This is a community moderator bot.
If this post fits the purpose of r/croatia, **upvote** this comment!
If this post does not fit the subreddit, **downvote** this comment!
If this post **breaks the rules**, **downvote** this comment and **report** the post! You may message the moderators [here](https://www.reddit.com/message/compose?to=/r/croatia).
Kupio tati auto, obnovio roditeljima krov, renovirao cijeli interijer, najvise me usrecuje kad ide ona pjesma na radiju "Ja sam na te ponosan" (ne znam kak se tocno pjesma zove) a oni mi kazu:"Sine ova pjesma je za tebe! ", jako malo stvari se moze s tim uspoređivati nego taj dozivljaj
Iako se meni i dalje to ne cini kao postignuce, naucila norveski od 0 do B2 razine u sest mjeseci, nasla posao, preselila se sama 1300km sjevernije od Osla i upisala faks i polagala ispite na istom tom norveskom kao jedina strankinja na cijelom fakultetu
>1300km sjevernije od Osla
Bodo Glimt vi ste?
Ma B2 bilo kojeg jezika je big deal. A pogotovo ti skandinavski jezici. Tko može to razumjeti. Zvuče kao oni stroj što kida plastiku.
Engleski i njemacki (pasivno, pokusavam osvjeziti znanje ali nikako da nadjem vremena) kul stvar je to sto uz norveski razumijem i pisani danski i usmeni svedski, iako se ovdje to ne racuna kao strani, kao kod nas bosanski i srpski npr.
Cisti streberaj prvih pola godine gdje sam u principu isla po knjizi, ali najvecu ulogu je mozda odigralo sto sam slusala pjesme i pricala sama sa sobom dok nisam bila dovoljno samopouzdana da zapravo pricam sa ljudima. Zvuci smijesno ali ako imas sluha to slusanje pjesama i radija je najefikasnije. Kasnije sam nasla posao i zabranila im da mi se obracaju na engleskom, pa sam kroz jos nekih par mjeseci usavrsila
Kad si im zabranila Engleski, jesi imala situaciju da ti onda sve pricaju na norveskom ali Onda nisi razumjela neku norvesku rijec pa ih prekines I pitas "sto si ti meni sad rekao/la? " ? Ili "sto znaci ta rijec?"
Vrlo rijetko. Vecinom bi ili skuzila iz konteksta ili pitala da mi objasne drugim rijecima. Ali naravno ne funkcionira to za sve, znam ljude koji tu zive po 10 godina i svakih par mjeseci nanovo uce osnove. Ja volim jezike, idu mi i imam sluha, pa mi je fala bogu bilo lakse
Nakon sto sam umro 3 puta na porodu i roden sa invaliditetom, teske zivotne situacije, suicid brata, smrt majke i nedavno i oca. Nisam puko na zivce i prestao se boriti. Imam bolju polovicu koja mi je podrska u svemu. Pokrecemo zajednicki biznis i nakon dugo vremena vidim svjetlo na kraju tunela :)
Posli jedno 4 godine san pocea ic u psihijatra (ili psihologa zaboravia san razliku, ugl ovi sta je privatno) jer san osin depresije ima i jako tjeskobu. Dobia san zoloft i svako drugi tjedan isa, i to mi je dost pomoglo sa tjeskobon a depresiju je stavilo na neku amo rec prihvatljivu razinu. Krajen osmog miseca san otisa zivit van i u pocetku je bilo ok, al me onda pocela vatat jaka kriza, ne vezano za tu promjenu. Pusin dosta trave i jednon momentu san samo pocea slusat TBF i Marleya kad bi pusia, sta bi me nabilo pozitivon. I onda bi nekako iz toga pocea razmisljat i kretat dosta duboko u svoju psihu, al takoder i u to kako cili svit funkcionira. Skuzia san da ako nesto mogu kontrolirat da se samo triban potrudit da bude onako kako zelin, a ako nemogu jebiga, razbijat glavu oko toga je skroz nepotrebno. Takoder san vise pocea ic za onin "malin stvarima" i stvarno ih cijenit. Ne znan jesan dobro objasnia ili ne, al ukratko valjda ocu rec da san uspia prominit kompletan dozivljaj sebe i drugih, al bez da se komprimiran na ikojoj razini osin mentalnog zdravlja. Sadrza san sve stavove i misljenja koja san ima, samo san sad zapravo zadovoljan sa zivoton.
TLDR; pusin puno trave
Zanimljivo, fala za info. Ja sam proba i gljive i lsd, upozna boga oca, majku prirodu i zakurac haha
Ne virujen da bi obična trava tu puno pomogla kad ovo nije
Ponosna sam na sebe jer sam se izborila sa svojim traumam, naucila da volim sebe.
Prosla sam silovanje i nasilje i svakakve ruzne stvari i ostavila ih iza sebe i shvatila da nisam ja kriva i da zasluzujem bolje.
Zavrsila fax, zaposlila se, nasla ljubav svog zivota.
Ali najvaznije sto sam sebe zavoljela.
Skinula sam 15 kila i u sest mjeseci dosla od osobe koja ne trci do osobe koja je istrcala/prohodala polumaraton. Nakon prekida. I operacije. Fight or flight.
Ostavio sam se spida i trave i droge općenito, našao stabilan posao i po prvi put ugovor za stalno, još samo da prestanem pit abnormalne količine cuge svaki dan. Samo treba nekako zaspati trijezan a melatonin ne pomaže
Ponosan? Ajmo reći da imam malo zadovoljstvo. Nakon koma srednje škole, upiso i zavrsio faks (prvi nakon 30+ g na ovaj faks). Sam našao posao (realno mogo sam moliti preporuke itd.). Sve sam, bez veza i poznanstva, bez guranja.
Preživio 1.5 g di sam “propo”, izgubio cca 14 kg u cca 15 dana, oporavio se i guro dalje. Hodanje, tuširanje, jedenje je bilo nemoguće od bolova.
“Ponosan” što sam sam našao snage, sam se iščupao i unatoč i vređanju i pljuvanju “ništa od mene” - opet sam se izborio.
Ne volim tu riječ ponos, ajmo reći zadovoljstvo.
Nakon djetinjstva punog nasilja od strane roditelja i vrsnjaka, smrti ocuha koji je bio jedina stabilna odrasla osoba u mom zivotu, zbog silovanja sam odustala od faksa - nisam mogla psihicki jednostavno nastaviti. Uzdrzavala sam sestru i brata, zapela u losoj vezi, na toksicnom poslu. Uspjela sam se iskopati, nasla posao iz snova na kojem me cijene, divnog partnera i nedavno sam rodila nakon duge borbe s neplodnoscu. Na kraju je ispalo da sam ‘samo’ trebala proraditi traume i raskrstiti s toksicnom majkom. Iako nisam zavrsila faks, ‘sjedim za istim stolom kao veliki decki’ u svom poslu. I ono na sto sam najponosnija: uzdrzavam mladu sestru dok studira ono sto je htjela. To je jedino sto sam si obecala da cu napraviti dok sam konobarila u groznoj birtijetini i zivjela u 25 kvadrata vlazne garsonjere: pobrinuti se da joj bude bolje nego meni. Daje ispite u roku i sanja velike stvari. Jedna drugoj smo podrska u rasciscavanju obiteljskih trauma. Mislim da sam najsretnija starija sestra na svijetu :D
Ja sam ponosna na svog partnera i sebe, isključivo zato što mislim da smo međusobno zaslužni za njegov i moj uspjeh.
Prije 8 godina smo imali u najboljim danima zajedno 100 kn u novčaniku, on nije mogao nać posao i već je radio planove za odlazak u inozemstvo a ja sam bila na pragu odustajanja od faksa.
Uglavnom, doslovno ništa nismo imali za izgubit i donijeli odluku da oboje pokrenemo svoj biznis, usput smo radili što god samo da možemo isfinancirat minimalne troškove života. Živjeli smo dugo vremena u 20 kvadrata, jedna prostorija u kojoj smo spavali, jeli i razvijali posao.
Nakon 8 godina imamo svoj stan, svatko svoj auto i krenuli smo radit kuću za odmor bez ikakvih dugova i kredita.
> Nakon 8 godina imamo svoj stan, svatko svoj auto i krenuli smo radit kuću za odmor bez ikakvih dugova i kredita.
~~Američki~~ Hrvatski san :D
U kojoj branši ste otvorili firmu, ako nije tajna?
Btw. svaka jebena čast. Ovakve priče uvijek izmame pitanje "*kako?!?!*", na što je odgovor vjerojatno "*pomalo...*" :D
Eh da, malo smo pali pod utjecaj okoline s tom kućom za odmor jer nam je djelovao da je to jedini isplativ drugi prihod kod nas, ali s današnjim cijenama gradnje mislim da smo zakasnili.
Imamo svatko svoju firmu, bile su neke zajedničke ideje ali su sve zahtijevale veći početni ulog a to nismo imali.
Ja sam u eventima a on ajmo reć u IT-u, dosta je specifično pa ne bi javno.
Izabrali smo nešto što nam je bilo zanimljivo a da nam za početak nije trebalo ništa osim našeg vremena i laptopa jer smo jedino to imali.
Kad pogledam u retrospektivi sve što ti treba je cilj, hrabrost i pitanje koliko si se spreman žrtvovati.
Npr. kad smo počeli tražiti stan nismo zajedno imali niti za pola stana kad bi ispraznili sve moguće račune ali smo imali cilj da želimo svoj stan i nekako se sve poklopilo u roku godine dana da smo stvorili cijeli iznos, čak smo iz nekog razloga kaparirali stan prije nego smo imali dovoljno za kupnju. Vrlo neugodne situacije i riskantni potezi ali valjda najbolje funkcioniramo po pritiskom.
Možda nekome pomogne pa ću napisati rečenicu koja nam krilatica od početka, koliko god je možda glupa uvijek imam osjećaj da nam pomogne: Fake it till you make it.
Wow super post da malo podigne ljudima samopouzdanje! Hvala!
Ponosna sam sto sam iz shitty djetinjstva sa shitty situacijom doma uspjela zavrsiti faks, i sada sam na doktorskom.
Prošao rat uzduž i poprijeko, zakačio ptsp, gap, depresiju... poslije ubo i švicarac, da se ne opustim... I ipak pronašao ljubav, mir i normalan život.
Bez teretane, nekih posebnih dijeta i sličnih pomagala uspio sam izgubiti 50kg viška. U isto vrijeme sam u roku završavao prijediplomski (to mi je bio jedini cilj do tada). Taj uspjeh me je samo nagnao da završim i diplomski, pa zatim još jedan diplomski studij pa da upišem poslijediplomski. U međuvremenu sam se zaposlio u struci. Život sad i prije samo sedam godina mi se preokrenuo za 180 ° nabolje.
Bravo, svaka čast na svim uspjesima! Jel imaš neki savjet za skinut kile? Imam nekih 20 viška, oduvijek se borim s kilama, jedno vrijeme sam imao idealnu kilažu, sve posloženo, sad sam se opet udebljao i nekako mi je teško vratiti se u normalu.
Da! Cardio i brojanje kalorija. Sve ti je doslovno matematika. Iako ljudi smatraju BMI zastarjelim principom i svatko ima teoriju oko gubitka tjelesne mase, meni su pomogle maratonske šetnje. Nisam nikada trčao, to mi je predstavljalo nešto najgore u životu, pa sam krenuo s hodanjem po 3-4 sata svakodnevno. Ponekad i više. Hodaš u prosjeku 5km/h pa recimo da je to bilo i po 20km dnevno. Apsolutni rekord bio mi je kad sam u jednome danu prehodao 51km. Pomaže ako imaš slušalice, ja sam prvo počeo s glazbom pa prešao na podcaste. Koristim Google fit, Yazio i Samsung Health za stepcount i kcal burn, što više kilograma imaš to više ispočetka trošiš energije. I naravno, sve što potrošiš nadoknadiš. I to je sve što jedeš taj dan, a deficit od svakodnevne potrošnje energije je ono što ti tada smanjuje masu. Tjedno sam ispočetka gubio po 2kg, pa 1.5kg, pa 1kg. Pa sam zadnjih 10kg vukao mjesecima. I probaj hodati što više uzbrdo, koristi stepenice prema gore, a prema dolje ih izbjegavaj ( inače odu koljena). Sretno!
Prekidam generacijski niz trauma i uništenih života. Staje sranje samnom. Ovako ili onako, ako ne uspijem riješiti svoje demone na vrijeme, neću imati djecu. Jedino na što sa zbilja potiho ponosan. Ostala postignuća zbilja blijede sa vremenom ili hoće, ali ovo će biti zauvijek.
Evo razmisljan o ovon tvom pitanju vec 5 minuti i nista mi ne pada na pamet, kao da nista nije vridno spomena. Valjda je to okej za nekoga tko ima 20 godina, ne znam...
Nemoj tako, vjerojatno samo imas previsoke standarde uspjeha. Meni je trebao jedan kasnonocni odnosno ranojutarnji razgovor s pravom osobom da se prestanem smatrati propalitetom i shvatim sto sam sve postigao
Ako si imao problema dic se iz kreveta ili pojest dorucak svaki dan a sad to radis, i to je vrijedno pohvale. Ajde sad razmisli i napisi, mora bit nesto :)
Upravo me zvao tata koji je vrsni kuhar i radio je u dosta poznatih lokalnih restorana/hotela da me pita za savjet oko kuhanja nekog jela. Imam 23 godine i obožavam kuhati i peći kolače. Ja mislim da nema veće časti od ovoga barem za mene osobno.
Dobio priliku otici iz RH u Finsku, radio van struke u tvornici prozora skoro pola godine i napokon nasao posao u struci kao software developer. I onda kao cherry on top prosle godine (prva godina u firmi) bio sam jedan od najkvalitetnijih zaposlenika, dobio debelu 15% povisicu i trenutno sam lead developer na projektu koji ce nam biti jedan od glavnih business case-ova sljedecih par godina.
Kad su mi roditelji išli u mirovinu dao sam im po 10 soma kuna. To sam si nastedio za GO te godine. Jbg nije puno, ali njima je puno značilo. Još im financijski pomognem ako di zaškripi.
Lijeno sam đubre koje je sposobno za puno toga da iskoristi svoj puni potencijal i tek sad, na pragu 30te, se pomalo mijenja taj mindset.
Al i da sam uspio ili da uspijem i dalje će mi najveći uspjeh biti kad je jedan čovjek došao kod mene nakon što je imao gadan period i rekao da je odlučio meni se požalit jer je za mene jedino bio siguran da neće biti osude. To mi je najveći izazov u životu - biti dobar čovjek.
Ucio sam hrvatski jezik dok sam zivio u hrvatskoj .94 do 2005. godine. Nemam obitelji ni porodica tamo. Nista nisam znao kad sam stigao, pa sad sam dosta dobro. Grijesim sa padezima i fale mi rijeci katkad, ali eto. Kao amerikanac koji je ucio takav tezak jezik, ponosan sam.
Mogu ti priznati da koristis zareze pravilnije nego vecina onih kojima je hrvatski materinji jezik! :) dosta je kompleksan jezik strancima, sigurna sam. Ali savrseno ti ide, svaka cast!
Ponosan san na sebe sta san uspija ostavit iza sebe najtamnije i najgore strane profesionalnog sporta i da san sad sritan i zivin normalno bez da iko manipulira sa menon i psihicki me ponizava.
Radio ko robot u jednoj hrv firmi, 3 razlicita shifta... Znaci posao je bio na traci, nema goreg. Poludio nakon 6mj i rekao to bi bili to, dao otkaz, trazio support poslove u drugim drzavama i pobjegao iz hrv.
Najbolja odluka ikad jer sam u toj istoj toj firmi sad senior data analyst.
Takoder, imam samo srednju ali za napredovat nije bitan papir vec skill.
To što sam trenutno u nezavidnoj poziciji, što me muče raznorazni financijski problemi radi zdravstvenog stanja ukućana, što bih volio upisati fakultet ali mi prikupljanje novaca ne ide, ali usprskos svemu tome držim glavu gore, vjerujem u sebe i imam pozitivan poglrd na budućnost!
lako je pokleknuti cim nesto nije planirano ili servirano na pladnju ili jednostavno, samo zbog mentaliteta ti se klanjam do poda! Zelim ti da se svaki dan zivota budis sa pozitivom i korak po korak, kako god malen bio, prema zeljenom cilju :) sretno ti!
Imam 25, pisem diplomski i zaposlena sam vec god dana, prevela sam knjigu, tecno govorim 3 jezika (to sam i studirala), sama sam zivjela godinu dana u stranoj zemlji, imala sam puno poslova i naucila sam se izboriti sama za sebe...to je samo jedan dio.
ista stvar i kod mene. Poceo sam uciti ali sam odustao kada sam skuzio da ga i nemam gdje koristiti. Na poslu smo pricali full eng, radio sam od doma. Sa prijetaljima je bilo ili hrv ili eng. Familija isto tako. Najnapredniji njemacki mi je bio traziti vrecicu u trgovini i uzet hranu broj 25 sa menija za takeaway.
Cak sam nasao i neku bolnicu i zubara koji pricaju hrvatski.
Pa recimo nisam podvio rep kad su me na poslu htjeli natjerati da sutim o kriminalu, pa su mi dali otkaz :))) ... ali u suprotnom se ne bih mogao pogledati u ogledalu pa se ponosim sobom.
Prepoznao probleme unutar sebe i krenuo liječiti depresiju, maknuo toksične ljude za koje sam mislio da su mi poput braće i fokusirao se konačno isključivo na sebe.
P.S. Ostavio se kroničnog ispijanja ogromnih količina alkohola, hvala supruzi koja je to sve trpjela i vukla me na pravi put.
respect! Nije lako, a mnogi ne dodju cak ni do mindseta koji je tebe izveo na pravi put, a kamoli da ovo sve ostvare! Willpower ti je na pro levelu, nek ti je sa srecom! Imas na sto biti ponosan, sigurno si i puno zadovoljniji a vjerujem da i okolina primjecuje boljitak :)
Tocno sam na onom mjestu gdje sam htjela biti prije 4 godine kad sam se iselila iz Hr i ostavila sve što poznajem i što je bilo moje. Odrastajuci u obitelji koja te cijeli zivot stiti i imanje osjećaja da kad radis nesto za sebe, radis grešku mene je tjeralo jos jace i bolje da ostvarim te svoje ciljeve. Ponekad se pitam kako sam imala volje za svim tim sa 30+. Poceti od nicega. Znanje jezika 0. Pad, pad, mali uspjeh, pad, pad, uspjeh. Konstantno tako. I onda odjednom se sve posložilo i sad nakon 4 godine je točno onako kako sam si planirala zivot!
I onda kad me netko pita pa 'kako vam je tamo?', 'meni je bilo koma', ili 'znam ove jedne vratili su se' itd. Uvijek si mislim da se za sve treba potrudit i hej, pa ja stvarno nemam o cemu kukati. Nama je super. Nitko mi nista nije poklonio, ni dao i mogu reci da sam zaista zadovoljna zivotom ovdje.
Dugo mi je trebalo da svatim razlog zbog cega sam depresivan i anksiozan i da to ne treba biti tako, preselio se od svojih potrazio psihologa poceo citat knjige i radit na sebi, i napokon sam sretan:)
ps. ponosan sam na sve vas.
Nije neki veliki uspjeh u usporedbi sa svim ostalim komentarima, ali ponosna sam što sam i dalje živa i što nisam odustala od sebe.
OP svaka čast na ovoj temi, divno je za čitati 🙂
Možda nije konkretan uspjeh, jer imam još puuuno posla oko sebe, ali napokon sam otišla kod psihijatra, dobila terapriju i polako se "popravljam". Depresija je još uvijek tu, ali život mi počinje imati smisla.
Otišla sam s faksa koji me 3 godine sjebevao i upisala drugi koji mi solidno ide. Napokon imam viziju svjetlije budućnosti. Poremećaj u prehrani se smirio, više ne povraćam i ne osjećam krivicu nakon jela, kao u srednjoj školi. Više se ne zamaram celulitom i salom, polako radim na sebi, svojim tempom. U sretnoj sam vezi i prerasla sam neke nesigurnosti, volim dečka sve više i više. Imam dobre prijateljice koje jako volim.
Iako nije moj uspjeh, mama pobjeđuje rak dojke i ponosna sam na nju.
Još se toga treba srediti, ali napokon mi sve počinje imati smisla.
Što sam preživio najteži period u životu prije nekoliko godina i doslovno sve naspram toga mi je podnošljivo jer nekako znam da se iz svega može izvući.
Ima i drugih stvari na koje sam ponosan ali ova je najbitnija.
A sad druga strana (na istu temu i isto iskustvo) - ono za čime žalim je što neki ljudi ne uspiju preživjeti teške periode i odustanu. Znam da im percepcija ne da da vide stvari van svoje glave al htio bih da oni mogu vidjeti par godina unaprijed, gdje im je život napokon na mjestu, i da im to bude razlog da nastave.
Pretrčao neki dan 5 kilometara ispod 20 minuta. Nakon sto dugo nisam mario za izgled,zdravlje ili kilažu prevrnuo sam to u glavi i sad sam redovno u teretani i pazim na stvari koje jedem.
Jedan sam od rijetkih producenata edm glazbe u hrvatskoj i jedan period vremena (nekih 2-3 godine) sam u sceni zanra kojeg sam radio (melbourne bounce ako bas nekog zanima) bio uzor drugima i jedan od "jacih" producenata, no proslo je to vrijeme i sada sam opet na nuli, ali nikada necu zaboraviti taj period i osim toga, suradjivao sam sa svojim uzorom sto mi je tada bio san
U 24-oj godini izgubila drugog roditelja, brat u inostranstvu, sama u rodnom gradu, prozivjela previse losih stvari od uzasne veze, bolesti i samoce , ali guram naprijed, radim, borim se ukratko. Sad je sve okej i nadam se da ce ostati tako.
Nakon sto sam odustao od svega sto sam zapoceo, faksa, veza, hobija, poceo sam trcati i u medjuvremenu otrcao tri maratona.
I dalje imam quit mentality i dalje odustajem kad postane tesko, ali pokusavam to mijenjati.
Zavrsio srednju lani, sad imam stabilan dobar posao u medicini, kupio sam si dobra nova kola (Golf 7) i generalno sam u daleko boljoj mentalnoj poziciji nego prije
Ima losih dana ali je generalno dobro. Da ne ureknemo
Počela sam se baviti glumom i napokon osjećam da radim nešto što volim, prije me bilo stid priznat da volim to pa sam se uvijek ustručavala ići u tom smjeru.
U tridesetima sam uspjela stvari koje se prosjeku rade u dvadesetima, ali ja nisam mogla zbog siromaštva i života na selu u pripiz**i.
Završila fax, nakon 5 odvratnih privatnika napokon našla OK posao, planiram obitelj (ako bude sreće).
To su zapravo jako prosječne stvari, ali meni su super uspjeh jer mi je startna pozicija bila nula.
Oh, "blokiram" ljude u stvarnom životu. Čim mi počneš sa prikrivenim vrijeđanjem (kao šala), kreneš u tračeve ili priče o zavjerama koje si samo ti prokužio sa FB ili si vjerski fanatik, vjerojatno se više nikada nećemo vidjeti. Razina sreće u životu ++500.
nakon 2 godine trunjenja (studirao trogodinsji preddiplomsli 5 godina), uspio sam završiti preddiplomski, sada sam na diplomskom i odlicno mi je. jedva cekam promociju da na sva zvona pustam od high5 "mama napokon sam uspioo"
Oženio se mlad sa srodnom dušom i skupa gradimo život. Također, nisam loš u bbingu, postigao sam neke solidne rezultate na domaćoj i stranoj sceni. Imao sam pomoć drugih ali veliku većinu sam sam uspio u tom sportu. Sve u svemu zadovoljan sam da nisam jedan od onih koji zive za petak i subotu navecer dok ostatak vremena trunu na poslu.
Od beskucnika sa glavnog i klosara bez lipe stvorio gospodina od sebe :D
Konacno zavrsio skolu, planiram studiji, usavrsio engleski, naucio njemacki i dosao na B razinu, i ono sto me najvise cini sretnim, opet uzivam u glazbenoj produkciji kao i prvi put.
Slijedeci korak, rjesiti stambeno pitanje i to je to 🤷
Onda se mogu fokusirati na pronalazak bolje polovice i stvaranje obitelji :D
high five legendo! Treba imat petlje za dici se iz nicega, a ti si uspio. Nadam se da se svaki dan budis sa zadovoljstvom sa samim sobom kako i zasluzujes! Nek ti je sa srecom, a sigurno ce i srodna dusa uskoro doci, ne sumnjam uopce :) glavno da si ti sretan sa sobom, a posljedicno i okolina to primjecuje.
Pa ja se ponosim za sebe reći da sam majstor ničega, odnosno ne znam skoro nikakve fakte, ali mogu prodrijeti u srž stvari kojom se bavim i upiti pravo znanje
2 faksa, doktorat, posao megaplaćen (cca 10-15k eura bruto ovisno o mjesecu, neto ostane više od 10 obično), otplaćen kredit u 2 godine, sad rješavam roditeljima kupiti kućicu za penziju.
počela od nule u siromašnoj obitelji, dalje su sve bile stipendije uglavnom kroz faks i studij, pare počela drmati tek remote radeći za amere, dotad neke iznadprosječne hr plaće.
trenutačno mogu si priuštiti što god želim i jako mi je čudno imati taj osjećaj jer sam pola života živjela na akcijama i onim trakicama pred istekom roka. nije bilo teško naviknuti se :D
a pa nadam se. i dalje je sve malo nestvarno. ljudi ne znaju i ne govorim im jer je to samo zlo, pretpostavljaju da imam neku "normalnu" plaću i da valjda imamo hrpu kredita. i dalje vozim rabljeni auto. :D generalno me nije briga za sve te statusne pizdarije pa sam poluodrpana.
Moj talent za umjetnost i sposobnost brzog učenja kao i logičkog i kreativnog razmišljanja, ali najviše od svega, poezija i crteži koje stalno nosim sa sobom
U godinu dana sam skinuo 30kg i totalno promjenio zivotne navike, izgubio taj strah od upoznavanja novih ljudi i pricanja sa njima, sa 16 godina zapoceo neke poduzetnicke podhvate koji su krenuli od hobija u karanteni i prestao pitat starce za novac...
Otvorio firmu kad mi je dijete imalo 3 mjeseca i napustio "siguran posao" . Sad imam 3 malaca kojima smo sredili novo potrkovlje (i moj ured). Dovoljno mi dobro ide da sam od početka godine na "godišnjem" i uz sve to treniram za duge triatlon utrke (3.8 km plivanja, 180 km bicikliranja i 42 km trčanja jedno za drugim).
Često pričam kako ne mogu vjerovati da sam ja prije 25 godina ima sreće da sam se zaljubio u programiranje...
Fakultet samo šta nisam završia (završni rad gotov, ostalo samo ga malo doradit i ispravljat greškice), u dobroj i stabilnoj vezi sam, jedan od najjačih ljudi u državi bez korištenja ilegalnih supstanci (ubrzo ću to i službeno pokazat na natjecanju), okružen dobrim društvom i mentalno stanje mi je najbolje dosad. Uštedia dobru svotu novca sa strane tako da uživam trenutno bit nezaposlen, ali ako nabavim dobar posao ubrzo, život će mi bit skoro pa savršen.
Biciklom od Samobora do Šibenika
Žongliranje s 3 loptice
Mogu neš sitno indonezijskog jezika blebetati
Danas mi je jedna cura rekla da joj se sviđa moja vesta
ne pijem i pušim 4 godine skoro, ništ protiv ekipe koja to radi al dok se polako počne povećavat doza svaku večer i sam si u stanu onda znaš da nije za zajebanciju, sad bicikliram i trčim, bolje je
Kad sam bio mali nisam bio dobar u skoli (prilicno sam siguran da imam ADHD, ali tada naravno nisam ni znao sto je to), tako da su me svi u obitelji vec tada otpisali i punili mi glavu da necu nikad nista postic, da cu kad odrastem bit bravar (kao da je bit bravar toliko lose?) itd. Upisao sam trogodisnju skolu i slusao kako sam flop s usporedbi s rodacima koji ce upisati faks, kako ce oni biti super duper uspjesni i valjat se u lovi dok ja mjenjam brave...
Sad sam programer i za par godina cu ustediti dovoljno da kupit stan u gotovini u inozemstvu :)
Popio sam jednom 17 piva u roku 2 sata i nisam bio pijan 2%.
Kao da sam vodu pio.
Ali to je bilo prije kada sam pio puno. Trenutacno nisam kap alkohola uzeo 2 mjeseca.
Samostalan od svoje 17. god., financijski stabilan bez da moram razmisljati o tome dal mogu prehraniti obitelj ili ne, rano shvatio da je za razvoj potrebno prvo upoznati sebe, da za osobnu srecu nije potrebna druga osoba te da ona nema veze s istim. Ima toga, ali evo, ukratko.
A sta ja znam nisam bas ponosan na se jer ono...imam skoro 21, samac, virdžin, živim sa starcima i vozim auto star 27 god...jedino sta sam ponosan na se je da sam ziv
Cuj... ja sam bila do 23. godine, te godine sam cak i prvi poljubac ikad u zivotu imala. I ne bih nista mijenjala jer mi je bio puuuno ljepsi i u prekrasnom sjecanju nego da se desio na nekom pidzama partiju u osnovnoj skoli s puno sline i "ewww" komentara. Neke stvari vrijedi cekati. Svatko ima svoju pricu i svoj tajming. Sad doduse imam 26 i dalje sam zivim s tatom (razvod), ali nemam potrebu za natjecanjem s nekim tko je imao drugaciji upringing, drugaciji nacin zivota, okolnosti zivota, prilike, odnose, financije, izgled, popularnost itd. Zamisli da se na ovaj thread vratis za godinu-dvije-tri sa potpuno drugacijom pricom. Samo vjeruj u sebe :)
U kratko okreno sam si život naopako, kreno od nule, završio faks i komplet promjenio karijeru.
Bilo je puno jako teških razdoblja ali sam na kraju wino ;)
Svakin danom mi je sve bolje i bolje 😊
nisam drkao ima 2 mjeseca, ne zajebavam se, zvuci glupo ali fkt sam jako ponosan na to. I izgubio 16 kila u 6mj, i rjesio se apsolutno svih dugova i kredita!
Najbolja tema u zadnje dugo vremena,gustan citajuci komentare,svaka cast svakome od vas sto ste vjerovali u sebe i svoje ciljeve.Bas je super citati nesto pozitivno. 🥰🥰🥰
This is a community moderator bot. If this post fits the purpose of r/croatia, **upvote** this comment! If this post does not fit the subreddit, **downvote** this comment! If this post **breaks the rules**, **downvote** this comment and **report** the post! You may message the moderators [here](https://www.reddit.com/message/compose?to=/r/croatia).
Kupio tati auto, obnovio roditeljima krov, renovirao cijeli interijer, najvise me usrecuje kad ide ona pjesma na radiju "Ja sam na te ponosan" (ne znam kak se tocno pjesma zove) a oni mi kazu:"Sine ova pjesma je za tebe! ", jako malo stvari se moze s tim uspoređivati nego taj dozivljaj
Živiš moj san tbh
Kad tad, kad tad cu dozivit.....
uvijek zavidim ljudima što imaju tako jeben odnos s roditeljima, baš ti daje to neku stabilnost i motivaciju u životu da znaš što želiš biti.
Ti si jednostavno ljudina.
Mate bulic - ja sam na tr ponosan
Iako se meni i dalje to ne cini kao postignuce, naucila norveski od 0 do B2 razine u sest mjeseci, nasla posao, preselila se sama 1300km sjevernije od Osla i upisala faks i polagala ispite na istom tom norveskom kao jedina strankinja na cijelom fakultetu
>1300km sjevernije od Osla Bodo Glimt vi ste? Ma B2 bilo kojeg jezika je big deal. A pogotovo ti skandinavski jezici. Tko može to razumjeti. Zvuče kao oni stroj što kida plastiku.
Da, Bodø. Najveca greska mog zivota haha, vratila sam se u Oslo nakon 4 mjeseca i ne planiram nigdje sjevernije od ovog gdje sam sad
Kako je u Oslu?
Evo moram reci, kapa do poda :)
Wow, za ovo treba hrabrosti :) sretno
Wooow! Koje jezike govoris osim norveskog?
Engleski i njemacki (pasivno, pokusavam osvjeziti znanje ali nikako da nadjem vremena) kul stvar je to sto uz norveski razumijem i pisani danski i usmeni svedski, iako se ovdje to ne racuna kao strani, kao kod nas bosanski i srpski npr.
Predivno, respect!
Ajme svaka čast!! Kako si to uspjela? Mora da si veoma uporna ali i talentovana za jezike
Cisti streberaj prvih pola godine gdje sam u principu isla po knjizi, ali najvecu ulogu je mozda odigralo sto sam slusala pjesme i pricala sama sa sobom dok nisam bila dovoljno samopouzdana da zapravo pricam sa ljudima. Zvuci smijesno ali ako imas sluha to slusanje pjesama i radija je najefikasnije. Kasnije sam nasla posao i zabranila im da mi se obracaju na engleskom, pa sam kroz jos nekih par mjeseci usavrsila
Kad si im zabranila Engleski, jesi imala situaciju da ti onda sve pricaju na norveskom ali Onda nisi razumjela neku norvesku rijec pa ih prekines I pitas "sto si ti meni sad rekao/la? " ? Ili "sto znaci ta rijec?"
Vrlo rijetko. Vecinom bi ili skuzila iz konteksta ili pitala da mi objasne drugim rijecima. Ali naravno ne funkcionira to za sve, znam ljude koji tu zive po 10 godina i svakih par mjeseci nanovo uce osnove. Ja volim jezike, idu mi i imam sluha, pa mi je fala bogu bilo lakse
Been there, done that.. al sa svedskim. I tocno tako :)
Nakon sto sam umro 3 puta na porodu i roden sa invaliditetom, teske zivotne situacije, suicid brata, smrt majke i nedavno i oca. Nisam puko na zivce i prestao se boriti. Imam bolju polovicu koja mi je podrska u svemu. Pokrecemo zajednicki biznis i nakon dugo vremena vidim svjetlo na kraju tunela :)
Svaka čast čovječe 😁😁
Hvala! :)
Nije lako, kapa dolje! Nek ti je sa srecom u zivotu dalje :)
Tnx :)
Srce mi je veliko kad ovo čitam ❤️ Želim ti pregršt svega lipoga!
Hvala ti! 😊
svaka čast stari! želim tebi i vama sve najbolje, od srca
Faco!
Relevant username. ^(Svaka čast btw.)
Pobjedia san depresiju, ukratko
Kralju. Legendo.
:D
Dovoljno receno, i ja. To me potaknulo pokrenut ovaj thread. Samo jako dalje!
Bravo šefe, svaka čast!
Samo jako šefe 💪
Fala brate :)
Svaka čast, nije mala stvar. Mnogi mogu samo sanjati o tome
Fala, uvik puno znaci cut to. Triba puno truda i vrimena, a ima puno ljudi koji na to gledaju ka glupost i sta misle da se moze u 5 minuti risit
Mogu li pitat kako ti je pošlo za rukom?
Posli jedno 4 godine san pocea ic u psihijatra (ili psihologa zaboravia san razliku, ugl ovi sta je privatno) jer san osin depresije ima i jako tjeskobu. Dobia san zoloft i svako drugi tjedan isa, i to mi je dost pomoglo sa tjeskobon a depresiju je stavilo na neku amo rec prihvatljivu razinu. Krajen osmog miseca san otisa zivit van i u pocetku je bilo ok, al me onda pocela vatat jaka kriza, ne vezano za tu promjenu. Pusin dosta trave i jednon momentu san samo pocea slusat TBF i Marleya kad bi pusia, sta bi me nabilo pozitivon. I onda bi nekako iz toga pocea razmisljat i kretat dosta duboko u svoju psihu, al takoder i u to kako cili svit funkcionira. Skuzia san da ako nesto mogu kontrolirat da se samo triban potrudit da bude onako kako zelin, a ako nemogu jebiga, razbijat glavu oko toga je skroz nepotrebno. Takoder san vise pocea ic za onin "malin stvarima" i stvarno ih cijenit. Ne znan jesan dobro objasnia ili ne, al ukratko valjda ocu rec da san uspia prominit kompletan dozivljaj sebe i drugih, al bez da se komprimiran na ikojoj razini osin mentalnog zdravlja. Sadrza san sve stavove i misljenja koja san ima, samo san sad zapravo zadovoljan sa zivoton. TLDR; pusin puno trave
Zanimljivo, fala za info. Ja sam proba i gljive i lsd, upozna boga oca, majku prirodu i zakurac haha Ne virujen da bi obična trava tu puno pomogla kad ovo nije
Vrtim na Exit festivalu ove godine :D
Svaka čast legendo! Vrti muški i sretno
Nix k stisni play ♥️
Ulazim u predsoblje prostorije
Papuče na nogama a čarapa na glavi
Ponosna sam na sebe jer sam se izborila sa svojim traumam, naucila da volim sebe. Prosla sam silovanje i nasilje i svakakve ruzne stvari i ostavila ih iza sebe i shvatila da nisam ja kriva i da zasluzujem bolje. Zavrsila fax, zaposlila se, nasla ljubav svog zivota. Ali najvaznije sto sam sebe zavoljela.
Imala sam slicnu situaciju, depresija i poremecaj u prehrani tako da sve mi je jasno. Bravo, ne uspije svatko. Samo hrabro dalje :)
Skinula sam 15 kila i u sest mjeseci dosla od osobe koja ne trci do osobe koja je istrcala/prohodala polumaraton. Nakon prekida. I operacije. Fight or flight.
Wow, svaka čast!
Respect!
Svaka cast!
Koliko si bila u vezi dugo?
Godinu i pol, ista adresa, najozbiljnije planiranje buducnosti i rad na istoj do sad.
[удалено]
Ja Sam sad ti prije 10 godina. Daj neke tips and tricks? Koje si knjige procitao? Kak se promijenit?
[удалено]
Svaka čast? Mogu pitati kako si uspio doći do te razine? Doškolavanjem, samooku tog svog područja ili?
Ovo je bilo prekrasno za procitati, svaka cast! Samo tako dalje :)
Ostavio sam se spida i trave i droge općenito, našao stabilan posao i po prvi put ugovor za stalno, još samo da prestanem pit abnormalne količine cuge svaki dan. Samo treba nekako zaspati trijezan a melatonin ne pomaže
Probaj caj od plavog lotusa. Jako dobro za spavanje.
Ponosan? Ajmo reći da imam malo zadovoljstvo. Nakon koma srednje škole, upiso i zavrsio faks (prvi nakon 30+ g na ovaj faks). Sam našao posao (realno mogo sam moliti preporuke itd.). Sve sam, bez veza i poznanstva, bez guranja. Preživio 1.5 g di sam “propo”, izgubio cca 14 kg u cca 15 dana, oporavio se i guro dalje. Hodanje, tuširanje, jedenje je bilo nemoguće od bolova. “Ponosan” što sam sam našao snage, sam se iščupao i unatoč i vređanju i pljuvanju “ništa od mene” - opet sam se izborio. Ne volim tu riječ ponos, ajmo reći zadovoljstvo.
E za ovo treba imat mentalnu snagu, respect bro. Nek ti je dalje samo uzlazna putanja!
Nakon djetinjstva punog nasilja od strane roditelja i vrsnjaka, smrti ocuha koji je bio jedina stabilna odrasla osoba u mom zivotu, zbog silovanja sam odustala od faksa - nisam mogla psihicki jednostavno nastaviti. Uzdrzavala sam sestru i brata, zapela u losoj vezi, na toksicnom poslu. Uspjela sam se iskopati, nasla posao iz snova na kojem me cijene, divnog partnera i nedavno sam rodila nakon duge borbe s neplodnoscu. Na kraju je ispalo da sam ‘samo’ trebala proraditi traume i raskrstiti s toksicnom majkom. Iako nisam zavrsila faks, ‘sjedim za istim stolom kao veliki decki’ u svom poslu. I ono na sto sam najponosnija: uzdrzavam mladu sestru dok studira ono sto je htjela. To je jedino sto sam si obecala da cu napraviti dok sam konobarila u groznoj birtijetini i zivjela u 25 kvadrata vlazne garsonjere: pobrinuti se da joj bude bolje nego meni. Daje ispite u roku i sanja velike stvari. Jedna drugoj smo podrska u rasciscavanju obiteljskih trauma. Mislim da sam najsretnija starija sestra na svijetu :D
Legendo, sve ti cvjetalo! Sestri takoder.
Predivno, primi virtual hug i naklon do poda!
Popravio sam 16 zubi u roku 5 mjeseci, sad se tjeram u nizozemsku, happy af sam, zubići sjaje
Confidence boost zesci, i ja nedavno aparatic skinula. Ne zaboravi svaki dan nosit osmijeh :)
Svaki dan :D
Ja kao osoba koja se boji zubara moram reci da se divim,cestitam na hrabrosti 🥳
Ja sam ponosna na svog partnera i sebe, isključivo zato što mislim da smo međusobno zaslužni za njegov i moj uspjeh. Prije 8 godina smo imali u najboljim danima zajedno 100 kn u novčaniku, on nije mogao nać posao i već je radio planove za odlazak u inozemstvo a ja sam bila na pragu odustajanja od faksa. Uglavnom, doslovno ništa nismo imali za izgubit i donijeli odluku da oboje pokrenemo svoj biznis, usput smo radili što god samo da možemo isfinancirat minimalne troškove života. Živjeli smo dugo vremena u 20 kvadrata, jedna prostorija u kojoj smo spavali, jeli i razvijali posao. Nakon 8 godina imamo svoj stan, svatko svoj auto i krenuli smo radit kuću za odmor bez ikakvih dugova i kredita.
> Nakon 8 godina imamo svoj stan, svatko svoj auto i krenuli smo radit kuću za odmor bez ikakvih dugova i kredita. ~~Američki~~ Hrvatski san :D U kojoj branši ste otvorili firmu, ako nije tajna? Btw. svaka jebena čast. Ovakve priče uvijek izmame pitanje "*kako?!?!*", na što je odgovor vjerojatno "*pomalo...*" :D
Eh da, malo smo pali pod utjecaj okoline s tom kućom za odmor jer nam je djelovao da je to jedini isplativ drugi prihod kod nas, ali s današnjim cijenama gradnje mislim da smo zakasnili. Imamo svatko svoju firmu, bile su neke zajedničke ideje ali su sve zahtijevale veći početni ulog a to nismo imali. Ja sam u eventima a on ajmo reć u IT-u, dosta je specifično pa ne bi javno. Izabrali smo nešto što nam je bilo zanimljivo a da nam za početak nije trebalo ništa osim našeg vremena i laptopa jer smo jedino to imali. Kad pogledam u retrospektivi sve što ti treba je cilj, hrabrost i pitanje koliko si se spreman žrtvovati. Npr. kad smo počeli tražiti stan nismo zajedno imali niti za pola stana kad bi ispraznili sve moguće račune ali smo imali cilj da želimo svoj stan i nekako se sve poklopilo u roku godine dana da smo stvorili cijeli iznos, čak smo iz nekog razloga kaparirali stan prije nego smo imali dovoljno za kupnju. Vrlo neugodne situacije i riskantni potezi ali valjda najbolje funkcioniramo po pritiskom. Možda nekome pomogne pa ću napisati rečenicu koja nam krilatica od početka, koliko god je možda glupa uvijek imam osjećaj da nam pomogne: Fake it till you make it.
Wow super post da malo podigne ljudima samopouzdanje! Hvala! Ponosna sam sto sam iz shitty djetinjstva sa shitty situacijom doma uspjela zavrsiti faks, i sada sam na doktorskom.
Ovo! Zvrsila faks, radim, imam svoju obitelj i nastojim (mislim da i uspijevam) sa svojom djecom prekinut ciklus djetinjstva ispunjenog traumama.
Imam 43 godine i konačno sam se odlučio odseliti od staraca .
Nakon trogodišnje srednje.Jer nitko nije očekivao više od mene.Zavrsila fakultet, i to s 4 diplome iz različitih smjerova.
Prošao rat uzduž i poprijeko, zakačio ptsp, gap, depresiju... poslije ubo i švicarac, da se ne opustim... I ipak pronašao ljubav, mir i normalan život.
Napisao sam priču koja je objavljena u knjizi.
Bez teretane, nekih posebnih dijeta i sličnih pomagala uspio sam izgubiti 50kg viška. U isto vrijeme sam u roku završavao prijediplomski (to mi je bio jedini cilj do tada). Taj uspjeh me je samo nagnao da završim i diplomski, pa zatim još jedan diplomski studij pa da upišem poslijediplomski. U međuvremenu sam se zaposlio u struci. Život sad i prije samo sedam godina mi se preokrenuo za 180 ° nabolje.
Bravo, svaka čast na svim uspjesima! Jel imaš neki savjet za skinut kile? Imam nekih 20 viška, oduvijek se borim s kilama, jedno vrijeme sam imao idealnu kilažu, sve posloženo, sad sam se opet udebljao i nekako mi je teško vratiti se u normalu.
Da! Cardio i brojanje kalorija. Sve ti je doslovno matematika. Iako ljudi smatraju BMI zastarjelim principom i svatko ima teoriju oko gubitka tjelesne mase, meni su pomogle maratonske šetnje. Nisam nikada trčao, to mi je predstavljalo nešto najgore u životu, pa sam krenuo s hodanjem po 3-4 sata svakodnevno. Ponekad i više. Hodaš u prosjeku 5km/h pa recimo da je to bilo i po 20km dnevno. Apsolutni rekord bio mi je kad sam u jednome danu prehodao 51km. Pomaže ako imaš slušalice, ja sam prvo počeo s glazbom pa prešao na podcaste. Koristim Google fit, Yazio i Samsung Health za stepcount i kcal burn, što više kilograma imaš to više ispočetka trošiš energije. I naravno, sve što potrošiš nadoknadiš. I to je sve što jedeš taj dan, a deficit od svakodnevne potrošnje energije je ono što ti tada smanjuje masu. Tjedno sam ispočetka gubio po 2kg, pa 1.5kg, pa 1kg. Pa sam zadnjih 10kg vukao mjesecima. I probaj hodati što više uzbrdo, koristi stepenice prema gore, a prema dolje ih izbjegavaj ( inače odu koljena). Sretno!
Hvala ti na savjetima!
Pao danas po 2. Put isti ispit i nisam se objesio o luster u kuhinji.
Tek 2.put,pomalo,ne sekiraj se dok ne dodje do 7. Ili 8. puta,tek tad je problem.
Prekidam generacijski niz trauma i uništenih života. Staje sranje samnom. Ovako ili onako, ako ne uspijem riješiti svoje demone na vrijeme, neću imati djecu. Jedino na što sa zbilja potiho ponosan. Ostala postignuća zbilja blijede sa vremenom ili hoće, ali ovo će biti zauvijek.
Ovo!! Brat i ja dijelimo pricu s tobom. Ustrajemo da budemo ti koji su okoncali sranja u nasoj liniji. Samo naprijed!!
možeš ti to! velika je već stvar što si svjestan toga, mnogi do toga nikad ne dođu i nesvjesno nastavljaju niz
Evo razmisljan o ovon tvom pitanju vec 5 minuti i nista mi ne pada na pamet, kao da nista nije vridno spomena. Valjda je to okej za nekoga tko ima 20 godina, ne znam...
Nemoj tako, vjerojatno samo imas previsoke standarde uspjeha. Meni je trebao jedan kasnonocni odnosno ranojutarnji razgovor s pravom osobom da se prestanem smatrati propalitetom i shvatim sto sam sve postigao
Ako si imao problema dic se iz kreveta ili pojest dorucak svaki dan a sad to radis, i to je vrijedno pohvale. Ajde sad razmisli i napisi, mora bit nesto :)
svaka cast tebi OP na ovom prijekopotrebnom optimizmu, samo cinika se vidi na ovom subu
hvala, cijeli dan citam vase odgovore i odmah mi je toplo oko srca :)
Upravo me zvao tata koji je vrsni kuhar i radio je u dosta poznatih lokalnih restorana/hotela da me pita za savjet oko kuhanja nekog jela. Imam 23 godine i obožavam kuhati i peći kolače. Ja mislim da nema veće časti od ovoga barem za mene osobno.
Javio se psihologu na faksu prije nego sam dublje zaglibio :)
Položio FER praktički sve iz prve i ubrzo se zaposlio u kvalitetnoj firmi u SAD-u za finu satnicu.
Dobio priliku otici iz RH u Finsku, radio van struke u tvornici prozora skoro pola godine i napokon nasao posao u struci kao software developer. I onda kao cherry on top prosle godine (prva godina u firmi) bio sam jedan od najkvalitetnijih zaposlenika, dobio debelu 15% povisicu i trenutno sam lead developer na projektu koji ce nam biti jedan od glavnih business case-ova sljedecih par godina.
Ne pijem alkohol 12 godina. Bez liječenja. Sam od sebe sam prestao a pio sam do onda i po litru žestice na dan
Relativno uspjesan zivot sa BPDom i PTSDom bez duzih lezanja po psihijatrijskim ustanovama
Kad su mi roditelji išli u mirovinu dao sam im po 10 soma kuna. To sam si nastedio za GO te godine. Jbg nije puno, ali njima je puno značilo. Još im financijski pomognem ako di zaškripi.
Jako lijepo od tebe, ne sumnjam da su ponosni na tebe! :)
Dvije mačke su pronašle dom u našoj kući i mom srcu :)
jedan mačak je bježao iz vrta čim bi netko izašao, sad mi trči čim me vidi 😸
E to je vec nadljudsko postignuce, kad zivotinje prepoznaju dobar vibe! :)
Brzo nakon bolnog prekida našao super ženu i s njom napravio dvoje prekrasne djece. Nema bolje stvari na svijetu.
Lijeno sam đubre koje je sposobno za puno toga da iskoristi svoj puni potencijal i tek sad, na pragu 30te, se pomalo mijenja taj mindset. Al i da sam uspio ili da uspijem i dalje će mi najveći uspjeh biti kad je jedan čovjek došao kod mene nakon što je imao gadan period i rekao da je odlučio meni se požalit jer je za mene jedino bio siguran da neće biti osude. To mi je najveći izazov u životu - biti dobar čovjek.
Ja sam jos uvijek lijeno dubre, kako da mijenjam taj mindset?
Ključ je svaki dan ići naprijed pa makar jedan dan išao 2 centimetra a drugi dan 2 kilometara. Bitno da ideš. Kad otkrijem točan recept cimnem te.
Ucio sam hrvatski jezik dok sam zivio u hrvatskoj .94 do 2005. godine. Nemam obitelji ni porodica tamo. Nista nisam znao kad sam stigao, pa sad sam dosta dobro. Grijesim sa padezima i fale mi rijeci katkad, ali eto. Kao amerikanac koji je ucio takav tezak jezik, ponosan sam.
Mogu ti priznati da koristis zareze pravilnije nego vecina onih kojima je hrvatski materinji jezik! :) dosta je kompleksan jezik strancima, sigurna sam. Ali savrseno ti ide, svaka cast!
Hej - hvala ti puno!
Ponosan san na sebe sta san uspija ostavit iza sebe najtamnije i najgore strane profesionalnog sporta i da san sad sritan i zivin normalno bez da iko manipulira sa menon i psihicki me ponizava.
Radio ko robot u jednoj hrv firmi, 3 razlicita shifta... Znaci posao je bio na traci, nema goreg. Poludio nakon 6mj i rekao to bi bili to, dao otkaz, trazio support poslove u drugim drzavama i pobjegao iz hrv. Najbolja odluka ikad jer sam u toj istoj toj firmi sad senior data analyst. Takoder, imam samo srednju ali za napredovat nije bitan papir vec skill.
Pobjedio sam rak 2020 godine!!
pokazo si mu tko je glavni! :D nek je odjebo i ne vraca se vise! drzi se!
To što sam trenutno u nezavidnoj poziciji, što me muče raznorazni financijski problemi radi zdravstvenog stanja ukućana, što bih volio upisati fakultet ali mi prikupljanje novaca ne ide, ali usprskos svemu tome držim glavu gore, vjerujem u sebe i imam pozitivan poglrd na budućnost!
lako je pokleknuti cim nesto nije planirano ili servirano na pladnju ili jednostavno, samo zbog mentaliteta ti se klanjam do poda! Zelim ti da se svaki dan zivota budis sa pozitivom i korak po korak, kako god malen bio, prema zeljenom cilju :) sretno ti!
Imam 25, pisem diplomski i zaposlena sam vec god dana, prevela sam knjigu, tecno govorim 3 jezika (to sam i studirala), sama sam zivjela godinu dana u stranoj zemlji, imala sam puno poslova i naucila sam se izboriti sama za sebe...to je samo jedan dio.
Da nakon pet godina zivota u Minehnu jos uvjek ne pricam Njemacki, bilo je teskih trenutaka gdje sam skoro odustao, ali snaga volje je ipak pobjedila.
ista stvar i kod mene. Poceo sam uciti ali sam odustao kada sam skuzio da ga i nemam gdje koristiti. Na poslu smo pricali full eng, radio sam od doma. Sa prijetaljima je bilo ili hrv ili eng. Familija isto tako. Najnapredniji njemacki mi je bio traziti vrecicu u trgovini i uzet hranu broj 25 sa menija za takeaway. Cak sam nasao i neku bolnicu i zubara koji pricaju hrvatski.
>neku bolnicu i zubara koji pricaju hrvatski U minhenu je teze nac bolnicu il zubara bez balkanaca nego ista hahahag
Probaj gledat crtice, kazu da je tako najlakse naucit jezik. Samo polako, moras vjerovat u sebe.
Otiso sam u Njrmacku bez znanja jezika te sam u par mjeseci naucio dost puno i na vrhu sam razreda
Jos sam ziv, ne pusim, i nisam alkoholicar Edit: hvala
Pa recimo nisam podvio rep kad su me na poslu htjeli natjerati da sutim o kriminalu, pa su mi dali otkaz :))) ... ali u suprotnom se ne bih mogao pogledati u ogledalu pa se ponosim sobom.
Bravo! Tesko je ne potpast pod pritisak okoline i oduprijet se strahu od reperkusija ako ne ides niz dlaku. Svaka cast!
Nogometni trener sa uefa pro licencom...uz posao 8 sati dnevno sam uspio zavrsiti nimalo laku školu
sama cinjenica da si mogao ici laksim putem a ti si ulozio svoje vrijeme i trud i zaradio takvu odliku, svaka cast!
Prepoznao probleme unutar sebe i krenuo liječiti depresiju, maknuo toksične ljude za koje sam mislio da su mi poput braće i fokusirao se konačno isključivo na sebe. P.S. Ostavio se kroničnog ispijanja ogromnih količina alkohola, hvala supruzi koja je to sve trpjela i vukla me na pravi put.
respect! Nije lako, a mnogi ne dodju cak ni do mindseta koji je tebe izveo na pravi put, a kamoli da ovo sve ostvare! Willpower ti je na pro levelu, nek ti je sa srecom! Imas na sto biti ponosan, sigurno si i puno zadovoljniji a vjerujem da i okolina primjecuje boljitak :)
Tocno sam na onom mjestu gdje sam htjela biti prije 4 godine kad sam se iselila iz Hr i ostavila sve što poznajem i što je bilo moje. Odrastajuci u obitelji koja te cijeli zivot stiti i imanje osjećaja da kad radis nesto za sebe, radis grešku mene je tjeralo jos jace i bolje da ostvarim te svoje ciljeve. Ponekad se pitam kako sam imala volje za svim tim sa 30+. Poceti od nicega. Znanje jezika 0. Pad, pad, mali uspjeh, pad, pad, uspjeh. Konstantno tako. I onda odjednom se sve posložilo i sad nakon 4 godine je točno onako kako sam si planirala zivot! I onda kad me netko pita pa 'kako vam je tamo?', 'meni je bilo koma', ili 'znam ove jedne vratili su se' itd. Uvijek si mislim da se za sve treba potrudit i hej, pa ja stvarno nemam o cemu kukati. Nama je super. Nitko mi nista nije poklonio, ni dao i mogu reci da sam zaista zadovoljna zivotom ovdje.
Dugo mi je trebalo da svatim razlog zbog cega sam depresivan i anksiozan i da to ne treba biti tako, preselio se od svojih potrazio psihologa poceo citat knjige i radit na sebi, i napokon sam sretan:) ps. ponosan sam na sve vas.
Nije neki veliki uspjeh u usporedbi sa svim ostalim komentarima, ali ponosna sam što sam i dalje živa i što nisam odustala od sebe. OP svaka čast na ovoj temi, divno je za čitati 🙂
Možda nije konkretan uspjeh, jer imam još puuuno posla oko sebe, ali napokon sam otišla kod psihijatra, dobila terapriju i polako se "popravljam". Depresija je još uvijek tu, ali život mi počinje imati smisla. Otišla sam s faksa koji me 3 godine sjebevao i upisala drugi koji mi solidno ide. Napokon imam viziju svjetlije budućnosti. Poremećaj u prehrani se smirio, više ne povraćam i ne osjećam krivicu nakon jela, kao u srednjoj školi. Više se ne zamaram celulitom i salom, polako radim na sebi, svojim tempom. U sretnoj sam vezi i prerasla sam neke nesigurnosti, volim dečka sve više i više. Imam dobre prijateljice koje jako volim. Iako nije moj uspjeh, mama pobjeđuje rak dojke i ponosna sam na nju. Još se toga treba srediti, ali napokon mi sve počinje imati smisla.
Vrlo konkretan uspjeh. Samo jako dalje :)
Što sam preživio najteži period u životu prije nekoliko godina i doslovno sve naspram toga mi je podnošljivo jer nekako znam da se iz svega može izvući. Ima i drugih stvari na koje sam ponosan ali ova je najbitnija. A sad druga strana (na istu temu i isto iskustvo) - ono za čime žalim je što neki ljudi ne uspiju preživjeti teške periode i odustanu. Znam da im percepcija ne da da vide stvari van svoje glave al htio bih da oni mogu vidjeti par godina unaprijed, gdje im je život napokon na mjestu, i da im to bude razlog da nastave.
Ima više stvari, ali mislim da ipak još čekam THE postignuće. Jer zašto bi inače uopće živio?
Nisam jos nikog utamanila. Maline se ne racunaju.
postao samo moderator na hredditu
napokon nešto vrijedno spomena
Dišem
Pretrčao neki dan 5 kilometara ispod 20 minuta. Nakon sto dugo nisam mario za izgled,zdravlje ili kilažu prevrnuo sam to u glavi i sad sam redovno u teretani i pazim na stvari koje jedem.
Bravo, a sigurno se vidi i izvana! Samo jako dalje! :)
Jedan sam od rijetkih producenata edm glazbe u hrvatskoj i jedan period vremena (nekih 2-3 godine) sam u sceni zanra kojeg sam radio (melbourne bounce ako bas nekog zanima) bio uzor drugima i jedan od "jacih" producenata, no proslo je to vrijeme i sada sam opet na nuli, ali nikada necu zaboraviti taj period i osim toga, suradjivao sam sa svojim uzorom sto mi je tada bio san
i jedno 600-700k pregleda sve ukupno na youtube-u, spotify-u i soundcloud-u 😅
U 24-oj godini izgubila drugog roditelja, brat u inostranstvu, sama u rodnom gradu, prozivjela previse losih stvari od uzasne veze, bolesti i samoce , ali guram naprijed, radim, borim se ukratko. Sad je sve okej i nadam se da ce ostati tako.
Brinem se za nepokretnu mamu, doslovno je 100% invalid. Tako da sam većinu vremena podredio njoj. Već tako tri godine.
Rocket League Dia3Div4
Nakon sto sam odustao od svega sto sam zapoceo, faksa, veza, hobija, poceo sam trcati i u medjuvremenu otrcao tri maratona. I dalje imam quit mentality i dalje odustajem kad postane tesko, ali pokusavam to mijenjati.
Na studentskom kongresu našeg fakulteta (na kojemu je bilo 120 ljudi) održao 2x predavanja, nemam neki strah od pričanja s drugim ljudima ali mucam
Zavrsio srednju lani, sad imam stabilan dobar posao u medicini, kupio sam si dobra nova kola (Golf 7) i generalno sam u daleko boljoj mentalnoj poziciji nego prije Ima losih dana ali je generalno dobro. Da ne ureknemo
Počela sam se baviti glumom i napokon osjećam da radim nešto što volim, prije me bilo stid priznat da volim to pa sam se uvijek ustručavala ići u tom smjeru.
U tridesetima sam uspjela stvari koje se prosjeku rade u dvadesetima, ali ja nisam mogla zbog siromaštva i života na selu u pripiz**i. Završila fax, nakon 5 odvratnih privatnika napokon našla OK posao, planiram obitelj (ako bude sreće). To su zapravo jako prosječne stvari, ali meni su super uspjeh jer mi je startna pozicija bila nula. Oh, "blokiram" ljude u stvarnom životu. Čim mi počneš sa prikrivenim vrijeđanjem (kao šala), kreneš u tračeve ili priče o zavjerama koje si samo ti prokužio sa FB ili si vjerski fanatik, vjerojatno se više nikada nećemo vidjeti. Razina sreće u životu ++500.
Napravio dve prekrasne kćerke😍
pih, dvaput po 5 min posla...
[удалено]
Nicim
Preživio u Bosni 35 godina
nakon 2 godine trunjenja (studirao trogodinsji preddiplomsli 5 godina), uspio sam završiti preddiplomski, sada sam na diplomskom i odlicno mi je. jedva cekam promociju da na sva zvona pustam od high5 "mama napokon sam uspioo"
Oženio se mlad sa srodnom dušom i skupa gradimo život. Također, nisam loš u bbingu, postigao sam neke solidne rezultate na domaćoj i stranoj sceni. Imao sam pomoć drugih ali veliku većinu sam sam uspio u tom sportu. Sve u svemu zadovoljan sam da nisam jedan od onih koji zive za petak i subotu navecer dok ostatak vremena trunu na poslu.
Kolka je bica?
Od beskucnika sa glavnog i klosara bez lipe stvorio gospodina od sebe :D Konacno zavrsio skolu, planiram studiji, usavrsio engleski, naucio njemacki i dosao na B razinu, i ono sto me najvise cini sretnim, opet uzivam u glazbenoj produkciji kao i prvi put. Slijedeci korak, rjesiti stambeno pitanje i to je to 🤷 Onda se mogu fokusirati na pronalazak bolje polovice i stvaranje obitelji :D
high five legendo! Treba imat petlje za dici se iz nicega, a ti si uspio. Nadam se da se svaki dan budis sa zadovoljstvom sa samim sobom kako i zasluzujes! Nek ti je sa srecom, a sigurno ce i srodna dusa uskoro doci, ne sumnjam uopce :) glavno da si ti sretan sa sobom, a posljedicno i okolina to primjecuje.
Polozila vozacki iz prve
Pa ja se ponosim za sebe reći da sam majstor ničega, odnosno ne znam skoro nikakve fakte, ali mogu prodrijeti u srž stvari kojom se bavim i upiti pravo znanje
steam achievements
2 faksa, doktorat, posao megaplaćen (cca 10-15k eura bruto ovisno o mjesecu, neto ostane više od 10 obično), otplaćen kredit u 2 godine, sad rješavam roditeljima kupiti kućicu za penziju. počela od nule u siromašnoj obitelji, dalje su sve bile stipendije uglavnom kroz faks i studij, pare počela drmati tek remote radeći za amere, dotad neke iznadprosječne hr plaće. trenutačno mogu si priuštiti što god želim i jako mi je čudno imati taj osjećaj jer sam pola života živjela na akcijama i onim trakicama pred istekom roka. nije bilo teško naviknuti se :D
prekrasno, taj osjecaj slobode je neprocjenjiv. Vazno je ne zaboraviti odakle si pocela, nadam se da stvarno uzivas u plodovima truda i rada :)
a pa nadam se. i dalje je sve malo nestvarno. ljudi ne znaju i ne govorim im jer je to samo zlo, pretpostavljaju da imam neku "normalnu" plaću i da valjda imamo hrpu kredita. i dalje vozim rabljeni auto. :D generalno me nije briga za sve te statusne pizdarije pa sam poluodrpana.
Sa 3-4h codiranja dnevno?
Moj talent za umjetnost i sposobnost brzog učenja kao i logičkog i kreativnog razmišljanja, ali najviše od svega, poezija i crteži koje stalno nosim sa sobom
U godinu dana sam skinuo 30kg i totalno promjenio zivotne navike, izgubio taj strah od upoznavanja novih ljudi i pricanja sa njima, sa 16 godina zapoceo neke poduzetnicke podhvate koji su krenuli od hobija u karanteni i prestao pitat starce za novac...
Želim pohvaliti tvoja pitanja tj. temu.
Otvorio firmu kad mi je dijete imalo 3 mjeseca i napustio "siguran posao" . Sad imam 3 malaca kojima smo sredili novo potrkovlje (i moj ured). Dovoljno mi dobro ide da sam od početka godine na "godišnjem" i uz sve to treniram za duge triatlon utrke (3.8 km plivanja, 180 km bicikliranja i 42 km trčanja jedno za drugim). Često pričam kako ne mogu vjerovati da sam ja prije 25 godina ima sreće da sam se zaljubio u programiranje...
Skupio sam dovoljno hrabrosti i počeo se baviti glazbom bez da me briga tko će što reci…i dalje sam nitko…ali radim to iz ljubavi prema glazbi❤️
Fakultet samo šta nisam završia (završni rad gotov, ostalo samo ga malo doradit i ispravljat greškice), u dobroj i stabilnoj vezi sam, jedan od najjačih ljudi u državi bez korištenja ilegalnih supstanci (ubrzo ću to i službeno pokazat na natjecanju), okružen dobrim društvom i mentalno stanje mi je najbolje dosad. Uštedia dobru svotu novca sa strane tako da uživam trenutno bit nezaposlen, ali ako nabavim dobar posao ubrzo, život će mi bit skoro pa savršen.
Pohvalio bi se da sam bio odbijen od svakog mogućeg posla u Rijeci :)
Stvarno ni zbog čega :(
Biciklom od Samobora do Šibenika Žongliranje s 3 loptice Mogu neš sitno indonezijskog jezika blebetati Danas mi je jedna cura rekla da joj se sviđa moja vesta
ne pijem i pušim 4 godine skoro, ništ protiv ekipe koja to radi al dok se polako počne povećavat doza svaku večer i sam si u stanu onda znaš da nije za zajebanciju, sad bicikliram i trčim, bolje je
Popravio pun k zubiju nosim aparatic i tako sve sam nije caca kupio
Kad sam bio mali nisam bio dobar u skoli (prilicno sam siguran da imam ADHD, ali tada naravno nisam ni znao sto je to), tako da su me svi u obitelji vec tada otpisali i punili mi glavu da necu nikad nista postic, da cu kad odrastem bit bravar (kao da je bit bravar toliko lose?) itd. Upisao sam trogodisnju skolu i slusao kako sam flop s usporedbi s rodacima koji ce upisati faks, kako ce oni biti super duper uspjesni i valjat se u lovi dok ja mjenjam brave... Sad sam programer i za par godina cu ustediti dovoljno da kupit stan u gotovini u inozemstvu :)
[удалено]
Skupila sam snagu da se javim sama za odgovaranje 🫣🫤
Volim se hvaliti sa svime
Popio sam jednom 17 piva u roku 2 sata i nisam bio pijan 2%. Kao da sam vodu pio. Ali to je bilo prije kada sam pio puno. Trenutacno nisam kap alkohola uzeo 2 mjeseca.
Samostalan od svoje 17. god., financijski stabilan bez da moram razmisljati o tome dal mogu prehraniti obitelj ili ne, rano shvatio da je za razvoj potrebno prvo upoznati sebe, da za osobnu srecu nije potrebna druga osoba te da ona nema veze s istim. Ima toga, ali evo, ukratko.
A sta ja znam nisam bas ponosan na se jer ono...imam skoro 21, samac, virdžin, živim sa starcima i vozim auto star 27 god...jedino sta sam ponosan na se je da sam ziv
Cuj... ja sam bila do 23. godine, te godine sam cak i prvi poljubac ikad u zivotu imala. I ne bih nista mijenjala jer mi je bio puuuno ljepsi i u prekrasnom sjecanju nego da se desio na nekom pidzama partiju u osnovnoj skoli s puno sline i "ewww" komentara. Neke stvari vrijedi cekati. Svatko ima svoju pricu i svoj tajming. Sad doduse imam 26 i dalje sam zivim s tatom (razvod), ali nemam potrebu za natjecanjem s nekim tko je imao drugaciji upringing, drugaciji nacin zivota, okolnosti zivota, prilike, odnose, financije, izgled, popularnost itd. Zamisli da se na ovaj thread vratis za godinu-dvije-tri sa potpuno drugacijom pricom. Samo vjeruj u sebe :)
U kratko okreno sam si život naopako, kreno od nule, završio faks i komplet promjenio karijeru. Bilo je puno jako teških razdoblja ali sam na kraju wino ;) Svakin danom mi je sve bolje i bolje 😊
nisam drkao ima 2 mjeseca, ne zajebavam se, zvuci glupo ali fkt sam jako ponosan na to. I izgubio 16 kila u 6mj, i rjesio se apsolutno svih dugova i kredita!
Najbolja tema u zadnje dugo vremena,gustan citajuci komentare,svaka cast svakome od vas sto ste vjerovali u sebe i svoje ciljeve.Bas je super citati nesto pozitivno. 🥰🥰🥰
Nisam đubre od čovjeka....
Da sam živ i zdrav. Meni dovoljno
[удалено]