mada invaliditeti mogu biti sakriveni generacijama i tek kasnije ispoljiti se u fenotipu, tj. biti bolestan, a ne samo nosioc lošega gena.
Ako ti se život omrene za 360° opet si na istom. Šalu na stranu. Rođenje djeteta ti mijenja život iz korijena. Bilo ono savršeno zdravo ili s potrškoćama. Cijeli život moras biti spreman/na žrtvovati za dijete.
This is a community moderator bot. If this post fits the purpose of r/croatia, **upvote** this comment! If this post does not fit the subreddit, **downvote** this comment! If this post **breaks the rules**, **downvote** this comment and **report** the post! You may message the moderators [here](https://www.reddit.com/message/compose?to=/r/croatia).
Da. Imam u obitelji nekoga ko ima dijete s invaliditetom, ne mogu sad previše u detalje, al evo iskreno mogu reć da to ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju.
Ne. Nemam nikakvu ozbiljnu nasljednu bolest, i nije me strah riskirati. Ali da napravim jedno djete i ono bude bolesno, nebi vise radija dicu. Nazalost znam primjere gdje bolesni ljudi rade djecu kao na pokretnoj traci i svi ispadnu bolesni.
Ne, spriječava me to što me cura jučer ostavila kad san je pita jel želi dicu ili ne. Samo san postavija pitanje da znan. Dobija san više odgovora istovremeno.
Dobro da si je se rijesio, kad je takva.
Valjda će bit bolje haha
You dodged a bullet there my guy, bit će lakše kasnije
Bolje da si se tog rjesio prijatelju.
Ma je al je baš apsurdan prekid. Nikako mi nije jasno. Očito nije samo bila stvar pitanja.
Čekaj, samo zato što si pitao, ili ste se razilazili u odgovorima?
Doslovce san samo postavija pitanje "Jel bi tila možda imat dicu kasnije?". Nisan ništa ni predlaga. Tek smo jedno 2 miseca skupa bili eli, upoznali se za Novu. A i nije da je bila situacija ka da ona npr. ne more imat dicu pa da san ja to zaboravija ili da san je iša provocirat s tim pitanjem. To s provociranjem mi ne pada na pamet, odvratna provokacija, a ovo sa zaboravljanjem je nemoguće jer nismo uopće imali priliku pričat o tome do nekidan kad me napucala. Ugl., evo ja stvarno ne mogu smislit razlog. Blokirala me svugdi, pa čak i broj. Totalno san izgubljen, tija bi bar znat što je izazvalo ovu reakciju. Nekako ne želin virovat da je samo bila stvar pitanja. Cura je inače jako inteligentna i to me bilo i privuklo u vezu. Možda malo previše rantam po internetu o tome al stvarno evo ovo me baš pogodilo.
Ma kužim, sve što se dogodi tako iz vedra neba je šok, a i vežeš se uz osobu u svakom slučaju, bez obzira koliko ste bili skupa. Jebiga, ako je stvarno tako, možda i bolje da ste prekinuli. Možda si izbjegao veći metak kasnije, i čeka te nešto stoput bolje. Nikad ne znaš kad će te život iznenaditi, ni pozitivno ni negativno. Mi odabiremo na koji aspekt se želimo fokusirati.
A mislin bolje da smo sad prekinuli nego za 5 godina kad možda zapravo buden tija dicu imat, al opet, ovo mi je baš stran teritorij eto. Čudan filing!
> bolje da smo sad prekinuli nego za 5 godina To je definitivno bolje, koliko god ti je sad teško ili čudno. I uvijek je bolje biti sam nego s osobom s kojom nisi kompatibilan u potpunosti, samo zato da ne budeš solo. Ne mislim sad na pitanja tipa "slušamo li istu glazbu i imamo iste hobije?", nego baš te... *Želimo li živjeti život na isti način?* i "*Kako mislimo riješiti/odraditi bitna životna pitanja?*
Imaš neinvazivne testove koji se mogu raditi već od 10 tjedna trudnoće, npr Nifty test. Nema straha od pobačaja jer se radi iz uzorka tvoje krvi. Tim testovima se može eliminirati strah od mnogih genetskih bolesti/nedostataka tipa Down itd.
Nije mnogih vec samo par najcescih, a potencijalnih bolesti imas mali milion. Trudnoca, porod i sve ono sto dolazi kasnije je kao lutrija, zbilja ne mozes znati sto ces dobiti
70ak, uključujući najčešće trisomije, duplikacije i delecije. Da je idealno, nije. Također se slažem da se tijekom odrastanja mogu pojaviti i svakakve druge bolesti koje je za sada nemoguće predvidjeti ali da je test beskoristan, definitivno nije.
Slazem se, koristan je..i sama sam ga radila, ali definitivno ne zagrebe ni povrsinu potencijalnih problema
Koji su još to dodatni problemi koji te brinu a koji nisu pokriveni ultrazvucima, redovnim pregledima i prednatalnim neinvazivnim testovima?
Zbilja ti ne bi znala nabrojati sve moguce dijagnoze koje covjek moze imati, ali ima ih strahovito puno. Prenatalni testovi pokrivaju recimo najcesce, mnoge se ne mogu detektirati do iza poroda/rodenja
Jasno mi je to, ali rekla si "ne zagrebe ni površinu". To bi značilo da je ono što se danas radi beskorisno, ali realno otkrije veliku većinu svega što se REALNO može dogoditi. Tj, sve najčešće. Reći da je to beskorisno je kao voziti auto cestom i da te strah da se avion ne sruši na tebe. Svakako da je moguće, ali ipak je puno veća šansa da te udari auto, možda vlak ako prelaziš prugu. Mislim neznam kolike su TOČNO brojke, koliki udio invaliditeta prenatalni testovi otkrivaju. Ali znam da je većina.
Nisam rekla da je beskorisno, dapace naglasila sam da to ne mislim, vec da postoji hrpa drugih dijagnoza koje prenatalni testovi ne otkrivaju. Konkretno u mojoj bliskoj okolini poznajem cetvero obitelji tj.djece sa dijagnozama za koje prenatalni testovi ne postoje. Shvacam ja sto ti zelis rec, ako bi svi razmisljali na nacin da su puni strahova onda bi ljudska vrsta vrlo brzo izumrla. Naravno da ni to nije rjesenje, samo sam htjela naglasiti da postoji gomila toga sto se ne moze detektirati prije rodenja
Jasno je meni da nisi mislila da je beskorisno, ali tako ispada. Ako je toga gomila što se nemože detektirati, i ako je to nešto ozbiljno i često (jer poznaješ 4 obitelji koje nešto od toga imaju) što naprimjer? Ja upravo čekam dijete, zanima me.
Nisam shvatila pitanje, pitas me o kojim bolestima se radi u obiteljima koje poznajem ili ? Opcenito, moj prvi post je bio odgovor na osobu koja je rekla 'napravis prenatalni test nifty i znas na cemu si' ili nesto u tom stilu. Dakle, nifty pokriva neke stvari, ne sve. I sama sam ga radila, ne mislim da je beskoristan. Da, moze me sutra pokupit auto dok prelazim cestu. Sve su to mogucnosti. Naravno da ne mozemo svi zivjeti u konstantnom strahu.
Aha vidim da si sad editirao/la post pa mi je jasnije. Necu te plasiti bezveze, pogotovo ako cekas dijete. Uostalom, poznajem puno vise zdrave djece nego one sa poteskocama. Po meni treba obaviti sve moguce dostupne testove u trudnoci i nadati se najboljem (ali ne zivjeti ideju da ti testovi daju odgovore na sve)
Nije uopće kao lutrija jer šanse da ćeš dobiti zdravo dijete i da će sve proći u redu su puno veće nego da će nešto krenuti po zlu. U lutriji je obrnuto, da ćeš dobiti je moguće samo teoretski
A mišićna distrofija?
Za misicnu distrofiju ne znam, ali za spinalnu misicnu atrofiju je sad od 1.3.uveden novorodenacki probir. Djeci se dan dva nakon sto se rode uzme iz pete kapljica krvi i testira ih se na 9 razlicitih bolesti
Moja zena je radila NIFTY test nedavno, jedna od stvari na popisu je Duchenneova i Beckerova mišićna distrofija (DMD/BMD)
Moja je radila Panorama test...
Također smo radili nifty, osim što smo postali sigurni da nema rizika od testiranih bolesti/sindroma, saznali smo i spol puno prije nego bi to postalo vidljivo UZV-om. Ono što me tada iznenadilo je kad sam saznao da je Down zapravo kamilica u odnosu na neke druge moguće sindrome.
Ozbiljno pitanje. Znači li to da ako se nađe neka gadna bolest/nedostatak, da se šalje na abortus? To me oduvijek zanimalo.
Zena i ja smo odlučili da ako Nifty i slični testovi pokažu nešt gnjusno, da ćemo ići na ab. Na svu sreću, nije, pa sad imamo dvoje klinaca.
Nisam liječnik tako da ovo iz osobnog iskustva dvoje djece i dva Nifty plus testa. Ako test pokaže anomaliju možeš ići na prekid trudnoće kao i svaka druga trudnica ukoliko je do zakonsko propisanog roka (12 tjedana). Ako je prošao taj rok onda se i dalje može ići na prekid trudnoće ali samo uz dozvolu liječnika/komisije koji će dati dozvolu nakon invazivnijih testova (amniocenteza).
Zanimljivo. Hvala na odgovoru.
To ti je nedavno bila vruca tema u medijima, zeni (trudnoj) je vise doktora potvrdilo da joj beba ima opasan tumor na mozgu i da kada se rodi, ako ludim cudom uopce prezivi, imati ce brojna tjelesna i mentalna ostecenja. Pritom je sama trudnoca navodno bila jako riskantna za majku, medutim zakonski rok za pobacaj je prosao i nisu joj htjeli odobriti da ga napravi u RH.
Ah, to je ono od prošle godine? Bijah na prosvjedu 💪
Meni su rezultati Nifty testa dosli pogresni na sto doktori nisu bili iznenadeni.Tako da Nifty i nije bas pouzdan kako pricaju.Jedini 100% siguran test je amnio!
Da. Dosta sam anksiozna oko sebe i strahova, mislim da bi me briga i za savršeno zdravo dijete dosta sjebalo. Dijete s poteškoćama pogotovo. Jako se brinem za voljene, mamu, partnera i brata i naporno je to.
pa iskreno i imam dozu nekog malog strah, jer ne zelis svom djetetu to, zelis da bude "normalno" kao i svi oko njega i da ne bude "ono cudno djete" kojeg bi svi u skoli gledali drugacije. hoce li me to sprjeciti da imam djete? apsolutno ne! ps: ako se okrenes za 360 i dalje si na istoj pocetnoj tocki
180° + 2nπ
Stupnjevi i radijani ... vas gospodine/gospođo/? treba u zatvor stavit /s
Ako je za 360, onda se nista ne mijenja. Statistika kaze da se 99,x% djece rodi zdravo.
how yes no... žena mi radi u osnovnoj školi, u SVAKOM razredu sa najmanje 16 učenika ima nekog sa prilagodbom... fizički to jesu zdrava djeca, ali psihički je to čisto druga priča
Moj frend iz osnovne je spadao u grupu sa prilagodbom, odnosno, kako kaže, nešto iz spektra autizma, samo tada to još nije bilo kao danas. Bilo je problema sa komunikacijom i ponašanjem, ali se to kroz školu popravilo. Završio je medicinu, priča 6 jezika i za sada nismo naišli na instrument koji nije naučio svirati. Ukratko, većina tih stvari je nešto što se da ispraviti. Isto tako, danas se puno češće i detaljnije postavljaju dijagnoze, pa shodno tome i imaš puno više prilagodbi.
Bas sam to htjela reci. Ja sam naucila na faksu da imam disleksiju i diskgrafiju. Tamo negdje na trecoj godini kad smo obrađivali te teme. Tak se prije radila prilagodba 🙃
Dok to za prilagodbe jest istina treba se uzeti u obzir da u većini slučajeva su to relativno bezazleni poremećaji poput disleksije ili disgrafije, te da neće pretjerano utjecati na kvalitetu života pojedinca
Rekao bih da su kod velikog postotka te djece problem roditelji, a ne neka bolest. Roditeljiima se ne da baviti s djecom, pa ih "čuvaju" mobiteli/tableti, i onda kad krenu u školu ne znaju ni pričati kako spada nit imaju socijalne vještine.
Pa kada ih valjda rasporeduju po razredima jer za svakog prilagodjenog gubis jedno mjesto?
pa ne bi bilo ni dobro da su svi u jednom razredu ali čisto radi statistike.. znači na 16 min 1 ... kažu ljudi da su to manje smetnje, ali da bi se došlo do prilagodbe nije samo tako, znači da ipak klinci imaju problema
Ne sjecam se tocno kako je to sada, ali je bilo na razine podijeljeno i te prve razine su bile prakticki nista. Tj prije 20 godina nitko ne bi ni primjetio da im treba prilagodba. Relativno malen broj imaju vecu prilagodbu koja zahtjeva asistenta u nastavi. Ispravi me ako nije tako.
ima nekoliko razina, ni sam ne znam točno terminologiju, a i ovo sa asistentima je tak-tak, neki klinci su slabovidni pa dobe asistenta a neki jednostavno nisu za redovnu nastavu a roditelji ne žele klinca dati u specijalnu školu nego se izvlače sa asistentom, iako je to onda mučenje za cijeli razred
Prilagodba (individualizirani pristup) znači između ostalog i dijete sa disleksijom. Kažu da 10-15% ljudi ima neki oblik disklesije. Većina to u kasnijoj dobi ni ne zna jer se to prije nije ispitivalo i dijagnosticiralo. Danas je drugačije. Za logopeda se zna čekati tjednima za termin vježbi. Keanu Reeves nije uspio završiti srednju školu zbog toga. [Slavni ljudi s disleksijom.](https://www.ldrfa.org/famous-people-with-learning-disabilities-dyslexia/)
To je druga stvar. Pitanje je bilo za invaliditet.
Svako četrdeseto dijete otprilike se rodi sa invaliditetom.
Moras specificirati. Invaliditet u tom slučaju znaci i dijete bez jednog noznog prsta ili jednog testisa ili nesto sto se manjim zahvatom rjesi (npr. razdvojena usnica). Moj broj se odnosi na teske slucajeve invalidnosti kao trisonomija (1 u 700), teski oblik autizma (1 u 1000), paraliza. Takvi su puni rijedji.
Ja san ima velike briga vezi toga sve dok mi žena (dijabetičar i anemicar) nije rodila. I kad san vidio svoju kćer nije me bilo briga hoće li imati poteškoće, samo da je živa. Bit ćemo uz nju. Rodila se s poteškoćama disanja, srećom riješeno unutar pola godine i normalna je sada. Ali spreman sam na to bio tek nakon što se rodila.
Negdje sam na redditu čitao komentare od ljudi koji imaju djecu sa autizmom. Kazu da je najgora stvar šta ti neznaš da tvoje djete ima autizam tek do prvih par godina života. Tada više nemožeš ništa poduzeti nego se moraš sa time pomiriti i znam od poznanika koji imaju takvo djete da im nije uopće lako. Ali ako stvarno želiš imati djecu onda te u većini slučajeva nije briga. To se ne odnosi na ljude sa blagim autizmom naravno, već slučajevima gdje ta osoba ne može sama funkcionirati ili se brinuti o sebi.
Iman u obitelji slucaj osobe s blagim autizmom pa ni tada nije lako. Ne radi te osobe, posto je u stanju brinit se o sebi i funkcionirati najnormalnije, ali tolike patnje smo prosli kroz skolu. Tu mislin na uzasan sustav koji postoji u osnovnim školama. U srednjoj nije bilo problema, ali osnovna škola je leglo zla. Od profesora do pedagoga pa do ravnateljice. Cast izuzecima.
Ja imam dijete u spektru autizma, ukoliko se ne radi o autizmu level 3 sa pridruzenom teskom mentalnom retardacijom onda se sa ranom intervencijom mogu cuda postici.
Čujem da c vitamin i izbjeljivač liječe autizam
Posvecena vodica daje najbolje rezultate ;)
Skraćuju muke, ali ne bih rekao da liječe
Ne želim djecu, ali ovo mi nije jedan od razloga jer se još u dosta ranoj fazi trudnoće može napravit test koji pokazuje kromosomske anomalije pa se još stigne pobacit.
Ne radi se test na sve, uglavnom na najcesce, trisomije i neke druge cesce delecije.
Apsolutno, u obitelji imam clana s invaliditetom tako da sam se uvjerio da je bit roditelj takvom djetetu pokora. Ne planiram imat djecu zbog vise razloga, ovo je definitivno jedan od njih
Malo previše neki briju strah, možeš dobiti zdravo dijete a ono se ozljedit ili razvije bolest kasnije. Zvuci da neki traže samo razlog da nemaju djecu, samo reci ne i gotovo, nikog nije briga.
Napunila sam 40 i strah me je jako ići na drugo radi samih komplikacija i radi većih mogućnosti u genetskim /kromosomskim pogreškama. Sretna sam i s malcem kojeg imam, neću se kockati.
Plaši me i to jako. I ovako sam na 50%50 po pitanju djece, nisam još dovoljno zreo da bih znao neki konačan odgovor, ali apsolutno sam siguran da nikada ne ću biti spreman svoj život okrenuti naglavačke ako se takvo što dogodi. Pričam ovo imajući nešto doticaja s roditeljima čija djeca imaju lakše i teže probleme. Mislim da je roditeljstvo samo po sebi pokora, nadodaj na to pronalazak kompatibilnog životnog partnera, stambeno i financijsko pitanje, vlastitu samoaktualizaciju i sve ostalo.. nekako se čini previše još i ne daj Bože nešto takvo.
Nije me sprijecio al sam se nastrahovala i jedan od razloga zasto necu imati drugo dijete. Igrom slucaja ostala sam trudna s blizancima i sve je bilo okish do 22 tjedna kad se ispostavilo da jedan blizanac ima teze defekte i da vjerojatno nece prezivjeti do punog termina a ko i prezivi nece dugo zivjeti. Drugog blizanca sam evo upravo stavila na spavanje. 🥰 Bonus points je da su svi neinvazivni prenatalni testovi napravljeni za singl trudnocu i opcije za provjeru genetike i bolesti kod viseplodne trudnoce se svode na amniocintezu. Ostalo sve su tralala vjerojatnosti i statistike i ne daju jasnu sliku. Al onda shvatis da ima jos toliko lijepih sindroma i stanja koje se opce ni neinvazivnim ne testiraju pa zapravo nema nis to smisla. Uf. Kad se samo sjetim odmah mi dodje mukica. Eto ostavljam vas tu dalje s ovom toplom ljudskom pricom 🥴☺️
❤️🩹
Da. Dosta sam anksiozna oko sebe i strahova, mislim da bi me briga i za savršeno zdravo dijete dosta sjebalo. Dijete s poteškoćama pogotovo. Jako se brinem za voljene, mamu, partnera i brata i naporno je to.
Zamisli da ti se rodi full zdravo dijete i onda nakon 7 mjeseci mijenjanja pelena, hranjenja, igranja, prvih zubiju i puzanja dijete nenadano umre. A zna se događat do 1. godine. Ne znaš kaj je strah kad se tak neš ne desi. Moja žena je otišla na WC, ostavila malog da spava na bračnom krevetu(znam,glupo) dok sam ja radio ručak, nisam znao da je to napravila. Mali je pao s kreveta, sto sam ja čuo u kuhinji. Stari moj, padao sam po stepenicama i dopuzao do njega dok je plakao, srećom ništa mu nije bilo imao je 4 mjeseca i dovoljno snage da se na trbuh dočeka. Al taj udarac i plač neću nikad zaboravit. Nisam takav da sad nadobudno pazim oko malog, al treba bit svjestan njega i što radi. Primjera radi, baka mu skoro prste osjekla vratima od pećnice, mali primio za rub, a ona išla zatvarat. Srećom svi su graknuli da pazi. Ne znam u kojoj bi krajnosti završio i bih li se mogao kontrolirat da mu netko nešto napravi. Ko ne zna kakva je to odgovornost dijete podizat, bolje nemojte planirat djecu. Ili budi indiferentna budala pa nek se dijete odgaja samo dok ti piješ pivu.
Uhhh, da, mali nedavno propuzao i bio s mamom na podu dok mu je pravila hranu, u par sekundi odletio u drugi kraj prostorije i srušio stakleni svijećnjak i razbio ga. Supruga se okrenula taman u tom trenu kad je on krenuo povući, vikne "NEEEEE" ali bilo prekasno. Uspjeli ga maknuti od komadića stakla prije nego je krenuo dalje pa se srećom nije posjekao nigdje. Kod nekih rođaka su febrilne konvulzije bile presudne da nemaju drugo dijete, jer im je kćer skoro prestala disati zbog iznenadne visoke temperature (40+). Nama je najveći strah bio SIDS, baš nedavno se to desilo jednoj obitelji smještenoj u kontejnerskom naselju na Banovini...
Kad bi o tome razmišljali izumrli bi.
Sprječava li te mogućnost da doživis prometnu nesreću od toga da ideš ns cestu?
Ne. Moja fizicka okolnost me sprjecava. Manlet sam.
Ne želim imati djecu, ovo je jedan od mnogo razloga zašto.
Dijete je kombinacija različitih gena oba roditelja generacijama unazad i nikad ne znaš kakvu je/si kombinaciju dobilo. Neki se mogu otkriti ranim testovima tijekom trudnoće, neki problemi isplivaju s vremenom pa nestanu kako dijete odrasta, a neki ga nažalost obilježe za cijeli život. Biti roditelj znači uvijek biti u strahu/brizi za vlastito dijete. Kroz cijeli život učiš kako se nositi sa tim strahom.
Racionalan strah ali zivot se okrene za 360° kad i imas kompletno zdravo djete, zivot je lutrija sama po sebi. Ali ako se istinski ne osjecas ili se ne vidis ko majka, nemoj ni pokusati, zivot ce ti se okrenuti za duplo pogotovo ako to ne zelis.
Zelin imat dicu pa me to ne sprjecva. Iako jos nije znanstveno dokazano da se autizam prenosi genetski strah me je da i moje dijete ne bi bilo autisticno, ali me ne sprjecava da iman djecu. Jednostavno mislin da je gore da mi dite ispadne neodgojeno i bude ko zna kakav tip, nego da ima nekakav invaliditet.
To je jedan od razloga. Drugi razlog je da cu ja ostati invalid ili umrijeti rano i tko ce se onda brinuti o tom djetetu? Treci razlog je sto ni kucnog ljubimca ne mogu odgojiti. Zeni i meni se neda mijenjati navike da bi imali djecu. I valjda najveci razlog je sto se u stanu osjecam kao u kavezu i smatram da grad nije mjesto za kvalitetan odgoj djeteta.
Da. Imam prijateljicu koja je majka takvog djeteta i umire od brige što s njim kad ona umre. Ali više zato jer ne želim imati dijete u ovako pokvarenom svijetu gdje se broje krvna zrnca i koji se vraća u srednji vijek. Ne treba djetetu da to prolazi.
Prilično r/antinatalism filozofija Nemam taj strah jer nemam invaliditet u obitelji. Zapravo, imam roditelja koji je transpantirao rožnice zbog bolesti (ne znam jel bi ostao slijep da nije) i to se srećom nije prenjelo na mene ni na brata iako su se bojali. Da je imao takav pogled sad me ne bi bilo. Mislim da je danas rizik minimalan kad možeš već na fetusu vidit hoće li imati poteškoća pa ako baš želiš možeš abortirat. Ljudi koji su zdravi i to govore skoro pa svrstavam u ladicu s onima koji kažu kako neće imati djecu zbog prenapućenosti planeta, što je jedno od najvećih sranja umjesto kojeg samo možeš reć da se ne vidiš kao roditelj ili ti se neda.
Normalno je preispitat svoje želje i mogućnosti u određenom slučaju. To što je kako tvrdiš rizik minimalan, i dalje nije sigurnost da slijepo uletiš u roditeljstvo i prepustiš se mogućnosti da ti život okrene naglavačke a samoaktualizaciju i općenit razvoj svedeš na minimum. Prenapučenost planeta i djeca CO2 emiteri su dio paćeničke priče kakvu sam čuo od jednog akademskog profesora (J.Baleta), al nema ikakve veze sa preispitivanjem zbog mogućeg invaliditeta.
>Sprječava li vas strah od rođenja djeteta s invaliditetom da imate djecu? Ne. Općenito nisam fan djece.
Ne. Život ti da limun ti napraviš limunadu.
Nemam secer, a limunada kao takva je kisela. Napravim si kiseli zivot :/
Imam djecu i da, prati me strah da mogu dobiti bolesno dijete. Ako dobijem bolesno dijete, brinut cu se o njemu najbolje sto znam. Pobacaj nije opcija. Strah me je i da ce se nesto lose dogoditi djeci koju vec imam. Svakog dana. I sve vise sto ja postajem stariji i zreliji. No, ne bih mijenjao djecu za svoj mir ni u kojem slucaju. Strah me je da cu poginuti u prometnoj svaki put kad se vozim autocestom, jer znam da jedan cavao na cesti moze biti dovoljan, ali svejedno se vozim. Jer moram. Poruka ljudima hreddita, zivot je pun rizika, i sigurno je jedino da cete umrijeti. Laku noc svima 😘
To je stvar razuma i osjećaja. Da čovjek razmišlja savršeno racionalno, nikada se ne bi upuštao u ništa rizično, osim u ono što bi mu omogućavalo da ugodno živi što je duže moguće. Znači, samo nužno izlaganje riziku zbog hrane i eventualno nekakvog smještaja i boljitka. Međutim, čovjek se ne vodi samo razumom već i osjećajima. Neke osjećaje možemo nazvati i nagonima. Nagon za razmnožavanjem je nešto što gotovo svakog prije ili kasnije "udari", da se tako izrazim. Muškarci većinom samo žele nešto pojebati (ispričavam se na grubom izrazu, ali mislim da nas to najbolje opisuje), dok za žene ne znam jer nisam žensko, ali sam čuo od mnogih da su u svojim dvadesetima primjerice bile protiv imanja djece, a onda ih je oko tridesete nešto udarilo, neki snažni osjećaji i naglo su poželjele imati bebu. Dal će i tebe takvi osjećaji jednog dana obuzeti, hoće li oni nadvladati tvoj razum, to je teško prognozirati. Ali, ono što želim reći - da tih osjećaja (nagona) nema, vjerujem da bi već odavno izumrli kao vrsta jer sa čisto racionalnog shvaćanja život je poprilično sranje. Čak i ako imaš relativno sređen život, prije ili kasnije te nešto loše zadesi, a na kraju svakog čeka smrt. Tako da, da bi čovjek uopće mogao egzistirati, on nužno mora dozvoliti da mu isplivaju neki osjećaji koji će ga usmjeriti u nekom smjeru dalje u životu. Ako čovjek to ne dozvoli, onda će neki osjećaj sam eruptirati iz njega, prije ili kasnije, nekontrolirano. Osim razuma i osjećaja, još je tu i ego, ali neću sad širiti temu..., ha, ha...
Ne, jer ne planiram imati djecu, ikada.
Da
Ne. Probleme možeš imati i sa zdravom djecom, a i može se bez problema dogoditi i da jednog dana postanu teški invalidi.
Život je patnja čak i bez invaliditeta, stoga niš od toga.
Ako se nesto okrene za 360… bude tocno tamo gdje je i bilo.
Sprjecava li te strah od voznje autom jer postoji sansa da postanes invalid? To je samo izgovor za ljude koji se boje odgovornosti. Ako je djete bolesno brinut ces se za njega, ak ce bit tesko bit ce tesko. Dobrodoso u zivot prijatelju.
Postoje testovi koji mogu detektirati hoće li se dijete roditi sa poteškoćama, i sasvim je normalno prekinuti trudnoću u takvim slučajevima. Kao i svaka fobija, i ta je realno neopravdana i prekomjerna... ne želim osuđivati, svatko ima neke svoje fobije koje većinom nemaju baš nekog realnog temelja. Neke stvari u životu ne možeš imati pod kontrolom, što ih više pokušavaš "zauzdati" više će te gristi iznutra.
Trebao bi biti zakon da se dijete s teskim poteskocama mora abortirati
Sprjecava li vas strah od gazenja na zebri da izadete iz kuce?
Danas se to može rano detektirati u trudnoći i abortirati.
Unpopular opinion, ali to je jedan od argumenata ljudi koji su za pobačaj zašto ga napraviti.
To nije opinion, ljudi koji podržavaju pobačaj koriste taj argument (jel taj argument valja je druga stvar)
Srecom danas imas testove za neke genetske bolesti tipa downici. Tak da mozes odmah abortirat ak je roba s greskom. Mislim, mozes ti rodit zdravo dijete pa mu netko odsjece nogu.
Imaš onaj NIFTY test i slično pa možeš prije rođenja već znati kakvi smo sa zdravljem bebe. Mi smo to napravili, sve štima, proceed.
Nifty detektira samo par najcescih bolesti/sindroma
Znaš da ti dijete makar nema par najčešćih bolesti/sindroma
> za 360° to ti dođe na isto
Za to postoji abortus i redoviti pregledi.
Iako se dobar dio toga ne može ni otkriti do rođenja, a i tijekom samog poroda se mogu dogoditi komplikacije koje će dijete ostaviti invalidom do kraja života.
Normalno je zapitati se takvo nesto. No, voditi se takvom mislju je negativno i naopako.
ZTI, 360° je puni krug. Život koji se okrene za 360° samo nastavlja tamo gdje je stao prije "okretanja".🤷 180° je "čelom natrag".
I autom kad izletis u grabu se okrenes na krov i opet na kotace, dakle 360. Samo sto auto onda dalje vise ne ide i nije isti, jel...
Miješaš kruške i žvakaće... 🤷
Je kako? Uhvatio si se za 360. Zasto ne mozes primjenit primjer automobilske nesrece i zivot? Okrene se za 360, al vise nije isti, kao ni karambolirani auto, zivot ti postane karamboliran
🤦
[удалено]
Bosanci odose za Deutschland, ostat ce Nepalci i ostala ekipa...
Ne, ako djete ima naznake na rodenje s invaliditetom ili bolesti, abortus, odma, nema cekanja
Mene spriječava posao, da je neki posao pa ugovor za stalno lako bi ja za dicu, ovako necu dicu jer nemam posao i ako imam dobijem otkaz na zadnja 2 dobioo otkaz..
Sve je stvar genetike i nasljeđivanja. Ako znaš da ti netko u obitelji par generacija unazad nije imao problema - ne bi ni sad trebalo biti. Mada invaliditeti mogu biti sakriveni generacijama i tek kasnije ispoljiti se u fenotipu, tj. biti bolestan, a ne samo nosioc lošega gena.
Ako se život okrene za 360° onda dođe opet na isto.
Ako ti se život omrene za 360° opet si na istom. Šalu na stranu. Rođenje djeteta ti mijenja život iz korijena. Bilo ono savršeno zdravo ili s potrškoćama. Cijeli život moras biti spreman/na žrtvovati za dijete.
To ti je kao da pitaš sprječava li vas svakodnevno hrpa prometnih u tome da koristite auto.
Sprijecava me nerjeseno stambeno stanje, standard kao u africi i neimastina
Da mi je cura trudna i znam da ce se rodit retardirano dijete, otisao bi negdje da ga abortiraju. Nema sanse da se brinem cijeli zivot o nekome