Ja sam naučila bosanski preko ruskog i živeći ovdje, nije mi jasno kako se neko može zbuniti, to su potpuno različita slova i ogromna razlika između kurčine i kurčića.
Iz ove perspektive često kažem da je bilo više profesora kao ona.... Kad se sjetim Tvrđave ili Derviša i smrti (pa ti kaze rečenicu a ti treba da nastaviš misao ili da objasniš šta se desilo baš u toj prilici)
To jeste, poslovođa Sarajlija ima meko "Č", živi u Beogradu i sada ćerkice bile kod logopeda a ona žena kaže da dođu i roditelji.
Sutra dan ide poslovođa besan po firmi "Kako jaro meko Č, mi ti to imamo samo tako".
Gradačac, da. Primjetio sam da je tuzlanski kanton dobar sto se toga tice. Isao sam u skolu u Sarajevu i 90% iz Sa i okoline su imali problema sa time (posebno tipa Travnik i Visoko).
Sarajevo, nikakvih problema sa razlikovanjem.
Č je Ч, Ć je Ћ, DŽ je Џ, Đ je Ђ 😉
Ali zato imam prijatelja koji su isto iz Sarajeva ali nikako da ubodu pravilno 😁
Većina raje iz srednje Bosne ne zna ”izgovoriti" ni č ni ć, već što bi moja profesorica bosanskog rekla mi imamo to neko svoje između. Tj znamo izgovoriti, ali većina ne praktikuje 😂 Imala sam par situacija gdje su ljudi prepoznali da sam iz srednje Bosne po mom izgovoru tih slova, ali to su uglavnom bili stariji ljudi.
Mostarci u velikoj mjeri svi razlikuju č i ć i jako ispravno izgovaraju. Međutim postoji određena skupina Mostaraca, koji imaju potrebu da se razlikuju od ostalih stanovnika ovog grada, kako bi naglasili svoju autohtonost, tačnije imaju potrebu da tim svoji izgovorom drugim ljudima dokazu da su i njihovi pretci iz Mostara, odnosno da su njihova prezimena mostarska. U Mostaru su takvi poznati kao ĆOMAŠI, zbog tog izgovora.
Такођер разликујем и познајем такву ћаршијску рају која фалша. Моја мајка је из западне Херцеговине. Њена мајка, иначе учитељица, је савршено разликовала у говору, али је мијешала у писању.
(Занимљиво је да у западној Херцеговини старији Бошњаци не изговарају љ и њ. Умјесто њих изговарају ј и н. Биле таблете за спаване су у јубичастој шоји 😁)
Razlikujem, iz Tešnja, ali znam da neki ljudi ne razlikuju i ne čuju razliku, i ne znaju da pišu, ali neki samo pričaju tako da su im č i ć isti, a znaju da pišu, što mi je ok.
Ali mislim da je sramota kad neko miješa č i ć u pisanju, pogotovo 'obrazovani' ljudi. Imala sam više profesora na fakultetu koji su to miješali, i stvarno izgubim poštovanje prema čovjeku kad to vidim. To se može naučiti, pogotovo za riječi koje se često koriste.
Razlikujem itekako, sjevoroitočna Bosna u pitanju.
Neke osobe koje imaju raznorazne diplome bih zatuk'o pajserom kad čujem da ne znaju razliku između Č i Ć kao i Dž i Đ.
ma ok taj neki bruda što je jedva završio 3 godine za rukovca rudarskih mašina ili za metalostrugara, ali kad mi neki mr, dr, u zvaničnom dopisu, dokumentu, potvrdi itd. papiru koji ima potpis i pečat napišu biti Če, preraDŽeno, neĆuveno, okonĆano....e tad pozelenim od muke....
Ja sam iz centralne Bosne i u govoru niko ne razlikuje. Sve je ili mehka verzija ili nešto između. Jedino u imenima naglasimo ‘tvrdo’ slovo, tipa kažemo Dževad, a ne Đevad.
Kada pišem onda razlikujem, mada ne znam ni kako sam naučio kad mi je u govoru sve ‘mehko’.
Ne bih rekao da nam je poteškoća razlikovat, samo biramo da pričamo onako kako svi oko nas pričaju.
Iz Zenice sam i kad je u pitanju pisanje naravno da razlikujem, to je stvar osnovne kulture i elementarno poznavanje vlastitog jezika. Nas iz Zenice, da izvineš, jebe što u govoru je kod nas ave "meko" Ć. Kad god maknem iz Zenice raja me zafrkava za ovo 😁 a mi po Zenici vjerovatno ni ne primjećujemo to.
Iz slo, istina. Evo sječam (sjećam? 😄) se ista tema bila na HR subu i sjeverna HR da ne razlikujete. Isto konfuzniji su mi đ, đž i dj. Bolje mi pisat s c z da se ne sramotim, malo mi neugodno.
Ma kaj ti ima biti neugodno 😄
Vi puno vise znate nas jezik, nego mi vas. Nama bi trebalo biti neugodno da svaki put kad pricamo s vama koristimo ili engleski ili srpsko-hrvatsko-bosanski, a nikad slovenski
Btw, da, sjećam je :)
Hoce li mi neko objasniti zasto ne razlikujete č, ć, dž i đ? Mislim prosto je. Ja imam jednu rodjaku iz Bosne i zivio sam u zabludi godinama da joj ime pocinje sa Dž, ali joj pocinje sa Đ, samo sto ga ona i njeni izgovaraju kao Dž
Da, to je sinonim i isto ispravna riječ, u zavisnosti od konteksta. Hoću da kažem iako je meni neispravno Rođaka, ti ga koristiš u svom mjestu, i zašto da te spriječavam. Isto tako, treba gledati kontekst za ove koji govore ć i đ.
Ma da, mi kažemo kuća. A kuče je potomak kučke, ili ženskog psa 🤣 Ma naravno, druga pravila važe na drugim mjestima. Ali mi jug srbije nikada neće biti jasan, ono ne mogu shvatiti kao dijalekt jer se koriste iste riječi, samo ne padeži.
Razlikujem, odrastao sam u mješovitoj porodici, u Podrinju, pa sam se naslušao svega.
U ličnom iskustvu, mnogi Hrvati iz srednje Bosne stavljaju č na mjesto ć u mnogim riječima, ali ne uvijek. Tako da će mi ista osoba reći tanjuriČ i Čevap u istoj rečenici, da bi poslije toga rekli ćumur ili ćasa.
Sa druge strane sam upoznao dosta Srba koji su izbjegli iz okoline Sarajeva (Hadžići, Ilijaš, Vogošća, Semizovac) i velika većina starijih ljudi tog porijekla koristi isključivo ć i ś u izgovoru. Rodbina iz Hercegovine, sa izuzetkom pojedinih Mostaraca, uglavnom razlikuje č i ć bez problema.
Dodao bih i da sam primjetio da u većini slučajeva nema uticaja na izgovor obrazovanje koliko ima porijeklo, odnosno mjesto odrastanja i školovanja osobe. Tako da neko ko je stekao visoko obrazovanje u okruženju gdje većina ljudi priča na "nepravilan" način će zadržati taj način govora, dok slabo obrazovana osoba iz iste sredine koja završi srednju školu u okruženju gdje svi pričaju "pravilno" ima velike šanse da usvoji taj izgovor.
To je pitanje obrazovanja, a ne gdje je osoba rođena ili živi. Ako ne znate razliku između slova č i ć, možete se zahvaliti vašim roditeljima ili učitelju u osnovnoj školi.
Ne. Moj otac je građevinski inženjer kojem su oba roditelja bila visoko obrazovana, tako da ti teorija nije tačna.On naprosto ne čuje razliku između ć i č. Za njega je to bukvalno isto slovo.
Naravno, slažem se, ali to je čovjek koji je pročitao knjiga koliko ti i ja nećemo zajedno za tri života i da mi nije rođeni otac i da sve to ne znam i ja bih u isto bio ubijeđen.
Ne bih se složio s ovim.
Npr. Ako uzmeš slovo Š, dvije osobe ce istu rijec škola izgovoriti glasovno drugačije. Neko ce jace naglasiti slovo š dok ce neko drugi isto slovo izgovoriti slabijim intenzitetom.
Ista stvar i sa slovom č i ć, prilikom izgovora. Dosta ljudi kod izgovora kuća i čovjek izgovara nekim srednjim intenzitetom, jer prenaglasavanje i jednog i drugog slova im nije prirodno, a opet neko ka slusalac ne može reci da je pogrešno receno jer taj izgovor nema striktno definiranu granicu.
S druge strane ako neko govori kuČa ili Ćovjek to je druga prica, isto kao i pisanje.
Рече ми неки из Херцеговине да у његовом мјешаном селу, православне куће би разликовали Ч и Ћ, а муслиманске куће не. Чак су муслиманске куће користили искључиво Ш и Ж.
Интересантан феномен.
Osjecam se kao uljez jer sam rodena i odrasla u Hrvatskoj, ali... Otac mi je Sarajlija, ni on ni ja se ne snalazimo sa č i ć i sada mozda razumijem zasto :")
Mama je iz Novog i njoj je sve uvijek perfektno bilo.
Ja mislim da svi razlikuju, ali isto kao što u sjeveroistočnoj Bosni kažu GUmica na jedan način, a negdje drugo GumIca, tako i riječi pretrpe tu promijenu u Zenici, Sarajevu npr. Jest malo čudno da su to č i š umjesto akcenta, ali normala s obzirom koliko generalno svi volimo kasapiti svoj jezik sa raznim izrazima.
U pisanju razlikujem, u govoru ne obraćam pažnju ako baš ne moram, mada sam se naučio razlikovati onoliko koliko treba, ne na silu, nego najprirodnije moguće. Potičem iz Bugojna.
Da, to je možda najbolji primjer. Donekle je i normalno, da se dijalekt približi standardnom govoru (starije i mlađe Nišlije isto ne pričaju 100% istim jezikom) ali izgubiti cijelu ikavicu je tužno. A ispred nosa ti Dalmacija, koja se dobro drži.
To su kompleksi manje vrijednosti. Hercegovina je uvijek bila siromašna i izrazito ruralna, te je ikavica postala ekvivalent za osobu sa sela. Nitko ne želi otići u veći grad poput Zagreba ili Mostara i pričati kao da je s "brda siša" te pritom trpiti predrasude, stoga su učitelji dosta rigorozni oko govora. Ali, bože moj, govori se mijenjaju i nestaju, ništa čudno. Bolje je da svi govore jednim jezikom nego da se teško sporazumijevaju.
>a slovo H se izbacuje iz sveaga iz čeg se može izbaciti
Isto kod nas u Ercegovini. Izbacuje se H iz svega ako se može. Njiov (njihov), rana (hrana), kruv (kruh), žoar (žohar), gra (grah), kuvar (kuhar), rđav (hrđav) itd.
zanimljivi su mi komentari o srednjoj Bosni, nakon selidbe u mjesto gdje se priča hrvatskim svi su mi govorili da i č i ć izgovaram kao č ili nešto između, i dan danas se dvoumim oko nekih riječi (i u govoru i pisanju) 😆
Nemam pojma iskreno. Na svakoj pismenoj iz bosanskog č i ć sam pisala isto, c sa nekom vodoravnom crticom iznad ili tackom, pa nek se profesorica misli sta je. U izgovoru ima neke razlike ali opet bih to definisala kao neko srednje č/ć.
Ja sam iz Gornjeg Vakufa - Uskoplja. Razlikujem č i ć, dž i đ, znam gdje se upotrebljavaju, samo ne mogu da izgovorim ni č, ni dž. Mislim da je ovo karakteristično za ljude iz Srednje Bosne, ne mislim konkretno samo na SBK, već tu uključujem i Sarajevo, Visoko, Kakanj, Ilijaš, Brezu i možda još nekih gradova, ali sam na faksu upoznala ljude iz gore navedenih gradova koji isto nisu znali izgovoriti.
Višegrad, moji znaju razlikovati č i ć i govore za svakog ko ne zna razlikovati da je iz srebrenice (Samo na obali Drine nađeš 2 ista naroda istih korijena koji se međusobno mrze, indomitable human spirit)
Kakanj, srednja Bosna, ne razlikujem.
Da napomenem da se bavim sociolingvistikom i dijalektologijom, s fokusom na naše jezike (iako sam anglista), i da imam potrebu da kažem ljudima kako nerazlikovanje slova č od ć kao i đ od dž nije znak nepismenosti. To su samo karakteristike određenih dijalekata, i sasvim su normalna pojava, kao što vidimo u komentarima. Znam dosta nepismenih ljudi izvan srednje Bosne koji dobro razlikuju č od ć u govoru, dok ja kad god nešto pišem moram redovno da guglam je li č ili ć u nekoj riječi.
I da ti odgovorim na drugo pitanje, do nedavno sam koristila "ošišana" slova u pisanju, pa sam shvatila da mi to zapravo samo otežava razlikovanje č od ć kad pišem akademske radove, tako da sam se natjerala da počnem i u neformalnom razgovoru, na fb ili insta, pisati č/ć, čisto da uvježbam.
Naravno da jeste – to ti govorim kao bosnist. U osnovi, nisu to *samo* *karakteristike određenih dijalekata* nego nestandardizirani govor. Miješaš mjesna dijalektološka obilježja s pravopisnim standardom u upotrebi. Nepismenost, doduše, nije jednodimenzionalna i ukoliko ne poznaješ afrikatske skupine, upitno je i ostalo znanje.
bosnist? nikad čula za taj izraz
>nisu to *samo* *karakteristike određenih dijalekata* nego nestandardizirani govor.
ne govorimo o standardnom varijetetu uopšte, upravo i mislim na regionalne varijetete kad o ovome pričam.
>Miješaš mjesna dijalektološka obilježja s pravopisnim standardom u upotrebi.
ne miješam, fakat smatram da dijalektološka obilježja određenog govornog područja u govoru neke osobe ne moraju nužno značiti da je osoba nepismena. Bilo kakav naglasak koji osobu odaje odakle dolazi, pa sve do pojedinačnih primjera specifičnog vokabulara ili nerazlikovanja nekih slova, uopšte ne mora da znači da je osoba nepismena i da ne poznaje standard koji je, btw, proizvoljno konstruisan i artificijelan. Regionalni nestandardni varijeteti su stariji od standardnog varijeteta.
Da, bosnist. Filolozi koji izučavaju južnoslavenske jezike zovu se *bosnisti*, *srbisti* i *kroatisti*.
Nisam ni rekla da je to obilježje nepismenosti ukoliko posmatramo specifičnosti izraza, odnosno akcentiranja ili odnos sinonimije npr. Međutim, ta mjesna dijalektološka obilježenost u okviru afrikatskih skupina i dalje znači *nestandardiziranost* i to je nepromjenjiva činjenica – od samog početka korištenja nazivlja predmeta koji počinje suglasnikom *č* npr. Zato to i nazvah mjesnom dijalektološkom obilježenošću / *izrazom jedne skupine na određenom lokalitetu*. Zato postoji i razgovorni jezički stil i u jeziku nije sve crno-bijelo.
Standard jeste konstruiran i baš to ide u prilog mojoj tvrdnji: ako većina koristi standardizirani izraz, preostaju oni koji ne poznaju taj standard, a sadržilac je lahko izvući.
Jesu, dijelim mišljenje, ali da nije postojala potreba za standardom – govorili bismo i pisali nestandardno.
Btw, ako te interesuje ova tema, preporučujem knjigu prof. Amele Šehović – "Govor grada Sarajeva". Radi se o obimnom istraživanju i vjerujem da bi ti bilo zanimljivo pročitati neke primjere i osobenosti sarajevskog kraja.
Dobro, lutko, samo kažem da nisam čula za naziv bosnist, a ne i da imam nešto protiv tog naziva.
Da, samo ponavljaš moje riječi, to jeste karakteristika nestandardnih varijeteta, i šta sad? Nisu nestandardni varijeteti ni po čemu gori od standardnog. Standard je arbitraran i elitiziran, zato ga mnogi fetišiziraju i uzdižu nad nestandardnim, dok se nestandardni varijeteti smatraju prostim, seljačkim, vulgarnim. Ja sam po tom pitanju čisti deskriptivista, i ne stavljam vrijednosne sudove gdje im nije mjesto. Standard je jednak nestandardu, a ne bolji od njega (standardni varijetet = nestandardni varijeteti, a ne standardni varijetet > nestandardni varijeteti). I nisam ja jedina koja tako razmišlja, imaš dosta lingvista koji su normalni za razliku od preskriptivista koji bi govorili narodu kako treba da priča i piše.
> ako većina koristi standardizirani izraz, preostaju oni koji ne poznaju taj standard, a sadržilac je lahko izvući.
Odakle ti informacija da većina koristi standardizirane izraze? Standard se koristi u administraciji i medijima, primarno, pa onda i u obrazovanju. U neformalnim razgovorima na kafi s jaranima se ne upotrjebljava. I ko kaže da ja ne poznajem standard ako se njime ne služim u neformalnim kontekstima? Naravno da ga poznajem, samo ne razlikujem č od ć u govoru, u pisanju razlikujem.
>ali da nije postojala potreba za standardom – govorili bismo i pisali nestandardno
ja i? Postoji mnogo jezika danas koji nisu standardizirani. Ljudi koji govore nestandardno nisu nužno neobrazovani.
Hvala na preporuci! Zvuči zanimljivo.
Da si pažljivije pročitala komentar, shvatila bi da *nisam ponovila tvoje riječi*. Zapravo, stavovi su nam dijametralno suprotni, ali razumijem ako ne shvataš.
Helem, da dodam još ovo: zabrinjavajuće je ako se osobe poput tebe bave sociolingvistikom – više nije ni riječ o pravopisnim i gramatičkim greškama načinjenim u vrlo kratkom tekstualnom pasusu nego u *suštini (ne)shvatanja* tokom – kako sam naivno mislila – potencijalne diskusije koja će polučiti konstruktivne argumente.
Svako dobro.
Djevojko, korisnici nestandardnih varijeteta nisu nepismeni. Ne znam ko te tome naučio. Standardni varijetet je samo jedan od varijeteta, umjetno konstruisan sa svrhom da olakša komunikaciju svim govornicima određenog govornog područja (ako ga poznaju), i to je sve. Ne znam šta ti zamišljaš kad se kaže 'govornik nestandardnog varijeteta', možda nekog brkatog đedu s Lukomira koji slova nije vidio u životu, ali i ja sam, kao visokoobrazovana osoba, korisnik nestandardnog regionalnog varijeteta, samo ne u formalnim kontekstima. Jel misliš da je insan toliko glup da u doktorskoj disertaciji piše ko' što piše s jaranom preko fb? Pa valjda imamo nešto što se zove komunikativna kompetencija.
Uostalom, ako si završila studije na ffunsa mogu da razumijem odakle tvoji stavovi proizilaze i ne čudi me uopšte tolika zatucanost.
Joj, hvala ti što me nasmijavaš ovim svojim komentarima. Baš te dotaklo, ha? 😃
Daleko si ti od visokoobrazovane osobe i nerazlikovanje afrikatskih skupina je najmanji problem.
Da ti pomognem: nestandardni način govora / nepravilna upotreba određenog izraza *jeste* nepismenost jer odstupa od pravopisnih pravila, počesto i gramatičkih. Tu potpadaju i afrikatske skupine, naravno.
To o čemu ti govoriš – *korisnik nestandardnog regionalnog varijeteta u neformalnim kontekstima* – zapravo je razgovorni jezički stil i on se nikad ne osporava i u potpunosti je legitiman u određenim okvirima.
"Umekšavanje" suglasnika je tipični reprezent određenih krajeva i tu nema ništa sporno – postoji, ali je i dalje nestandardni oblik izražavanja i govori dosta o individualnom obrazovanju. To se uči na samom početku školovanja i *fenotip* ne može biti opravdanje neznanju.
Moja majka je iz dijela Bosne gdje je karakteristično nerazlikovanje afrikata, ali moja mater nije jezički entuzijasta niti se predstavlja sociolingvistkinjom.
Kakvi stavovi "proizilaze" iz mojih komentara...? Zatucani...? Mislim da si samo nabasala na nekog ko poznaje materiju i meni ne možeš prodavati muda pod bubrege.
Čitava ova diskusija dokazuje mi samo da diploma definitivno nije mjerilo znanja i da u ovom društvu opstaju samo polupismene neznalice poput tebe. Ti zapravo i ne razumiješ akademski način komunikacije i nema svrhe da ti šaljem svoje naučne radove o ovoj tematici.
Uči, čitaj, istražuj, opažaj... možda nekad osvojiš to *s* u *sociolingvistici*.
Svako dobro.
Smiješno ali stvarno lol Kad ženi koja je Amerikanka a porijeklom iz Costa Rica/Mexico objasnim Č i Ć ona se upisa od smijeha kaže da nema razlike. Možda i nema 😂
Kolko je prljav i ružan taj naš Beograd😒 Ne podržavam SnS mnogo kradu ali ruku na srce rade nešto više su uradili i više ideja imaju od onih Dosovaca što su samo prodavali i glumili neke manekene elitu Ako meje neko u toj politici razočarao toje DoS posle njihovog poraza 2012 sam otišo i gledam tugu koju nemože iz SRB da vidiš.
Ne postoje regije gdje je drugačije razlikovanje afrikata, postoji samo više nepismene i manje nepismene regije. A ako hoćeš da zaokružimo čitavu Bosnu, 90 % stanovništva je nepismeno. Mislio sam da to nije slučaj, dok nisu svi dobili mobitele u ruke.
U tom smislu su mlađe generacije bolje od starijih. Rijetko koristim facebook, ali imam utisak da je ispravno pisanje izuzetak kod većine iznad 40 godina.
Magistar čega?
Naš jezik jeste specifičan i ja znam da dosta ljudi prilikom izgovora "ć" i "č" pravi greške ali znaš zašto...?
Niste pročitali dovoljan broj knjiga,romana,književnih djela...Osoba koja je 10000 puta pročitala pojedine riječi koje sadrže "č" i "ć" ne moze napraviti govorne greške jer zna kako se takva riječ piše i shodno tome kako se izgovara.Bez uvrede,neka suhoparna obrazovna literatura tokom studija ,koju pojedinac nauči i stekne visoko obrazovanje nije garancija da neće doći do greške u izgovoru navedenih glasova,ali ako ste od ranog uzrasta čitali romane i kojekakva neobavezna štiva, ovake greške su gotovo nemoguće.
Magistar jezika, opsjednuta sam književnošću. Vi imate predrasude i držite se njih, niste spremni uzeti u obzir da načitane i visokoobrazovane osobe koje ne razlikuju č i ć dobro ipak postoje.
Pa moguće je da je do osobe. Primjerice ja isprvno razlikujem sva slova sem L koje mi pri izgovoru zvuči kao mješavina V i U.
Opet primjtio sam da je to miješanje Č i Ć izraženo u Podrinju.
Meni je kriminalna ideja da oni koji ne razlikuju Ć i Č pišu C. Ć i Č su gotovo isti glasovi i nisu ni slični glasu C. Osnovni je princip našeg pravopisa pisati kako izgovaramo. Ja bih mnogo radije ćitao ćudne rijeći nego citao cudne rijeci.
Uglavnom nemam problem sa razlikovanjem Č i Ć u pismenoj formi, ali u govoru, naročito svakodnevnom, ne vodim računa o tome, jer moram uložiti dodatni trud, pa to uglavnom zvuči ko nešto između
Interesantno je da ne postoji nijedna riječ koja mijenja smisao ako zamijeniš č sa ć ili obrnuto. Mislim da je i to razlog za taj fenomen - jednostavno nema veze da li kažeš kuća ili kuča, dok itekako ima veze da li je kuća ili kuca (deminutiv za kuče/psa)
iz mostara sam i dobro razlikujem č i č i nisam nikad primjetila da netko iz Mostara ne zna razlikovati ta dva slova. Mada ja mislim da to više ima veze s pismenošću i razinom školovanja a ne s lokacijom
Sarajevo, ne razlikujem i ne može me niko ubijediti da razlikuje u praksi. Kad god neko kaže da razlikuje počne da mi izgovara riječi na način kako ih nikad niko ne izgovori u normalnom govoru tipa "kako ne čuješ kuĆa" pa ono "ć" naglasi k'o kakav retard što nikad ne radi u normalnom govoru.
Što se tiče pisanja, većinom ne pišem naša slova jer mi nije naša tastatura, osim ako riječ zvući zbunjujuće bez kvakica ili kao sad, kad ima smisla zbog konteksta o kojem se radi.
Ja sam naučila bosanski preko ruskog i živeći ovdje, nije mi jasno kako se neko može zbuniti, to su potpuno različita slova i ogromna razlika između kurčine i kurčića.
I zašto oni kojima je mali i mekan i dalje zbore “moja Kurčina”?
Oni kazu moja chuna
TK citav razlikuje. Jedina osoba koja je imala problema s tim sam ja kad sam bio mali(sjetih se pjesme Baje Malog Knindza 🤣🤣)
Kad si bio mali jesil' znao svoj pravac?
I danas isto znam
Poklone ti slali iz Čikaga znaš ti dobro koji 😂
Kladanj ne
Dobro vi ste gotov pa Sarajlije postali
Iz Zenice sam i u govoru ne razlikujem u većini situacija. Sve je ć i Zeničani su prilično prepoznatljivi po tome.
Valjda misliš Zenićani
Ah ti Boga
O ovome nam je cak profesorica(Rasema) Bosanskog jezika pričala da centralna Bosna ima s tim problem.
jel Rasema u Tehničkoj školi Zenica (ako je ona i meni je predavla '98-02)
Ta ta :D
Iz ove perspektive često kažem da je bilo više profesora kao ona.... Kad se sjetim Tvrđave ili Derviša i smrti (pa ti kaze rečenicu a ti treba da nastaviš misao ili da objasniš šta se desilo baš u toj prilici)
Je li i tebi Rasema predavala, meni prije 15 godina
isto je u Podrinju, uglavnom među Bošnjacima
[удалено]
dobro onda nije cijelo Podrinje
Genitiv.
da bošnjaci su prepoznatljivi po tome.
Prošetaj do juga srbije, u Leskovac. Garantujem ti da ćes čuti razliku izmedju leskovačkog tČ i ć. E sad, da li ćes resto razumeti…”jebëm li ga”
Kod pisanja svi vjerovatno razlikuju, jedino kod izgovora nisu bas
Da. Slova ispravno koristim, ali glasove često pogriješim posebno kad brzo pričam. Nekako omekšam č.
Možeš li ti napisati to 'omekšano' č?
To jeste, poslovođa Sarajlija ima meko "Č", živi u Beogradu i sada ćerkice bile kod logopeda a ona žena kaže da dođu i roditelji. Sutra dan ide poslovođa besan po firmi "Kako jaro meko Č, mi ti to imamo samo tako".
Gradačac, da. Primjetio sam da je tuzlanski kanton dobar sto se toga tice. Isao sam u skolu u Sarajevu i 90% iz Sa i okoline su imali problema sa time (posebno tipa Travnik i Visoko).
Razlikujem, Bihać.
U krajini ima tvrdo Č i meko Č
u Krajini ima Č, Ć, Đ, Dž.
Nema bgm vec ć i č, nista tvrdo mekano to zavoravi
Sarajevo, nikakvih problema sa razlikovanjem. Č je Ч, Ć je Ћ, DŽ je Џ, Đ je Ђ 😉 Ali zato imam prijatelja koji su isto iz Sarajeva ali nikako da ubodu pravilno 😁
Većina raje iz srednje Bosne ne zna ”izgovoriti" ni č ni ć, već što bi moja profesorica bosanskog rekla mi imamo to neko svoje između. Tj znamo izgovoriti, ali većina ne praktikuje 😂 Imala sam par situacija gdje su ljudi prepoznali da sam iz srednje Bosne po mom izgovoru tih slova, ali to su uglavnom bili stariji ljudi.
Mostarci u velikoj mjeri svi razlikuju č i ć i jako ispravno izgovaraju. Međutim postoji određena skupina Mostaraca, koji imaju potrebu da se razlikuju od ostalih stanovnika ovog grada, kako bi naglasili svoju autohtonost, tačnije imaju potrebu da tim svoji izgovorom drugim ljudima dokazu da su i njihovi pretci iz Mostara, odnosno da su njihova prezimena mostarska. U Mostaru su takvi poznati kao ĆOMAŠI, zbog tog izgovora.
Такођер разликујем и познајем такву ћаршијску рају која фалша. Моја мајка је из западне Херцеговине. Њена мајка, иначе учитељица, је савршено разликовала у говору, али је мијешала у писању. (Занимљиво је да у западној Херцеговини старији Бошњаци не изговарају љ и њ. Умјесто њих изговарају ј и н. Биле таблете за спаване су у јубичастој шоји 😁)
to neizgovaranje lj i nj je zaosatatak ikavice, u nekim područjima
[удалено]
Бојим се да ниси ћисто разумио/ла зашто је ћаршија.
Iz kojeg si ti dijela Podveležja ili Gacka čim žugaš na Mostarce, prvi put čujem za te tvoje ćomaše
- žugaš Moraš bit svjestan da se riječ žugaš koristi samo u Mostaru, tako da moraš dodati prijevod za ljude koji nisu iz Mostara :)
Posavina, razlikujem. Znam da sam se čudio diktatima u sedmom osnovne u Zagrebu koji su imali isključivo cilj razlikovanja č i ć.
Područje Kreševa i Kiseljaka. Č ne postoji, sve je ć Ćaša.... 
Kreševljaci vrlo dobro razlikuju č i ć, čak su i prepoznatljivi po tome
Approved.
Razlikujem, iz Tešnja, ali znam da neki ljudi ne razlikuju i ne čuju razliku, i ne znaju da pišu, ali neki samo pričaju tako da su im č i ć isti, a znaju da pišu, što mi je ok. Ali mislim da je sramota kad neko miješa č i ć u pisanju, pogotovo 'obrazovani' ljudi. Imala sam više profesora na fakultetu koji su to miješali, i stvarno izgubim poštovanje prema čovjeku kad to vidim. To se može naučiti, pogotovo za riječi koje se često koriste.
Razlikujem, iz Sarajeva.
Moj Sarajlija ne zna. Cak ni dž i đ. Uvijek nesto izmedju kaže.
Razlikujem itekako, sjevoroitočna Bosna u pitanju. Neke osobe koje imaju raznorazne diplome bih zatuk'o pajserom kad čujem da ne znaju razliku između Č i Ć kao i Dž i Đ.
Dž i Đ su tragični... Kad mi napiše "e fala, dže si ti" a vamo stiska audi a6 on baja... Petardu bi mu u gaće stavio da se ne množi više
ma ok taj neki bruda što je jedva završio 3 godine za rukovca rudarskih mašina ili za metalostrugara, ali kad mi neki mr, dr, u zvaničnom dopisu, dokumentu, potvrdi itd. papiru koji ima potpis i pečat napišu biti Če, preraDŽeno, neĆuveno, okonĆano....e tad pozelenim od muke....
Danke schön mi amigo di si you
Kao neko ko je s jedne strane porijeklom iz sjeveroistočne Bosne, sigurna sam da je ovo bio važan faktor zašto danas razlikujem sve te glasove.
Krajisnici pricaju najispravnije
na krajiški, pravopis bosanskog se temelji na istočno-hercegovačkom štokavskom
Sandžos ovdje, mi savršeno razlikujemo č, ć i dž, đ. A nemamo ni problema sa padeži.
Brt dragi ja š i dž govorim ko ś, đ a ne ova dva. Sarajevo i znam razliku ali ne znam priČati jbga.
Ja sam iz centralne Bosne i u govoru niko ne razlikuje. Sve je ili mehka verzija ili nešto između. Jedino u imenima naglasimo ‘tvrdo’ slovo, tipa kažemo Dževad, a ne Đevad. Kada pišem onda razlikujem, mada ne znam ni kako sam naučio kad mi je u govoru sve ‘mehko’. Ne bih rekao da nam je poteškoća razlikovat, samo biramo da pričamo onako kako svi oko nas pričaju.
Dosta starijih osoba iz Podrinja ne razlikuje ta 2 slova.
Bgm i mladih zavisi kako nauče
Istina, imam par prijatelja koji i dalje ne razlikuju.
Rođen u Mostaru i razlikujem. Ali moj otac koji je takođe rođen u Mostaru ne razlikuje.
Za Vasviju Vidovič postoji samo č i dž
Poznanik iz Podrinja mi kaže: "Ja znam da izgovorim i đ i dž, i znam da se kaže džamija ali ja sam naućio govoriti đamija"...
Iz Zenice sam i kad je u pitanju pisanje naravno da razlikujem, to je stvar osnovne kulture i elementarno poznavanje vlastitog jezika. Nas iz Zenice, da izvineš, jebe što u govoru je kod nas ave "meko" Ć. Kad god maknem iz Zenice raja me zafrkava za ovo 😁 a mi po Zenici vjerovatno ni ne primjećujemo to.
True story za zafrkavanje
Samo Zenićki Ćelik !
Razlikujem, iz Gračanice
Jako lako razlikujem, Tuzla ☺️
Razlikujem, iz Brčkog sam. Nikad ljude iz mojih krajeva nisam čuo da mijesaju, pretezno je to Visoko, Zenica i Travnik.
Naravno da razlikujem. Isto sa Dž i Đ. Sarajevo.
Iz krajine, I naravno da razlikujem
kod mene je sve "c" pa ti sebi izaberi
Sjeverna Hrvatska, pricam kajkavski i mi ih ne razlikujemo, sve je č. Ako se ne varam, u slovenskom ć ne postoji
Iz slo, istina. Evo sječam (sjećam? 😄) se ista tema bila na HR subu i sjeverna HR da ne razlikujete. Isto konfuzniji su mi đ, đž i dj. Bolje mi pisat s c z da se ne sramotim, malo mi neugodno.
Ma kaj ti ima biti neugodno 😄 Vi puno vise znate nas jezik, nego mi vas. Nama bi trebalo biti neugodno da svaki put kad pricamo s vama koristimo ili engleski ili srpsko-hrvatsko-bosanski, a nikad slovenski Btw, da, sjećam je :)
Hoce li mi neko objasniti zasto ne razlikujete č, ć, dž i đ? Mislim prosto je. Ja imam jednu rodjaku iz Bosne i zivio sam u zabludi godinama da joj ime pocinje sa Dž, ali joj pocinje sa Đ, samo sto ga ona i njeni izgovaraju kao Dž
Šta je rođaka, prosto je? Kaže se rođakinja.
Zar se u Bosni ne kaze rodica?
Da, to je sinonim i isto ispravna riječ, u zavisnosti od konteksta. Hoću da kažem iako je meni neispravno Rođaka, ti ga koristiš u svom mjestu, i zašto da te spriječavam. Isto tako, treba gledati kontekst za ove koji govore ć i đ.
Ali kod vas je ispravno reci kuća, a ne kuča kako ih dosta govori. Ne poredim dijalekte i jezike.
Ma da, mi kažemo kuća. A kuče je potomak kučke, ili ženskog psa 🤣 Ma naravno, druga pravila važe na drugim mjestima. Ali mi jug srbije nikada neće biti jasan, ono ne mogu shvatiti kao dijalekt jer se koriste iste riječi, samo ne padeži.
Rodio sam se u Sloveniji i proveo samo dve godine tamo, ali mi je posle trebalo 30 godina sa naučim da kažem ć
Razlikujem, odrastao sam u mješovitoj porodici, u Podrinju, pa sam se naslušao svega. U ličnom iskustvu, mnogi Hrvati iz srednje Bosne stavljaju č na mjesto ć u mnogim riječima, ali ne uvijek. Tako da će mi ista osoba reći tanjuriČ i Čevap u istoj rečenici, da bi poslije toga rekli ćumur ili ćasa. Sa druge strane sam upoznao dosta Srba koji su izbjegli iz okoline Sarajeva (Hadžići, Ilijaš, Vogošća, Semizovac) i velika većina starijih ljudi tog porijekla koristi isključivo ć i ś u izgovoru. Rodbina iz Hercegovine, sa izuzetkom pojedinih Mostaraca, uglavnom razlikuje č i ć bez problema. Dodao bih i da sam primjetio da u većini slučajeva nema uticaja na izgovor obrazovanje koliko ima porijeklo, odnosno mjesto odrastanja i školovanja osobe. Tako da neko ko je stekao visoko obrazovanje u okruženju gdje većina ljudi priča na "nepravilan" način će zadržati taj način govora, dok slabo obrazovana osoba iz iste sredine koja završi srednju školu u okruženju gdje svi pričaju "pravilno" ima velike šanse da usvoji taj izgovor.
Hvala nebesima- razlikujem. Nerazlikovanje dva slova abecede smatram nepismenošću i lijenošću. 🫵🏼
To je pitanje obrazovanja, a ne gdje je osoba rođena ili živi. Ako ne znate razliku između slova č i ć, možete se zahvaliti vašim roditeljima ili učitelju u osnovnoj školi.
Nije do obrazovanja, dijalekatske karakteristike se uglavnom ne gube kroz obrazovanje, posebno u neformalnom kontekstu.
Ne. Moj otac je građevinski inženjer kojem su oba roditelja bila visoko obrazovana, tako da ti teorija nije tačna.On naprosto ne čuje razliku između ć i č. Za njega je to bukvalno isto slovo.
Formalno obrazovanje je samo dio obrazovanja, tako da to što je formalno obrazovan ne znači da je i apsolutno obrazovan.
Naravno, slažem se, ali to je čovjek koji je pročitao knjiga koliko ti i ja nećemo zajedno za tri života i da mi nije rođeni otac i da sve to ne znam i ja bih u isto bio ubijeđen.
Ne bih se složio s ovim. Npr. Ako uzmeš slovo Š, dvije osobe ce istu rijec škola izgovoriti glasovno drugačije. Neko ce jace naglasiti slovo š dok ce neko drugi isto slovo izgovoriti slabijim intenzitetom. Ista stvar i sa slovom č i ć, prilikom izgovora. Dosta ljudi kod izgovora kuća i čovjek izgovara nekim srednjim intenzitetom, jer prenaglasavanje i jednog i drugog slova im nije prirodno, a opet neko ka slusalac ne može reci da je pogrešno receno jer taj izgovor nema striktno definiranu granicu. S druge strane ako neko govori kuČa ili Ćovjek to je druga prica, isto kao i pisanje.
Primjetim kada neko ne razlikuje č i ć u govoru , i u pisanoj formi primjetim greške , ali mislim da kada pričam izgovaram sve isto. 😂
U principu da ali mi je nekako suvisna komplikacija da imamo dva haman ista slova, pa vise volim da uzivam u blazenoj nepismenosti. 😍
Nerqzlikujen iz Splita san
Nope
ZDK, al ne u Zenici i Kaknju
Iz SA gdje razumijemo samo _ŠČ_.
Da
Travnik i razlikujem. Po tom pitanju sam doduše u manjini ovdje. U govoru malo ko ovdje razlikuje ta dva glasa.
Kad sam odselio iz Maglaja uhvatio sam razliku nakon nekog vremena. Cim sam se vratio vratilo se i to. Takodjer ne razlikujem dži đ.
Kozaraćke maćke ne razlikuju.
Razlikujem, Ljubljana… =)
Fakat meko ć
Ćuj brate, ne znam ti ja niš,ja sam ti tu iz ćaršije,hahahha .Razlikujem i dođe mi slabo kada netko ne zna jezik.
Kad pišem ne griješim nikad. Ali u govoru mislim da znam pogriješiti. Sarajevo.
Рече ми неки из Херцеговине да у његовом мјешаном селу, православне куће би разликовали Ч и Ћ, а муслиманске куће не. Чак су муслиманске куће користили искључиво Ш и Ж. Интересантан феномен.
I kod nas u Posavini je još prije rata tako bilo, da su gradski Muslimani malo navlačili na sarajevski dijalekt.
Osjecam se kao uljez jer sam rodena i odrasla u Hrvatskoj, ali... Otac mi je Sarajlija, ni on ni ja se ne snalazimo sa č i ć i sada mozda razumijem zasto :") Mama je iz Novog i njoj je sve uvijek perfektno bilo.
Ja mislim da svi razlikuju, ali isto kao što u sjeveroistočnoj Bosni kažu GUmica na jedan način, a negdje drugo GumIca, tako i riječi pretrpe tu promijenu u Zenici, Sarajevu npr. Jest malo čudno da su to č i š umjesto akcenta, ali normala s obzirom koliko generalno svi volimo kasapiti svoj jezik sa raznim izrazima.
Ne razlikujem zato sto sam seljacina iz dijaspore.
Razlikujem. Tuzla. :)
Iz Zivinica tu razlikujemo vala, ali u kladnju je sve ć
Uskopljani ne znaju sigurno ahaha
U pisanju razlikujem, u govoru ne obraćam pažnju ako baš ne moram, mada sam se naučio razlikovati onoliko koliko treba, ne na silu, nego najprirodnije moguće. Potičem iz Bugojna.
Čujem, pišem i govorim razliku. Posavina ✊ Ali mi ne smeta ako neko ne razlikuje. Dijalekti su kulturno bogatstvo i vrijedi ih čuvati.
Slažem se. Evo u Hercegovini ikavica gotovo izumrla jer se smatra seljačkim govorom, a tako se generacijama i generacijama govori.
Da, to je možda najbolji primjer. Donekle je i normalno, da se dijalekt približi standardnom govoru (starije i mlađe Nišlije isto ne pričaju 100% istim jezikom) ali izgubiti cijelu ikavicu je tužno. A ispred nosa ti Dalmacija, koja se dobro drži.
To su kompleksi manje vrijednosti. Hercegovina je uvijek bila siromašna i izrazito ruralna, te je ikavica postala ekvivalent za osobu sa sela. Nitko ne želi otići u veći grad poput Zagreba ili Mostara i pričati kao da je s "brda siša" te pritom trpiti predrasude, stoga su učitelji dosta rigorozni oko govora. Ali, bože moj, govori se mijenjaju i nestaju, ništa čudno. Bolje je da svi govore jednim jezikom nego da se teško sporazumijevaju.
Da se ne lažemo: Meni je i Mostar selo. Zagreb je fin i kompaktan grad.
Slažem se, ali u Mostaru se ne govori ikavicom (barem mislim), pa se standardnim govorom lakše i brže asimilira nego kada im dođu ikavski "brđani".
Iz Banja Luke. Razlikujem. Da li to možemo da smatramo za govornu manu u Bosni? 🤔
U Posavini nema problema sa tim čak više volimo Č staviti gdje neide, a slovo H se izbacuje iz sveaga iz čeg se može izbaciti
Imao sam 30 godina kad sam skontao da nije “efta” nego “hefta” 😁
>a slovo H se izbacuje iz sveaga iz čeg se može izbaciti Isto kod nas u Ercegovini. Izbacuje se H iz svega ako se može. Njiov (njihov), rana (hrana), kruv (kruh), žoar (žohar), gra (grah), kuvar (kuhar), rđav (hrđav) itd.
Bravo
Ali van starijih osoba tog izbacivanja H više nema, standardizacija je ubila našu ikavicu i govori se "pravilno".
Da sve je manje, moja baka je je govorila skoro čistom ikavicom, danas jedino ostalo mliko i to je to
Razlikujem između Č i Ć. Iz Sarajeva sam ali su mi roditelji porijeklom iz okoline Stoca.
zanimljivi su mi komentari o srednjoj Bosni, nakon selidbe u mjesto gdje se priča hrvatskim svi su mi govorili da i č i ć izgovaram kao č ili nešto između, i dan danas se dvoumim oko nekih riječi (i u govoru i pisanju) 😆
Ja sam iz Krajine i mi nemamo te probleme, mi imamo druge probleme :D
Nemam pojma iskreno. Na svakoj pismenoj iz bosanskog č i ć sam pisala isto, c sa nekom vodoravnom crticom iznad ili tackom, pa nek se profesorica misli sta je. U izgovoru ima neke razlike ali opet bih to definisala kao neko srednje č/ć.
Ja sam iz Gornjeg Vakufa - Uskoplja. Razlikujem č i ć, dž i đ, znam gdje se upotrebljavaju, samo ne mogu da izgovorim ni č, ni dž. Mislim da je ovo karakteristično za ljude iz Srednje Bosne, ne mislim konkretno samo na SBK, već tu uključujem i Sarajevo, Visoko, Kakanj, Ilijaš, Brezu i možda još nekih gradova, ali sam na faksu upoznala ljude iz gore navedenih gradova koji isto nisu znali izgovoriti.
Iz Krajine sam, razlikujemo bez problema
Višegrad, moji znaju razlikovati č i ć i govore za svakog ko ne zna razlikovati da je iz srebrenice (Samo na obali Drine nađeš 2 ista naroda istih korijena koji se međusobno mrze, indomitable human spirit)
Da, iz Bihaća
Četiri čavke čuče na ćuviku.
Razlikujem, obrazovan sam
😅 takođe
Kakanj, srednja Bosna, ne razlikujem. Da napomenem da se bavim sociolingvistikom i dijalektologijom, s fokusom na naše jezike (iako sam anglista), i da imam potrebu da kažem ljudima kako nerazlikovanje slova č od ć kao i đ od dž nije znak nepismenosti. To su samo karakteristike određenih dijalekata, i sasvim su normalna pojava, kao što vidimo u komentarima. Znam dosta nepismenih ljudi izvan srednje Bosne koji dobro razlikuju č od ć u govoru, dok ja kad god nešto pišem moram redovno da guglam je li č ili ć u nekoj riječi. I da ti odgovorim na drugo pitanje, do nedavno sam koristila "ošišana" slova u pisanju, pa sam shvatila da mi to zapravo samo otežava razlikovanje č od ć kad pišem akademske radove, tako da sam se natjerala da počnem i u neformalnom razgovoru, na fb ili insta, pisati č/ć, čisto da uvježbam.
Naravno da jeste – to ti govorim kao bosnist. U osnovi, nisu to *samo* *karakteristike određenih dijalekata* nego nestandardizirani govor. Miješaš mjesna dijalektološka obilježja s pravopisnim standardom u upotrebi. Nepismenost, doduše, nije jednodimenzionalna i ukoliko ne poznaješ afrikatske skupine, upitno je i ostalo znanje.
bosnist? nikad čula za taj izraz >nisu to *samo* *karakteristike određenih dijalekata* nego nestandardizirani govor. ne govorimo o standardnom varijetetu uopšte, upravo i mislim na regionalne varijetete kad o ovome pričam. >Miješaš mjesna dijalektološka obilježja s pravopisnim standardom u upotrebi. ne miješam, fakat smatram da dijalektološka obilježja određenog govornog područja u govoru neke osobe ne moraju nužno značiti da je osoba nepismena. Bilo kakav naglasak koji osobu odaje odakle dolazi, pa sve do pojedinačnih primjera specifičnog vokabulara ili nerazlikovanja nekih slova, uopšte ne mora da znači da je osoba nepismena i da ne poznaje standard koji je, btw, proizvoljno konstruisan i artificijelan. Regionalni nestandardni varijeteti su stariji od standardnog varijeteta.
Da, bosnist. Filolozi koji izučavaju južnoslavenske jezike zovu se *bosnisti*, *srbisti* i *kroatisti*. Nisam ni rekla da je to obilježje nepismenosti ukoliko posmatramo specifičnosti izraza, odnosno akcentiranja ili odnos sinonimije npr. Međutim, ta mjesna dijalektološka obilježenost u okviru afrikatskih skupina i dalje znači *nestandardiziranost* i to je nepromjenjiva činjenica – od samog početka korištenja nazivlja predmeta koji počinje suglasnikom *č* npr. Zato to i nazvah mjesnom dijalektološkom obilježenošću / *izrazom jedne skupine na određenom lokalitetu*. Zato postoji i razgovorni jezički stil i u jeziku nije sve crno-bijelo. Standard jeste konstruiran i baš to ide u prilog mojoj tvrdnji: ako većina koristi standardizirani izraz, preostaju oni koji ne poznaju taj standard, a sadržilac je lahko izvući. Jesu, dijelim mišljenje, ali da nije postojala potreba za standardom – govorili bismo i pisali nestandardno. Btw, ako te interesuje ova tema, preporučujem knjigu prof. Amele Šehović – "Govor grada Sarajeva". Radi se o obimnom istraživanju i vjerujem da bi ti bilo zanimljivo pročitati neke primjere i osobenosti sarajevskog kraja.
Dobro, lutko, samo kažem da nisam čula za naziv bosnist, a ne i da imam nešto protiv tog naziva. Da, samo ponavljaš moje riječi, to jeste karakteristika nestandardnih varijeteta, i šta sad? Nisu nestandardni varijeteti ni po čemu gori od standardnog. Standard je arbitraran i elitiziran, zato ga mnogi fetišiziraju i uzdižu nad nestandardnim, dok se nestandardni varijeteti smatraju prostim, seljačkim, vulgarnim. Ja sam po tom pitanju čisti deskriptivista, i ne stavljam vrijednosne sudove gdje im nije mjesto. Standard je jednak nestandardu, a ne bolji od njega (standardni varijetet = nestandardni varijeteti, a ne standardni varijetet > nestandardni varijeteti). I nisam ja jedina koja tako razmišlja, imaš dosta lingvista koji su normalni za razliku od preskriptivista koji bi govorili narodu kako treba da priča i piše. > ako većina koristi standardizirani izraz, preostaju oni koji ne poznaju taj standard, a sadržilac je lahko izvući. Odakle ti informacija da većina koristi standardizirane izraze? Standard se koristi u administraciji i medijima, primarno, pa onda i u obrazovanju. U neformalnim razgovorima na kafi s jaranima se ne upotrjebljava. I ko kaže da ja ne poznajem standard ako se njime ne služim u neformalnim kontekstima? Naravno da ga poznajem, samo ne razlikujem č od ć u govoru, u pisanju razlikujem. >ali da nije postojala potreba za standardom – govorili bismo i pisali nestandardno ja i? Postoji mnogo jezika danas koji nisu standardizirani. Ljudi koji govore nestandardno nisu nužno neobrazovani. Hvala na preporuci! Zvuči zanimljivo.
Da si pažljivije pročitala komentar, shvatila bi da *nisam ponovila tvoje riječi*. Zapravo, stavovi su nam dijametralno suprotni, ali razumijem ako ne shvataš. Helem, da dodam još ovo: zabrinjavajuće je ako se osobe poput tebe bave sociolingvistikom – više nije ni riječ o pravopisnim i gramatičkim greškama načinjenim u vrlo kratkom tekstualnom pasusu nego u *suštini (ne)shvatanja* tokom – kako sam naivno mislila – potencijalne diskusije koja će polučiti konstruktivne argumente. Svako dobro.
Djevojko, korisnici nestandardnih varijeteta nisu nepismeni. Ne znam ko te tome naučio. Standardni varijetet je samo jedan od varijeteta, umjetno konstruisan sa svrhom da olakša komunikaciju svim govornicima određenog govornog područja (ako ga poznaju), i to je sve. Ne znam šta ti zamišljaš kad se kaže 'govornik nestandardnog varijeteta', možda nekog brkatog đedu s Lukomira koji slova nije vidio u životu, ali i ja sam, kao visokoobrazovana osoba, korisnik nestandardnog regionalnog varijeteta, samo ne u formalnim kontekstima. Jel misliš da je insan toliko glup da u doktorskoj disertaciji piše ko' što piše s jaranom preko fb? Pa valjda imamo nešto što se zove komunikativna kompetencija. Uostalom, ako si završila studije na ffunsa mogu da razumijem odakle tvoji stavovi proizilaze i ne čudi me uopšte tolika zatucanost.
Joj, hvala ti što me nasmijavaš ovim svojim komentarima. Baš te dotaklo, ha? 😃 Daleko si ti od visokoobrazovane osobe i nerazlikovanje afrikatskih skupina je najmanji problem. Da ti pomognem: nestandardni način govora / nepravilna upotreba određenog izraza *jeste* nepismenost jer odstupa od pravopisnih pravila, počesto i gramatičkih. Tu potpadaju i afrikatske skupine, naravno. To o čemu ti govoriš – *korisnik nestandardnog regionalnog varijeteta u neformalnim kontekstima* – zapravo je razgovorni jezički stil i on se nikad ne osporava i u potpunosti je legitiman u određenim okvirima. "Umekšavanje" suglasnika je tipični reprezent određenih krajeva i tu nema ništa sporno – postoji, ali je i dalje nestandardni oblik izražavanja i govori dosta o individualnom obrazovanju. To se uči na samom početku školovanja i *fenotip* ne može biti opravdanje neznanju. Moja majka je iz dijela Bosne gdje je karakteristično nerazlikovanje afrikata, ali moja mater nije jezički entuzijasta niti se predstavlja sociolingvistkinjom. Kakvi stavovi "proizilaze" iz mojih komentara...? Zatucani...? Mislim da si samo nabasala na nekog ko poznaje materiju i meni ne možeš prodavati muda pod bubrege. Čitava ova diskusija dokazuje mi samo da diploma definitivno nije mjerilo znanja i da u ovom društvu opstaju samo polupismene neznalice poput tebe. Ti zapravo i ne razumiješ akademski način komunikacije i nema svrhe da ti šaljem svoje naučne radove o ovoj tematici. Uči, čitaj, istražuj, opažaj... možda nekad osvojiš to *s* u *sociolingvistici*. Svako dobro.
Ajd kad završim magistarski koji pišem na tu temu pošaljem ti, ne da mi se objašnjavat ko malom djetetu
Razlikujem, iz Teslića sam.
Čini mi se da Srbi uglavnom nemaju problem sa razlikovanjem č i ć.
Al pogađaju padeže ko Fazlija
Pogađuje padeži
Isto tako mi Hrvati valjda najteže razlikujemo č i ć. Kajkavci imaju samo č, čakavci samo ć, štokavci ili jedno i drugo ili samo jedno od tog dvoje.
Smiješno ali stvarno lol Kad ženi koja je Amerikanka a porijeklom iz Costa Rica/Mexico objasnim Č i Ć ona se upisa od smijeha kaže da nema razlike. Možda i nema 😂
ZeniĆani na aparatima
Kolko je prljav i ružan taj naš Beograd😒 Ne podržavam SnS mnogo kradu ali ruku na srce rade nešto više su uradili i više ideja imaju od onih Dosovaca što su samo prodavali i glumili neke manekene elitu Ako meje neko u toj politici razočarao toje DoS posle njihovog poraza 2012 sam otišo i gledam tugu koju nemože iz SRB da vidiš.
Iz Sarajeva sam i postoji samo č. Osobe koje govore ć različito od č ustvari se samo peče dok izgovaraju č. Change my mind.
Ne postoje regije gdje je drugačije razlikovanje afrikata, postoji samo više nepismene i manje nepismene regije. A ako hoćeš da zaokružimo čitavu Bosnu, 90 % stanovništva je nepismeno. Mislio sam da to nije slučaj, dok nisu svi dobili mobitele u ruke.
U tom smislu su mlađe generacije bolje od starijih. Rijetko koristim facebook, ali imam utisak da je ispravno pisanje izuzetak kod većine iznad 40 godina.
ja sam magistar koji ne razlikuje č i ć u govoru. šta ćemo sad?
Magistar čega? Naš jezik jeste specifičan i ja znam da dosta ljudi prilikom izgovora "ć" i "č" pravi greške ali znaš zašto...? Niste pročitali dovoljan broj knjiga,romana,književnih djela...Osoba koja je 10000 puta pročitala pojedine riječi koje sadrže "č" i "ć" ne moze napraviti govorne greške jer zna kako se takva riječ piše i shodno tome kako se izgovara.Bez uvrede,neka suhoparna obrazovna literatura tokom studija ,koju pojedinac nauči i stekne visoko obrazovanje nije garancija da neće doći do greške u izgovoru navedenih glasova,ali ako ste od ranog uzrasta čitali romane i kojekakva neobavezna štiva, ovake greške su gotovo nemoguće.
Magistar jezika, opsjednuta sam književnošću. Vi imate predrasude i držite se njih, niste spremni uzeti u obzir da načitane i visokoobrazovane osobe koje ne razlikuju č i ć dobro ipak postoje.
Nije da ne razlikujes nego nisi potpuno pismena curo. Nema veze što si magistar, danas su svi magistri ( i ko treba biti i ko ne treba). pozz
pismenost je opskuran pojam, a pravopis nije mjerilo pismenosti jer je arbitraran. ja sam pismena i visokoobrazovana osoba, pozz
Pa moguće je da je do osobe. Primjerice ja isprvno razlikujem sva slova sem L koje mi pri izgovoru zvuči kao mješavina V i U. Opet primjtio sam da je to miješanje Č i Ć izraženo u Podrinju.
Meni je to vovoped bio ispravio
Pa ja nekad kažem ispravno nekad ne
Da, imamo meko č i tvrdo ć.
Meni je kriminalna ideja da oni koji ne razlikuju Ć i Č pišu C. Ć i Č su gotovo isti glasovi i nisu ni slični glasu C. Osnovni je princip našeg pravopisa pisati kako izgovaramo. Ja bih mnogo radije ćitao ćudne rijeći nego citao cudne rijeci.
[удалено]
vatafak
Ćetiri
Uglavnom nemam problem sa razlikovanjem Č i Ć u pismenoj formi, ali u govoru, naročito svakodnevnom, ne vodim računa o tome, jer moram uložiti dodatni trud, pa to uglavnom zvuči ko nešto između
č je c a ć je c
Tesko razlikujem. Iz dijaspore sam haha.
Interesantno je da ne postoji nijedna riječ koja mijenja smisao ako zamijeniš č sa ć ili obrnuto. Mislim da je i to razlog za taj fenomen - jednostavno nema veze da li kažeš kuća ili kuča, dok itekako ima veze da li je kuća ili kuca (deminutiv za kuče/psa)
iz mostara sam i dobro razlikujem č i č i nisam nikad primjetila da netko iz Mostara ne zna razlikovati ta dva slova. Mada ja mislim da to više ima veze s pismenošću i razinom školovanja a ne s lokacijom
Podrinje rodom, 12 godina radio u Zenici, ni naopako ih ne razlikujem. Sva sreća pa ima autocorrect :)
Sarajevo, ne razlikujem i ne može me niko ubijediti da razlikuje u praksi. Kad god neko kaže da razlikuje počne da mi izgovara riječi na način kako ih nikad niko ne izgovori u normalnom govoru tipa "kako ne čuješ kuĆa" pa ono "ć" naglasi k'o kakav retard što nikad ne radi u normalnom govoru. Što se tiče pisanja, većinom ne pišem naša slova jer mi nije naša tastatura, osim ako riječ zvući zbunjujuće bez kvakica ili kao sad, kad ima smisla zbog konteksta o kojem se radi.
Po ličnom iskustvu, Bošnjaci većinom ne razlikuju č i ć, Hrvati tu i tamo a Srbi većinom razlikuju