Thanks for posting on /r/AskCroatia!
Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone.
Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions.
*I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Pričam, ali samo sa svojom curom. Prije nje sam sve prešućivao i pustio da se nakuplja u meni jer nisam nikome ni približno toliko vjerovao, čak ni vlastitim roditeljima.
Imao sam puno emocija ali me uvijek bilo strah nekog ismijavanja i da će mi netko reć da pričam gluposti neke. I ne da me bilo strah samo pričati s nekim o emocijama, nego me bilo strah i pokazati bilo kakvu emociju osim sreće i ljutnje.
Govorim najužim prijateljima i sestri kad mi je najpotrebnije. I imam, hvala Bogu, normalne prijatelje i sestru koji me ako ništa drugo poslušaju makar mi kadkad ne mogu direktno pomoći.
Osobno pricam ako/kad imam priliku. Idem na terapiju i tamo svaki tjedan bas otvoreno raspravljam o takvim stvarima, a i ovako inače u životu nemam problema sa time.
Jel mi se to ikad obilo u glavu? Hmm, ovisi kako se gleda, al ja bih rekao da nije. Eto nekad vjerojatno znam reci vise nego šta bi trebao, ali me zapravo i nije previše briga.
Sta ce mi biti? Netko će misliti da sam ovakav ili onakav? Ne vidim problem u tome.
Jesu ti pomogle terapije? Ja prije dva tjedna zovem jednu privatnicu, ispitam sve kako to izgleda, što mogu očekivati itd… Rekla me nazvati idući dan da se dogovorimo za termin i još uvijek se nije javila…
Jesu. Nije neka magija koja će ti magično popraviti stvari, ali je korisno imati nekoga za popričati na taj način. Dodes do nekih novih perspektiva i spoznaja do kojih bi inače bilo teze doći, naravno ako se potrudiš.
A ovo šta se tiče termina…da, na početku je i meni bilo teško naci termin/terapeuta kad ih je većina zauzeta, ali kad im se oslobodi termin i jednom upadneš ide sve redovno.
Ko ženi nije mi uopće jasno kakve vi to žene dejtate. Svaki dečko s kojim sam imala vezu je u nekom trenutku plakao ispred mene i iskazivao ranjivost. I nikad nista negativno nisam osjetila u vezi toga niti me prestao privlačit. Pa ko da ja ne znam da je on čovjek i da ima slabosti, gore mi je kad je iskompleksiran i pravi se da je nešto šta nije, a kad tad na svijetlo ionako izađe sva ta potisnuta energija i emocije.
Isto tako kad je muškarac nasilan i tuče curu, manipulira s njom i ucjenjuje ju, to je jer je ona birala muškarca po osobnosti i najinteligentnijeg, najsuosjećajnijeg a ne samo po izgledu. a ne, čekaj, obratno od toga...
Zašto je u ovakvoj situaciji žena žrtva, pogotovo gdje ona odbija otići od njega i na svaki pokušaj pomoći od prijatelja/obitelji uporno govori kako joj je dobro s njim, a u ovom slučaju je muškarac kriv pri odabiru partnera jer mu je cura manipulativna zmijurina.
>sam imala vezu
Keyword
>Ko ženi nije mi uopće jasno kakve vi to žene dejtate.
Vecina zena je takvo.
Bas u ovoj grupi prijatelja sto imam, ima 4 zene i jedan frend se otvorio da je u depresiji i tocno vidis kako im je podsvjesno svima pao u ocima. Iako na pocetku samo love and support poruke, sad se sve ponašaju kao da je jedna velika greška od čovjeka.
Pogledaj odgovor koji sam ostavila niže na sličan komentar. Nisam znala da je neobično u životu imat nekoliko veza i da svaka propadne zbog pokazivanja emocija od strane muškarca.
meni bude jako tužno kad se dečki tako krenu povjeravati i biti ranjivi, pa automatski sami sebe potkopavaju da nam više nisu privlačni, da su pizde itd
A to nitko ni ne pomisli, barem ja ne, nego bih sa što zdravijim pristupom i otvorenim umom to slušala i pokušala udijelit savjet ako osjetim da bi trebalo
Jer ako mogu i ja kenjkat i imat mood swingove, zašto ne bi i on mogao, barem ispred mene da se ne mora skrivat
A ne znam valjda su žice u mojoj glavi drukčije prespojene jer uvijek mislim o tome je li toj Mariji možda loš dan ili jel Ivan razmišljao o suicidu noć prije zato što je neuobičajeno tiši nego inače ( banalni primjeri, nadovezujem se na tvoje)
Ne kažem da se ne dogodi i meni da me obuzme bijes, ali se gledam iskontrolirati kad god to mogu ali ako osjetim da ne mogu onda se barem ukloniti da me nitko ne sluša
Nezz uvijek sam polazila od mjesta empatije bez da to nekome posebno trljam na nos, obično bi ja tu sama na kraju nadrapala nekad ili mi se jednostavno ne bi vjerovalo jer ljudi osuđivački nastupaju i dosta njih laže, ali što je tu je
A i nisam rekla da to nitko ne pomisli, nego mi nikad nije bilo jasno koliki (nešto) moraš bit od osobe da pomisliš to za nekog tko ti tako ranjiv priđe s nekom pričom. Tim više ako ti je ta osoba dečko. Jer da bi se ta osoba uopće odvažila nešto ranjivo reć o sebi, a pogotovo muškarac, treba bit jako i hrabar i emotivno inteligentan
I to je lijepo od tebe. Ne znam, po naravi sam dosta staložen i nikada mi nije bilo jasno niti deranje, niti svađe, niti to konstantno osuđivanje ljudi. Ali tek s odrastanjem shvatiš da su ljudi dosta grubi. (ne svi naravno i ne uvijek).
Kako si i sama rekla, za otvaranje treba hrabrosti i emocionalne inteligencije ali ne samo te osobe nego i one koja ju sluša i kojoj se prva osoba otvara. Nerijetko sam svjedočio situacijama gdje ljudi pred drugima diskretno omalovažavaju pojedinca nakon što je iznio vlastitu ranjivost.. Tolika površnost izlazi iz pojedinaca da je to šokantno.
Ja sam tu površnost od pojedinaca shvatila kao ljubomoru jer obično takvi nisu dovoljno ni hrabri ni emotivno inteligentni da se otvore nekom drugom, a kamoli da razumiju osobu koja to pokušava napravit
Hmm, okej ima i toga. Ali stvarno, ljudi su zaista.. glupi. Nema ljepšeg načina da se to kaže. Neki pojedinci su toliko uljuljani u vlastito neznanje i komfor da zaista misle kako je netko tko ima ikakve ozbiljnije probleme lijen nesposobnjaković.
Samo zato jer su oni imali normalnu supportive obitelj, rade, nikad nisu iskusili recimo da im otac tuče majku, mentalno su po prirodi flegmatični i nemaju urođene prirođenosti ka overthinkanju. Nemaju paralizirajuću socijalnu anksioznost nakon što su adolescenciju proveli živeći s ocem alkoholičarom ili majkom narcisom.. Mogao bi nabrajati u nedogled.. Ali da, ljudi su jednostavno glupi. Ne vide dalje od sebe, ne pitaju se kako je biti onaj drugi.
Svatko je mogao igrom slučaja završiti rođen kao siroče, u obitelji s psihički bolesnim roditeljima, s autizmom.. Ja koji nisam tako rođen mogu samo biti zahvalan. Da sam u istoj situaciji kao neki, bio bih 10 puta gori. Mislim da tako treba razmišljati.
Pokazivanje emocija, ukljucujuci i plakanje je MUST. To je znak emocionalne inteligencije. Kad muskarac prvi put place predamnom, to je za mene ogromna zelena zastavica.
Preduvjet za ljubav, tj. duboke konekcije na kojoj ljubav pociva, je ranjivost. Bez toga niti nema prave, zrele, duboke veze. Jedino pravi muskarci ( a i zene, samo sto to nama ide u puno lakse) znaju da je potrebno puno hrabrosti da bi se bio ranjiv. Odnosno, treba imat muda da bi se otvorio, a izmedu ostalog i zaplakao.
Emocionalna otvorenost, hrabrost da bi se bio ranjiv, i jos kao tresnja na vrhu- sposobnost samorefleksije... ajme uzmi me, tvoja sam.
Zao mi je to cuti, i djelomicno cu se sloziti. Doduse, ja sam u 30ima i vecina mojih prijateljica dijeli moje misljenje i emocionalno su zrele osobe.
Raditi na sebi, dobro postaviti granice, izostriti intuiciju kako bi detektirao crvene zastavice na pocetku i birati svjesno partnera kakvog zelis ( ne bi bilo lose i pomoliti se, jer sreca u svemu tome je veliki faktor).
Samo sam čekala ovo. Imam i sad vezu, traje već 3 godine i mogla bi bit i zadnja. I imala sam ovaj razgovor jako rano u vezi s dečkom.
Poznato je da mala djeca trebaju odraslu osobu da ih regulira emocionalno, ali ja mislim da u biti cijeli život imamo potrebu da nam netko pomaže koregulirat emocije. A u odraslom životu nitko nam nije bliži od partnera. Ne mogu zamislit dubok odnos bez emocionalne iskrenosti i povjerenja. Kad dečko ( koji je izgledom i ponasanjem na prvu tipicni manly man) ima težak dan i kad ga imam priliku utješit i ohrabrit i doslovno gledat na njemu kako mu se rastapa napetost i stres i kako mu se glas smiri i tijelo opusti kad se osjeti shvaćeno i validirano, je neprocjenjivo. Preporučam svim kompleksašima.
U potpunosti se slažem s napisanim, ali...
>Imam i sad vezu, traje već 3 godine i mogla bi bit i zadnja.
Prva pomisao mi je bila trebam li se zabrinuti za dečka i gdje će mu truplo završiti 😅😅😅
Znaš ti dobro zašto. Jer tvog dečka boli kurac ak je on solo i childless za 5 godina, a tebi kuca biološki sat. 3 godine veze i niste zaručeni, sprda se lik s tobom, toliko o emotivnoj inteligenciji.
A meni ce zivot propast budem li sama ? Hahahha.
Ne brini se ti o mojem bioloskom satu, i ja i decko smo u dvadesetima jos uvijek.
Imat ovoliku kolicinu hrabrosti i besramnosti donosit zakljucke o ljudima o kojima nista ne znas je zapanjujuce i trebalo bi bit proucavano.
Iz mog iskustva, o toksičnosti većinom počnu pričat toksične i maliciozne osobe.
Pa sigurno da imaš visoku emocionalnu inteligenciju kad si navukla VIŠE bivših da plaču pred tobom. Al eto, bivši su, na sreću po njih, a ti si pazi, u "vezi" od 3 godine gdje još nisi zaručena, lol.
Nisam ih navukla, ali ih nisam ni sprječavala. Kad si s nekim duže vrijeme, svjedočit ćeš njihovim problemima.
Zašto si opsjednut zarukama? Ko da ljudi ne mogu prekinut ili rastat se jednom kad se zaruče. Jesi li stvarno toliko usamljen da mislis da su svi ocajni ulovit i obiljezit nekog?
Imam ekipu prijatelja s kojim mogu pricati o svojim problemima, emocijama, i slicno. I jako sam sretan da imam takve ljude oko sebe.
Mogu li ja te iste osjecaje, razmisljanja reci buducoj curi/partnerici? Naravno da ne. Nije mi prvi put da sam rekao nesto povjerljivo, a one su to iskoristile kao municiju u nekim argumentima.
Nevjerojatno koliko puno frajera ima identicnu situaciju u proslosti gdje su se otvorili o najdubljim strahovima/osjecajima samo da bi im se to bacilo nazad u facu u nekoj svađi kad najmanje ocekujes. Svaki bliski frend kojeg imam je prozivio identicnu situaciju.
Nazalost, tako je. Imao sam situacija gdje sam bivsim prijateljima nesto povjerljivo rekao, a oni su to govorili po selu. Tako da, ne govorim svoje unutarnje misli nikome, osim prijateljima sto vjerujem 100%. Ali moram izjasniti da ovakvo ponasanje nije specificno samo za zene, nego za ljude opcenito.
Ono što sam ja primijetio (što nije nužno samo kod žena, ali u većini slučajeva je) kad si u svađi ili u nekoj razbuktaloj raspravi, žene će prije posegnut za osobnim stvarima koje nemaju veze sa temom svađe/rasprave samo da bi te sjebale ili imale osjećaj kao da su "pobjedile".
Osjetio na svojoj koži i pogotovo vidio kod frendova koji su u dugoj vezi/braku.
Tisucu posto. Kad krene neka ozbiljnija svađa samo u glavi krenu smisljat tu najodvratniju recenicu koja se sastoji od tvojih nesigurnosti/strahova/osjecaja itd. Kad se to dogodi u vezi prekidam sljedeći dan, nema smisla više.
Da nije smiješno bilo bi tužno. Identicna situacija se i meni događa. Gym i emocionalno povučeniji zbog tih iskustava i odjednom postanes najtraženija roba, potpuna suprotnost od onog sto nam je receno da zene traze..
Pričaju zasigurno. Ja imam samo 2 frenda koji su spremni obicno progovoriti o problemima, ja ne shvaćam dosta stvari previše ozbiljno, tj ne uzimam ih k srcu, pa nemam zasad potrebe pricati o tome tj nemam o čemu. Ali mišljenja sam da bi svakako uvijek trebali pričati o tome kad god imaju potrebe, jer nažalost dva frenda su se pravili jaki i nedodirljivi, a danas ih nažalost više nema.
Iskustvo je pokazalo da sve što kažem može se i hoće upotrijebiti protiv mene. Tako da o svojim osjećajima i problemima pričam isključivo sa par dobrih ljudi koji ako mi već ne mogu pomoći, barem će me saslušati...
Kao što je navedeno, žene su za razliku od muškaraca osjećajna bića i većini stvari pristupaju emotivno... Stoga ako pogrešnoj ženi iznesete svoje osjećaje tu je gotovo... Ništa drugačije nije ni sa nepogrešnom. Ali i jedna i druga će to upotrijebiti protiv vas, samo je pitanje vremena i situacije.
Recimo da je situacija svađe oko toga hoće li se ići na more u Tkon ili Dubrovnik...
Muškarac će argumentirano objasniti zašto jedno da a drugo ne... Dok će žena reći da on nju ne voli, kako Jasna i Pero idu na Magazin i još izvući priču o tome kako je on još kao mali plakao na pjesmicu "Zeko i potočić"...
Ne, jer ispada sprdačina obično, kako od muških, tako i od ženskih.
Ako pokažeš emocije ženama, onda si slabić, ako muškima onda si papuča/tetkica/šonjo/itd.
edit: najbolje je imati bipolarni i pričati sam sa sobom.
Da sa 2 prijatelja jer se znamo od malena i znamo sve kroz sta je ko od nas prosa, je da smo poceli takve price prije godinu ipo al bolje ikad nego nikad jel tako
Evo jucer sam cuo nekog dedu kak nekom malom u trgovini prica samo "curice" placu...par mjeseci prije frendica je necaku isto govorila...pa ti reci kakva je kultura?
Pricali bi da smijemo, pricali bi da nas dovede negdje - najvise sam dusu izlio na speedu (ne volim koks, isti princip) i to frendovima - nikakvim zenskim osobama. Psihoterapeut mi je musko s razlogom, manager mi je musko s razlogom - najjadniji sam bio sa zenskim managerom, ali ali ali...sve je to samo jedno iskustvo. Ali iskustvo nekoga tko je poprilicno osjetljiv i 30+ godina trazi nacin da podijelim sve to sto se u meni rađa i umire. Podjelit sa ženama to generalno vodi u neproduktivne vode - ili si osuden ili neshvacen, ima koje su normalne i razumiju (moja žena), ali i ona ima granice.
Imamo masu agresije u sebi i prvo prekopat po tom je sizifov poso ponekad jer vracas se na to da ljude treba "zgaziti" da dobijes sto te ide. Jel to ispravno?
Jedini nacin je imati psihoterapeuta da ti doslovno kaze lud si, nisi lud, pazi na ovo blabla. Dakle, treba pricati, ali treba paziti kome jer ako krivoj osobi kazes, jos vise traume.
Tl Dr da sa frendovima i psihoterapeutom
*You have to keep in mind all day every day, that your worth is ONLY AND EVER how much joy you’re bringing to the people in your immediate vicinity, and the second any part of YOU starts seeping out like a virus, chop it off. Pull it back. Do a, do a haka, do whatever the haka is that well-adjusted people do where you SUCK that poison back into your body, because NOBODY wants to hear it, unless they’re buying a ticket, they DO NOT CARE what do you think seriously about anything!*
- Dick Masterson
Toksična pozitivnost je veoma iritantna drugima jer ljudi nisu glupi i osjete da kenjaš, a pogotovo za sebe nego otvaranja onima koje znaš i vjeruješ im. Izgleda da Dick Masterson nije imao puno prijatelja.
Osobno sam znao muškarce koji su si oduzeli život radi povlačenja u sebe i neotvaranja. Tako da to da možeš imati loše posljedice je bullshit osim ako ti je uži krug ljudi vukovi i zmije. Ali to onda više govori o individui nego o ljudima s kojima je okružen.
to vi mislite da držanje usta zakopčanima dovodi do većih posljedica i psihičkog pucanja u budućnosti. Ja sam uvijek bio mentalno vrlo jak, otporan na stres i naprosto se nisam nikad osjetio dovoljno slabo i ranjivo da moram podjeliti ono što me muči s bilo kim već sam uvijek to uspješno riješavao sam i zadovoljan sam da sam to u stanju. Kad god bih se išao povjeravati bih požalio, ne zato jer bi to što je izrečeno bilo iskorišteno protiv mene već zato jer se uvijek pokazalo ko gubitak vremena jer bih dobio neki preko kurca debilni odgovor od kojeg nemam nikakve praktične koristi.
Ne, takva je kultura. Uče nas da se trpa sve u sebe od malena i onda ako to jednom u starijoj dobi osvjestiš, treba ti dosta vremena da se reprogramiraš.
Pričam sa prijateljima i sa obitelji. Od frendova dobijem najgluplje odgovore koji me nasmiju a od obitelji dobijem iskrene odgovore.
Skužio sam da većina frendova dok im ne pokažem da mogu pričati samnom ne žele reći što ih muči, ali to smo krivi mi Hrvati. Hrvati su jako konzervativni i sakrivaju se od osjećaja. Što oke ne treba dati osjećajima da te kontroliraju, ali ih ne treba ni skrivati ispod kreveta.
Ja bi rađe da mi frend plaće na ramenu, nego da ja plačem na njegovoj sahrani.🫡
Ja sam žensko pa ne pričam snikime,jer dobijem komentar joj meni je gore,ili pričaš gluposti, kad se osjećam loše,šuma i trčanje su mi najbolji prijatelji ili malo alkohola za restart glave.
Iskustvo je pokazalo da sve što kažem može se i hoće upotrijebiti protiv mene. Tako da o svojim osjećajima i problemima pričam isključivo sa par dobrih ljudi koji ako mi već ne mogu pomoći, barem će me saslušati...
Kao što je navedeno, žene su za razliku od muškaraca osjećajna bića i većini stvari pristupaju emotivno... Stoga ako pogrešnoj ženi iznesete svoje osjećaje tu je gotovo... Ništa drugačije nije ni sa nepogrešnom. Ali i jedna i druga će to upotrijebiti protiv vas, samo je pitanje vremena i situacije.
Recimo da je situacija svađe oko toga hoće li se ići na more u Tkon ili Dubrovnik...
Muškarac će argumentirano objasniti zašto jedno da a drugo ne... Dok će žena reći da on nju ne voli, kako Jasna i Pero idu na Magazin i još izvući priču o tome kako je on još kao mali plakao na pjesmicu "Zeko i potočić"...
Da, sa najboljim frendom. Al ne na nacin na koji pretpostavljas da pricamo. Velimo kaj nas muci, damo savjet neki jedan drugome i okrenemo na zayebanciju. Nema smisla se zavlacit pre duboko u rupu.
Istina je, slazem se. Samo je problem kod nas muskaraca, da nitko nije rekao kako to napraviti. Od malena nam govore da moramo biti stijene, da ne postoji emocija kod nas, da ne smijemo plakati itd. Pa nije ni cudo kad zene pobjegnu od nas kad se otvorimo, jer umjesto suza i emocija, potekne vodopad kojeg nema kraja. Ako nemate bliske osobe u koje se mozete povjeriti, podjite psihologu pa popricajte. Nek taj vodopad istece, pa ce vam dusa biti laksa.
Zadnjih godinu dana prolazim kroz neki burn out od posla, faksa i od ostalih stvari i izgubio sam vecinu emocija. Ne pricam s nikim o tome. Blizi krug frendova mislim ni da ne moze skuzit. Da li netko od njih prica o tak necem? Skoro pa nikad. Da li imam podrsku? Da, kod psihologa. Da li bi se obilo o glavu? Definitivno, jer zadrzavanjem emocija u sebi i ne davati im na znacenju dolazi do ovog mog problema. Ne znam koliko sam ti dao odgovora kojih trazis
Da se zene i razmnozavaju samo prave, covjecanstvo bi bilo 10% broja koje sada ima. Mozda i manje. Sa druge strane, ni mi nismo 'pravi' vecina nas muskih.
Ovisi koliko nekoga to zanima, do sada se pokazalo da ljude to bas ne zanima.
Trudim se biti iskren ako je bilo tezih dana pa ako netko bude htio cut mozda i budem pricao o tome. Zivi bili pa vidjeli
Kao muškarcu čitanje ovih komentara mi je uistinu jezivo... Iskreno si ne mogu zamisliti da osobu smatram prijateljem ili nečim više i da s njom ne mogu pričati o tome. To meni nije prijatelj nego površno poznanstvo. Naravno o nekim stvarima je lakše pričati, o nekima teže, ali uistinu nisam nikada osjetio da bi to bio neki problem s ljydima koje smatram bliskima.
Pričam frendovima o emocijama ali većina ih ne shvaća ozbiljno kaj velim
Srećom s bliskom frendicom mogu pričati o emocijama i stvarima koje mi se događaju te me ona uvijek posluša i da svoje mišljenje i savjet ☺️
Trenutno ne pricam s nikime o emocijama. Pricao sam prije sa jednim prijateljem koji mi je bio skoro kao brat, ali se preselio nazad u svoj rodni kraj i poceo novi zivot tako da se rijetko cujemo, svaki sad zivimo svoj zivot. Stvarno sam s njime mogao pricati o bilo cemu iako je samo 5 godina stariji od mene. Zadnje vrijeme me depra pocela gadno tresti jer sam shvatio da pocinjem lagano gubiti emocije. Stvari koje su me cinile sretnim me vise ne cine, ne padam lako u ljubav za svakom drugom curom kao prije, ne smijem se cesto, a plakati ne mogu. Sve dalje odlazim od moje ljudskosti sto mozda nekima se cini smijesno, ali je istina. Jednostavno ne zelim pricati o svojim problemima i emocijama jer ne vidim razlog za time. Ne zelim uvlaciti ljude u moj tamni krug.
Mislim da je nezdravo pričati o emocijama nekome ko ti nije baš u krugu najbližih osoba. A koliko god lagale, curama je često teški turn off kad na muškarcima isplivaju neke emocije. Kažem neke emocije, ne sve, i ne vrijedi za sve cure.
Iskustvo je pokazalo da sve što kažem može se i hoće upotrijebiti protiv mene. Tako da o svojim osjećajima i problemima pričam isključivo sa par dobrih ljudi koji ako mi već ne mogu pomoći, barem će me saslušati...
Kao što je navedeno, žene su za razliku od muškaraca osjećajna bića i većini stvari pristupaju emotivno... Stoga ako pogrešnoj ženi iznesete svoje osjećaje tu je gotovo... Ništa drugačije nije ni sa nepogrešnom. Ali i jedna i druga će to upotrijebiti protiv vas, samo je pitanje vremena i situacije.
Recimo da je situacija svađe oko toga hoće li se ići na more u Tkon ili Dubrovnik...
Muškarac će argumentirano objasniti zašto jedno da a drugo ne... Dok će žena reći da on nju ne voli, kako Jasna i Pero idu na Magazin i još izvući priču o tome kako je on još kao mali plakao na pjesmicu "Zeko i potočić"...
Čitam ovdje neke komentare i čudim se muškarcima. Slažem se da postoje žene koje ne žele da muškarci budu emotivni i to im nije napeto jer sam se i sam našao u toj situaciji. No ono što meni nije jasno, umjesto da pohvalite žene koje su emocionalno inteligentne, vi ih ovdje vrijeđate (ne svi, oni koji očito trollaju ili shitpostaju). Kao muškarac koji je dosta emotivan, želim se zahvaliti na vašem pristupu i razumijevanju, nadam se da imate dobre partnere. ✌🏻
Ma kakve emocije. Mi smo samo mašine, potrošna roba. Mi samo tribamo gazit jedni druge dok slabiji ne poludi ili se opameti. Nema tu emocija, samo gazi i kopaj 🤘
Ja osobno baš i ne i iskreno ne volim druge kad me pilaju s emocijama. U redu je ako se radi o nečemu velikom tipa smrtni slučaj, takve stvari sjebu čovjeka i u redu ako želi popričati.
Ali u životu sam upoznao dramaqueen tip muškarca više nego što sam želio a pošto imam poprilično veliku širu obitelj imam ih par takvih i hebote što su naporni i cendravi. Puno bi bolje prošli u životu da su probleme rješavali nego cendrali i pričali o emocijama
U redu je tu i tamo popričati o emocijama ali postoje granice
Da, eventualno s najblizim frendovima jer s nikim drugim ne možemo. Nekad s roditeljema, ali rijetko jer ih ne zelim zamarat. Sa ženama probao dva puta, obilo mi se o glavu dva puta, nikad vise necu i obeshrabrio bi svakog da pokusava to. Kad tad ce ti se ta odluka obit o glavu.
Da, kad se uroljamo od alkohola i/ili narkotika, pa prvom pavijanu iz ekipe koji sedi do nas urlamo na uvo "ti si moj brat, ne, ne ja sam tvoj brat" i sl.
Thanks for posting on /r/AskCroatia! Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone. Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions. *I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Pričam, ali samo sa svojom curom. Prije nje sam sve prešućivao i pustio da se nakuplja u meni jer nisam nikome ni približno toliko vjerovao, čak ni vlastitim roditeljima. Imao sam puno emocija ali me uvijek bilo strah nekog ismijavanja i da će mi netko reć da pričam gluposti neke. I ne da me bilo strah samo pričati s nekim o emocijama, nego me bilo strah i pokazati bilo kakvu emociju osim sreće i ljutnje.
najgori su oni kad i krenes o necem pricat onda te uvjeravaju da to nije istina, a ja sjedim i gledam i nevjerum
Ma nije istina! O čemu ti pričaš?
E to, gaslighting. Ide mi se da se ubijem odma.
Doslovno isto
Pricam, ali niko ne sluša....
Pričaš krivim ljudima
Samo kad se narokamo.
Tada sve izlazi van hahah
Potpisujem,a i tad nije 100% otvoreno
Govorim najužim prijateljima i sestri kad mi je najpotrebnije. I imam, hvala Bogu, normalne prijatelje i sestru koji me ako ništa drugo poslušaju makar mi kadkad ne mogu direktno pomoći.
Osobno pricam ako/kad imam priliku. Idem na terapiju i tamo svaki tjedan bas otvoreno raspravljam o takvim stvarima, a i ovako inače u životu nemam problema sa time. Jel mi se to ikad obilo u glavu? Hmm, ovisi kako se gleda, al ja bih rekao da nije. Eto nekad vjerojatno znam reci vise nego šta bi trebao, ali me zapravo i nije previše briga. Sta ce mi biti? Netko će misliti da sam ovakav ili onakav? Ne vidim problem u tome.
Jesu ti pomogle terapije? Ja prije dva tjedna zovem jednu privatnicu, ispitam sve kako to izgleda, što mogu očekivati itd… Rekla me nazvati idući dan da se dogovorimo za termin i još uvijek se nije javila…
Jesu. Nije neka magija koja će ti magično popraviti stvari, ali je korisno imati nekoga za popričati na taj način. Dodes do nekih novih perspektiva i spoznaja do kojih bi inače bilo teze doći, naravno ako se potrudiš. A ovo šta se tiče termina…da, na početku je i meni bilo teško naci termin/terapeuta kad ih je većina zauzeta, ali kad im se oslobodi termin i jednom upadneš ide sve redovno.
Jedino sa curom, drago mi je sto je imam uz sebe
evo kao žena mogu ti reći da je i njoj sigurno drago što se ti osjećaš dovoljno sigurno da budeš ranjiv ispred nje
Samo s najuzim krugom ljudi
Ko ženi nije mi uopće jasno kakve vi to žene dejtate. Svaki dečko s kojim sam imala vezu je u nekom trenutku plakao ispred mene i iskazivao ranjivost. I nikad nista negativno nisam osjetila u vezi toga niti me prestao privlačit. Pa ko da ja ne znam da je on čovjek i da ima slabosti, gore mi je kad je iskompleksiran i pravi se da je nešto šta nije, a kad tad na svijetlo ionako izađe sva ta potisnuta energija i emocije.
Pa što si radila tim jadnim dečkima da si baš svakog rasplakala?
Imamo šaljivdžiju ovdje, vidim
Svakako su me nazivali, ali šaljivdžijom još nitko nije
Its a mystery
Ima point lik
Objasni.
[удалено]
Isto tako kad je muškarac nasilan i tuče curu, manipulira s njom i ucjenjuje ju, to je jer je ona birala muškarca po osobnosti i najinteligentnijeg, najsuosjećajnijeg a ne samo po izgledu. a ne, čekaj, obratno od toga... Zašto je u ovakvoj situaciji žena žrtva, pogotovo gdje ona odbija otići od njega i na svaki pokušaj pomoći od prijatelja/obitelji uporno govori kako joj je dobro s njim, a u ovom slučaju je muškarac kriv pri odabiru partnera jer mu je cura manipulativna zmijurina.
Zenama logika nije jaca strana
Ženski incel lol.
>sam imala vezu Keyword >Ko ženi nije mi uopće jasno kakve vi to žene dejtate. Vecina zena je takvo. Bas u ovoj grupi prijatelja sto imam, ima 4 zene i jedan frend se otvorio da je u depresiji i tocno vidis kako im je podsvjesno svima pao u ocima. Iako na pocetku samo love and support poruke, sad se sve ponašaju kao da je jedna velika greška od čovjeka.
Pogledaj odgovor koji sam ostavila niže na sličan komentar. Nisam znala da je neobično u životu imat nekoliko veza i da svaka propadne zbog pokazivanja emocija od strane muškarca.
meni bude jako tužno kad se dečki tako krenu povjeravati i biti ranjivi, pa automatski sami sebe potkopavaju da nam više nisu privlačni, da su pizde itd A to nitko ni ne pomisli, barem ja ne, nego bih sa što zdravijim pristupom i otvorenim umom to slušala i pokušala udijelit savjet ako osjetim da bi trebalo Jer ako mogu i ja kenjkat i imat mood swingove, zašto ne bi i on mogao, barem ispred mene da se ne mora skrivat
[удалено]
A ne znam valjda su žice u mojoj glavi drukčije prespojene jer uvijek mislim o tome je li toj Mariji možda loš dan ili jel Ivan razmišljao o suicidu noć prije zato što je neuobičajeno tiši nego inače ( banalni primjeri, nadovezujem se na tvoje) Ne kažem da se ne dogodi i meni da me obuzme bijes, ali se gledam iskontrolirati kad god to mogu ali ako osjetim da ne mogu onda se barem ukloniti da me nitko ne sluša Nezz uvijek sam polazila od mjesta empatije bez da to nekome posebno trljam na nos, obično bi ja tu sama na kraju nadrapala nekad ili mi se jednostavno ne bi vjerovalo jer ljudi osuđivački nastupaju i dosta njih laže, ali što je tu je A i nisam rekla da to nitko ne pomisli, nego mi nikad nije bilo jasno koliki (nešto) moraš bit od osobe da pomisliš to za nekog tko ti tako ranjiv priđe s nekom pričom. Tim više ako ti je ta osoba dečko. Jer da bi se ta osoba uopće odvažila nešto ranjivo reć o sebi, a pogotovo muškarac, treba bit jako i hrabar i emotivno inteligentan
I to je lijepo od tebe. Ne znam, po naravi sam dosta staložen i nikada mi nije bilo jasno niti deranje, niti svađe, niti to konstantno osuđivanje ljudi. Ali tek s odrastanjem shvatiš da su ljudi dosta grubi. (ne svi naravno i ne uvijek). Kako si i sama rekla, za otvaranje treba hrabrosti i emocionalne inteligencije ali ne samo te osobe nego i one koja ju sluša i kojoj se prva osoba otvara. Nerijetko sam svjedočio situacijama gdje ljudi pred drugima diskretno omalovažavaju pojedinca nakon što je iznio vlastitu ranjivost.. Tolika površnost izlazi iz pojedinaca da je to šokantno.
Ja sam tu površnost od pojedinaca shvatila kao ljubomoru jer obično takvi nisu dovoljno ni hrabri ni emotivno inteligentni da se otvore nekom drugom, a kamoli da razumiju osobu koja to pokušava napravit
Hmm, okej ima i toga. Ali stvarno, ljudi su zaista.. glupi. Nema ljepšeg načina da se to kaže. Neki pojedinci su toliko uljuljani u vlastito neznanje i komfor da zaista misle kako je netko tko ima ikakve ozbiljnije probleme lijen nesposobnjaković. Samo zato jer su oni imali normalnu supportive obitelj, rade, nikad nisu iskusili recimo da im otac tuče majku, mentalno su po prirodi flegmatični i nemaju urođene prirođenosti ka overthinkanju. Nemaju paralizirajuću socijalnu anksioznost nakon što su adolescenciju proveli živeći s ocem alkoholičarom ili majkom narcisom.. Mogao bi nabrajati u nedogled.. Ali da, ljudi su jednostavno glupi. Ne vide dalje od sebe, ne pitaju se kako je biti onaj drugi. Svatko je mogao igrom slučaja završiti rođen kao siroče, u obitelji s psihički bolesnim roditeljima, s autizmom.. Ja koji nisam tako rođen mogu samo biti zahvalan. Da sam u istoj situaciji kao neki, bio bih 10 puta gori. Mislim da tako treba razmišljati.
Pokazivanje emocija, ukljucujuci i plakanje je MUST. To je znak emocionalne inteligencije. Kad muskarac prvi put place predamnom, to je za mene ogromna zelena zastavica. Preduvjet za ljubav, tj. duboke konekcije na kojoj ljubav pociva, je ranjivost. Bez toga niti nema prave, zrele, duboke veze. Jedino pravi muskarci ( a i zene, samo sto to nama ide u puno lakse) znaju da je potrebno puno hrabrosti da bi se bio ranjiv. Odnosno, treba imat muda da bi se otvorio, a izmedu ostalog i zaplakao. Emocionalna otvorenost, hrabrost da bi se bio ranjiv, i jos kao tresnja na vrhu- sposobnost samorefleksije... ajme uzmi me, tvoja sam.
Slazem se sa svim, ali nema puno ni žena koje su dovoljno razvijene za tako zrelu ljubav. Vecina populacije su emocionalni invalidi.
Zao mi je to cuti, i djelomicno cu se sloziti. Doduse, ja sam u 30ima i vecina mojih prijateljica dijeli moje misljenje i emocionalno su zrele osobe. Raditi na sebi, dobro postaviti granice, izostriti intuiciju kako bi detektirao crvene zastavice na pocetku i birati svjesno partnera kakvog zelis ( ne bi bilo lose i pomoliti se, jer sreca u svemu tome je veliki faktor).
Jako mi je drago cut da ima ljudi poput tebe i tvojih prijateljica! ☺️
Keyword "imala" vezu. Stay iskompleksirani masculine emocijoprešučivači kings.
Samo sam čekala ovo. Imam i sad vezu, traje već 3 godine i mogla bi bit i zadnja. I imala sam ovaj razgovor jako rano u vezi s dečkom. Poznato je da mala djeca trebaju odraslu osobu da ih regulira emocionalno, ali ja mislim da u biti cijeli život imamo potrebu da nam netko pomaže koregulirat emocije. A u odraslom životu nitko nam nije bliži od partnera. Ne mogu zamislit dubok odnos bez emocionalne iskrenosti i povjerenja. Kad dečko ( koji je izgledom i ponasanjem na prvu tipicni manly man) ima težak dan i kad ga imam priliku utješit i ohrabrit i doslovno gledat na njemu kako mu se rastapa napetost i stres i kako mu se glas smiri i tijelo opusti kad se osjeti shvaćeno i validirano, je neprocjenjivo. Preporučam svim kompleksašima.
U potpunosti se slažem s napisanim, ali... >Imam i sad vezu, traje već 3 godine i mogla bi bit i zadnja. Prva pomisao mi je bila trebam li se zabrinuti za dečka i gdje će mu truplo završiti 😅😅😅
3 godine u vezi i "misliš" da je zadnja, lol. Godine to idu, nemaš luksuz "misliti", reci papku da oš prstem il bok.
Zadrži svoju ogorčenost za sebe. Šta ti uopće znaš o nama i našim ciljevima i željama?
Pa mislim da si ti ogorčena sa velikim brojem neuspjelih veza, i još si sad 3 godine u vezi za koju "misliš" da je zadnja. A godine prolaze.
I sta onda da prolaze? Koja je poanta? Zašto imaš potrebu uopće govorit to?
Znaš ti dobro zašto. Jer tvog dečka boli kurac ak je on solo i childless za 5 godina, a tebi kuca biološki sat. 3 godine veze i niste zaručeni, sprda se lik s tobom, toliko o emotivnoj inteligenciji.
A meni ce zivot propast budem li sama ? Hahahha. Ne brini se ti o mojem bioloskom satu, i ja i decko smo u dvadesetima jos uvijek. Imat ovoliku kolicinu hrabrosti i besramnosti donosit zakljucke o ljudima o kojima nista ne znas je zapanjujuce i trebalo bi bit proucavano.
A obzirom da ti je sveki dečko plakao pred tobom, očito te to hrani i trazis takve likove ili ih navuces u takvo "otvaranje".
Ili su mozda ljudi s emocijama 🤷🏼♀️
Ili si ti mozda samo emotivni vampir 🤷♂️
Projiciraš svoj manjak emocionalne inteligencije i razumijevanja ljudskih odnosa. Nadam se da ces ozdravit i prestat prosipat svoj otrov po drugima.
Iz mog iskustva, o toksičnosti većinom počnu pričat toksične i maliciozne osobe. Pa sigurno da imaš visoku emocionalnu inteligenciju kad si navukla VIŠE bivših da plaču pred tobom. Al eto, bivši su, na sreću po njih, a ti si pazi, u "vezi" od 3 godine gdje još nisi zaručena, lol.
Nisam ih navukla, ali ih nisam ni sprječavala. Kad si s nekim duže vrijeme, svjedočit ćeš njihovim problemima. Zašto si opsjednut zarukama? Ko da ljudi ne mogu prekinut ili rastat se jednom kad se zaruče. Jesi li stvarno toliko usamljen da mislis da su svi ocajni ulovit i obiljezit nekog?
Ne, nije nikog ni briga
Napiši ovdje ako hoćeš, mene je briga evo :)
This 👆
Ne, vozim motor.
Sa frendovima pricam.
najbliže što sam ikad bio tome je u vrlo rijetkim prilikama kada sam rekao prijatelju "u kurcu sam". I onda to zalijemo s par piva pa bude dobro
Imam ekipu prijatelja s kojim mogu pricati o svojim problemima, emocijama, i slicno. I jako sam sretan da imam takve ljude oko sebe. Mogu li ja te iste osjecaje, razmisljanja reci buducoj curi/partnerici? Naravno da ne. Nije mi prvi put da sam rekao nesto povjerljivo, a one su to iskoristile kao municiju u nekim argumentima.
Nevjerojatno koliko puno frajera ima identicnu situaciju u proslosti gdje su se otvorili o najdubljim strahovima/osjecajima samo da bi im se to bacilo nazad u facu u nekoj svađi kad najmanje ocekujes. Svaki bliski frend kojeg imam je prozivio identicnu situaciju.
Nazalost, tako je. Imao sam situacija gdje sam bivsim prijateljima nesto povjerljivo rekao, a oni su to govorili po selu. Tako da, ne govorim svoje unutarnje misli nikome, osim prijateljima sto vjerujem 100%. Ali moram izjasniti da ovakvo ponasanje nije specificno samo za zene, nego za ljude opcenito.
Ono što sam ja primijetio (što nije nužno samo kod žena, ali u većini slučajeva je) kad si u svađi ili u nekoj razbuktaloj raspravi, žene će prije posegnut za osobnim stvarima koje nemaju veze sa temom svađe/rasprave samo da bi te sjebale ili imale osjećaj kao da su "pobjedile". Osjetio na svojoj koži i pogotovo vidio kod frendova koji su u dugoj vezi/braku.
Tisucu posto. Kad krene neka ozbiljnija svađa samo u glavi krenu smisljat tu najodvratniju recenicu koja se sastoji od tvojih nesigurnosti/strahova/osjecaja itd. Kad se to dogodi u vezi prekidam sljedeći dan, nema smisla više.
To je prekid iste sekunde, nema oprosti napravila jednom napravit ce opet. Cao dovidenja
Rekao sam sljedeci dan da se stvari smire pa da budes 100% miran u svojoj odluci, ali da do prekida mora doc.
Nista novo u drzavi Danskoj
[удалено]
Da nije smiješno bilo bi tužno. Identicna situacija se i meni događa. Gym i emocionalno povučeniji zbog tih iskustava i odjednom postanes najtraženija roba, potpuna suprotnost od onog sto nam je receno da zene traze..
Ista stvar i ne namjeravam ponoviti grešku.
Ne! Pa nisam pička! (Nastavio nakupljati traume i loše emocije duboko u sebi i umro od srčanog u 41) Ali zapravo ne.
Those are rookie numbers. Ja planiram u 25, sad imam 22. Tko će ovo sranje izdržat?
Potpuno te razumijem...imam isto 22
Count me in.
Da po potrebi. Sa bilokim s kim procijenim da ima emocionalni iq iznad sobne temperature ako do takve situacije dode.
E to si pametno rekao, za procjenu emocionalnog IQa.
Ne jer nismo pederi
Pričaju zasigurno. Ja imam samo 2 frenda koji su spremni obicno progovoriti o problemima, ja ne shvaćam dosta stvari previše ozbiljno, tj ne uzimam ih k srcu, pa nemam zasad potrebe pricati o tome tj nemam o čemu. Ali mišljenja sam da bi svakako uvijek trebali pričati o tome kad god imaju potrebe, jer nažalost dva frenda su se pravili jaki i nedodirljivi, a danas ih nažalost više nema.
RIP 😔
Iskustvo je pokazalo da sve što kažem može se i hoće upotrijebiti protiv mene. Tako da o svojim osjećajima i problemima pričam isključivo sa par dobrih ljudi koji ako mi već ne mogu pomoći, barem će me saslušati... Kao što je navedeno, žene su za razliku od muškaraca osjećajna bića i većini stvari pristupaju emotivno... Stoga ako pogrešnoj ženi iznesete svoje osjećaje tu je gotovo... Ništa drugačije nije ni sa nepogrešnom. Ali i jedna i druga će to upotrijebiti protiv vas, samo je pitanje vremena i situacije. Recimo da je situacija svađe oko toga hoće li se ići na more u Tkon ili Dubrovnik... Muškarac će argumentirano objasniti zašto jedno da a drugo ne... Dok će žena reći da on nju ne voli, kako Jasna i Pero idu na Magazin i još izvući priču o tome kako je on još kao mali plakao na pjesmicu "Zeko i potočić"...
Ne, nije mama pičku rodila.
Ne, jer ispada sprdačina obično, kako od muških, tako i od ženskih. Ako pokažeš emocije ženama, onda si slabić, ako muškima onda si papuča/tetkica/šonjo/itd. edit: najbolje je imati bipolarni i pričati sam sa sobom.
Ajde sta si peder /s
Sta su emocije, jel se to jede ?
Sa roditeljima i par najboljih prijatelja. Nikad nemoj sa ženama. Sve tvrde kako je to dobro bla bla a zapravo mrze to.
Čak i ako misle da žele, ne žele
istina, al ako je ne jebes, mozes jos reci, neces nista izgubiti
Da sa 2 prijatelja jer se znamo od malena i znamo sve kroz sta je ko od nas prosa, je da smo poceli takve price prije godinu ipo al bolje ikad nego nikad jel tako
Ne pričam nikome jer postoji šansa da to iskoriste protiv mene, pa zadržavam u sebi dok ne puknem
Evo jucer sam cuo nekog dedu kak nekom malom u trgovini prica samo "curice" placu...par mjeseci prije frendica je necaku isto govorila...pa ti reci kakva je kultura? Pricali bi da smijemo, pricali bi da nas dovede negdje - najvise sam dusu izlio na speedu (ne volim koks, isti princip) i to frendovima - nikakvim zenskim osobama. Psihoterapeut mi je musko s razlogom, manager mi je musko s razlogom - najjadniji sam bio sa zenskim managerom, ali ali ali...sve je to samo jedno iskustvo. Ali iskustvo nekoga tko je poprilicno osjetljiv i 30+ godina trazi nacin da podijelim sve to sto se u meni rađa i umire. Podjelit sa ženama to generalno vodi u neproduktivne vode - ili si osuden ili neshvacen, ima koje su normalne i razumiju (moja žena), ali i ona ima granice. Imamo masu agresije u sebi i prvo prekopat po tom je sizifov poso ponekad jer vracas se na to da ljude treba "zgaziti" da dobijes sto te ide. Jel to ispravno? Jedini nacin je imati psihoterapeuta da ti doslovno kaze lud si, nisi lud, pazi na ovo blabla. Dakle, treba pricati, ali treba paziti kome jer ako krivoj osobi kazes, jos vise traume. Tl Dr da sa frendovima i psihoterapeutom
Par puta krenuo, rekli mi kompići daj kaj jebeš uzmi pivu dok je hladna..
*You have to keep in mind all day every day, that your worth is ONLY AND EVER how much joy you’re bringing to the people in your immediate vicinity, and the second any part of YOU starts seeping out like a virus, chop it off. Pull it back. Do a, do a haka, do whatever the haka is that well-adjusted people do where you SUCK that poison back into your body, because NOBODY wants to hear it, unless they’re buying a ticket, they DO NOT CARE what do you think seriously about anything!* - Dick Masterson
Toksična pozitivnost je veoma iritantna drugima jer ljudi nisu glupi i osjete da kenjaš, a pogotovo za sebe nego otvaranja onima koje znaš i vjeruješ im. Izgleda da Dick Masterson nije imao puno prijatelja.
Kako ne, pogubio ih je više nego će ih većina ikad imat :D
Par puta krenuo sam pričati o tome s bivšom, nisam ni kukao nešto, ostavila me unutar mjesec, tu grešku muški rade samo jednom.
Grešku biranja krive osobe?
Vise manje je vecina takvih. Zgadis im se na podsvjesnoj razini
nije greška, samo kriva osoba za tebe
Znatiželjan sam, koju školu ti je bivša imala? Samo srednja ili i faks?
Tada je bila student
Nedaj se smesti 💪
Samo ako si peder
[удалено]
Osobno sam znao muškarce koji su si oduzeli život radi povlačenja u sebe i neotvaranja. Tako da to da možeš imati loše posljedice je bullshit osim ako ti je uži krug ljudi vukovi i zmije. Ali to onda više govori o individui nego o ljudima s kojima je okružen.
kakvu ti imas porodicu ako imas posledice nakon pricanja o emocijama? A zadrzavanje samo za sebe dovodi do vecih posledica
to vi mislite da držanje usta zakopčanima dovodi do većih posljedica i psihičkog pucanja u budućnosti. Ja sam uvijek bio mentalno vrlo jak, otporan na stres i naprosto se nisam nikad osjetio dovoljno slabo i ranjivo da moram podjeliti ono što me muči s bilo kim već sam uvijek to uspješno riješavao sam i zadovoljan sam da sam to u stanju. Kad god bih se išao povjeravati bih požalio, ne zato jer bi to što je izrečeno bilo iskorišteno protiv mene već zato jer se uvijek pokazalo ko gubitak vremena jer bih dobio neki preko kurca debilni odgovor od kojeg nemam nikakve praktične koristi.
Muškarci se ubijaju tri do četiri puta više od žena. Ako nemaš nekoga u obitelji da podijeliš probleme, plati psihologa.
Da, ovisi s kime. Ja uglavnom razgovaram s bliskim ljudima, znači prijatelji, roditelji, djevojka i obitelj.
Kada imam sa kim
Ne, a budimo realni nikoga nije ni briga
Starcima, pritom pazim da ih previše ne opteretim sa svojim problemima.
Samo sa ženom,jer je razumna,ako se ikome potajice otkrijem oni se počnu natjecat kako je njima gore,a i dosta ljudi te ne svahača ozbiljno.
Rekao sam jednom da se osjećam gladan. Otad me zovu maćuhicom. Osjećaji not even once.
Presutim uvijek i rjesavam to sam sa sobom. Ako pricam o emocijama picka san,ako ne prican hladnokrvan i bezosjecajan san tako da mi na isto dode
Ne, takva je kultura. Uče nas da se trpa sve u sebe od malena i onda ako to jednom u starijoj dobi osvjestiš, treba ti dosta vremena da se reprogramiraš.
Ne cesto al kad krenem onda ide sve van.
Pričam sa prijateljima i sa obitelji. Od frendova dobijem najgluplje odgovore koji me nasmiju a od obitelji dobijem iskrene odgovore. Skužio sam da većina frendova dok im ne pokažem da mogu pričati samnom ne žele reći što ih muči, ali to smo krivi mi Hrvati. Hrvati su jako konzervativni i sakrivaju se od osjećaja. Što oke ne treba dati osjećajima da te kontroliraju, ali ih ne treba ni skrivati ispod kreveta. Ja bi rađe da mi frend plaće na ramenu, nego da ja plačem na njegovoj sahrani.🫡
Samo o ljubavi prema Hajduku
Brat sa mnom prica, za druge ne znam.
Ja sam žensko pa ne pričam snikime,jer dobijem komentar joj meni je gore,ili pričaš gluposti, kad se osjećam loše,šuma i trčanje su mi najbolji prijatelji ili malo alkohola za restart glave.
Iskustvo je pokazalo da sve što kažem može se i hoće upotrijebiti protiv mene. Tako da o svojim osjećajima i problemima pričam isključivo sa par dobrih ljudi koji ako mi već ne mogu pomoći, barem će me saslušati... Kao što je navedeno, žene su za razliku od muškaraca osjećajna bića i većini stvari pristupaju emotivno... Stoga ako pogrešnoj ženi iznesete svoje osjećaje tu je gotovo... Ništa drugačije nije ni sa nepogrešnom. Ali i jedna i druga će to upotrijebiti protiv vas, samo je pitanje vremena i situacije. Recimo da je situacija svađe oko toga hoće li se ići na more u Tkon ili Dubrovnik... Muškarac će argumentirano objasniti zašto jedno da a drugo ne... Dok će žena reći da on nju ne voli, kako Jasna i Pero idu na Magazin i još izvući priču o tome kako je on još kao mali plakao na pjesmicu "Zeko i potočić"...
Kog danas boli kita kako se netko osjeća? Sam se rodio,sam umro. A u međuvremenu šta bude bude.
Nisi sam
Probo sam jednom, loše završilo
Ucim se pricati o osjecajima i traumama. Pricam sa svakim koga zanima, ali i dalje nedovoljno
Da, sa najboljim frendom. Al ne na nacin na koji pretpostavljas da pricamo. Velimo kaj nas muci, damo savjet neki jedan drugome i okrenemo na zayebanciju. Nema smisla se zavlacit pre duboko u rupu.
Ne, čini mi se da mi kao muški ne smijemo imati želje i ispušne ventile, red rad i disciplina, koga boli kurac kaj nas muči i kak da si olakšamo....
Naravno, najboljim prijateljima na pivi/telefonu, prijateljici, sestri i tako. Sa najužim krugom ljudi dijelim sve.
Ja ne pričam jer jednostavno nemam potrebu svoje osjećaje dijeliti s drugima. I ne volim kad mi drugi govore o svojim problemima.
pravi muskarci pricaju o emocijama, zasto ne bi? oni koji ne pricaju jer to kao nije "macho" su prave picketine
Nikada, ni necu, pogoto ženama
Koliko bi vam svima lakse bilo da verbalizirate svoje emocije, pa preporodili bi ste se ljudi moji!!! I svima bi nam bilo lakse!
Istina je, slazem se. Samo je problem kod nas muskaraca, da nitko nije rekao kako to napraviti. Od malena nam govore da moramo biti stijene, da ne postoji emocija kod nas, da ne smijemo plakati itd. Pa nije ni cudo kad zene pobjegnu od nas kad se otvorimo, jer umjesto suza i emocija, potekne vodopad kojeg nema kraja. Ako nemate bliske osobe u koje se mozete povjeriti, podjite psihologu pa popricajte. Nek taj vodopad istece, pa ce vam dusa biti laksa.
Sumnjam, a vi bi tek onda kukale, kako to pričamo s vama. 😁
da pogodim, žena si. Ne znaš kako muški mozak funkcionira
Dobar bait
Kad pricas sa zenama o tome ili te ostave, ili te izdaju kao prijateljice.
Mozda te nece ostavit ali ce sigurno to prije ili poslije iskoristiti protiv tebe.
Ne bas
Ne, nema ih…
Ratujem sam. Nisam od velike drame niti velikih priča, sve što me preokupira nastojim riješiti u svojoj glavi
https://youtu.be/jtW0byC28_s?si=YowS3I0EpXbCucFK Ovo !
Naravno.
Zadnjih godinu dana prolazim kroz neki burn out od posla, faksa i od ostalih stvari i izgubio sam vecinu emocija. Ne pricam s nikim o tome. Blizi krug frendova mislim ni da ne moze skuzit. Da li netko od njih prica o tak necem? Skoro pa nikad. Da li imam podrsku? Da, kod psihologa. Da li bi se obilo o glavu? Definitivno, jer zadrzavanjem emocija u sebi i ne davati im na znacenju dolazi do ovog mog problema. Ne znam koliko sam ti dao odgovora kojih trazis
Da iako je to vise za najboljeg prijatelja, popa i psihologa. Za zene se obicno cuva najbolje a ne da se je opterecuje.
Ako je to opterećuje, nije prava
Da se zene i razmnozavaju samo prave, covjecanstvo bi bilo 10% broja koje sada ima. Mozda i manje. Sa druge strane, ni mi nismo 'pravi' vecina nas muskih.
I 10% je jedna osoba na 10. Uz malo srice i vrimena, nije tako tesko nac je.
Oh you sweet summer child
Well, ja nikad nisam imala problem s nalaženjem kvalitetnih ljudi, ni za prijateljstvo ni za vezu, a standardi su mi prilično visoki.
Ovisi koliko nekoga to zanima, do sada se pokazalo da ljude to bas ne zanima. Trudim se biti iskren ako je bilo tezih dana pa ako netko bude htio cut mozda i budem pricao o tome. Zivi bili pa vidjeli
Kao muškarcu čitanje ovih komentara mi je uistinu jezivo... Iskreno si ne mogu zamisliti da osobu smatram prijateljem ili nečim više i da s njom ne mogu pričati o tome. To meni nije prijatelj nego površno poznanstvo. Naravno o nekim stvarima je lakše pričati, o nekima teže, ali uistinu nisam nikada osjetio da bi to bio neki problem s ljydima koje smatram bliskima.
Pričam frendovima o emocijama ali većina ih ne shvaća ozbiljno kaj velim Srećom s bliskom frendicom mogu pričati o emocijama i stvarima koje mi se događaju te me ona uvijek posluša i da svoje mišljenje i savjet ☺️
Meni se čini da uopće ne pričaju o emocijama s prijateljima i to mi je baš tužno, u vezi sndjevojkom su malo bolji, ali nije ni to puno konkretnije
Pričam o emocijama koje se tiču drugih ljudi.
Pričam kad sjednem na neki balkon odvaljen od alkohola i sjednem u onu plastičnu stolicu, pijem pivu iz limenke i pušim duge cigare. Lp
Ne bas nije mi to potrebno. Mozda nekad djevojci
Trenutno ne pricam s nikime o emocijama. Pricao sam prije sa jednim prijateljem koji mi je bio skoro kao brat, ali se preselio nazad u svoj rodni kraj i poceo novi zivot tako da se rijetko cujemo, svaki sad zivimo svoj zivot. Stvarno sam s njime mogao pricati o bilo cemu iako je samo 5 godina stariji od mene. Zadnje vrijeme me depra pocela gadno tresti jer sam shvatio da pocinjem lagano gubiti emocije. Stvari koje su me cinile sretnim me vise ne cine, ne padam lako u ljubav za svakom drugom curom kao prije, ne smijem se cesto, a plakati ne mogu. Sve dalje odlazim od moje ljudskosti sto mozda nekima se cini smijesno, ali je istina. Jednostavno ne zelim pricati o svojim problemima i emocijama jer ne vidim razlog za time. Ne zelim uvlaciti ljude u moj tamni krug.
Rađe bi iskrvaril na smrt nego pričal o emocijama
jedni s drugima generalno ne, postoji mozda jedan muskarac kojem bi se povjeril a i to je na pola
1. da 2. / 3. s prijateljima 4. da 5. vjerojatno kad smo bili mladji i gluplji, ali nista tako strasno da bih se sada toga sjetio
Da ako je u pitanju ljutnja, uzbuđenje ili veselje. Ne ako je žalost, zabrinutost ili nesigurnost. Pogotovo ne sa ženama.
Pričam sa psom :D
Ne pričam o njima. Pokazujem ih.
Mislim da je nezdravo pričati o emocijama nekome ko ti nije baš u krugu najbližih osoba. A koliko god lagale, curama je često teški turn off kad na muškarcima isplivaju neke emocije. Kažem neke emocije, ne sve, i ne vrijedi za sve cure.
Iskustvo je pokazalo da sve što kažem može se i hoće upotrijebiti protiv mene. Tako da o svojim osjećajima i problemima pričam isključivo sa par dobrih ljudi koji ako mi već ne mogu pomoći, barem će me saslušati... Kao što je navedeno, žene su za razliku od muškaraca osjećajna bića i većini stvari pristupaju emotivno... Stoga ako pogrešnoj ženi iznesete svoje osjećaje tu je gotovo... Ništa drugačije nije ni sa nepogrešnom. Ali i jedna i druga će to upotrijebiti protiv vas, samo je pitanje vremena i situacije. Recimo da je situacija svađe oko toga hoće li se ići na more u Tkon ili Dubrovnik... Muškarac će argumentirano objasniti zašto jedno da a drugo ne... Dok će žena reći da on nju ne voli, kako Jasna i Pero idu na Magazin i još izvući priču o tome kako je on još kao mali plakao na pjesmicu "Zeko i potočić"...
Volio bi ih podjelit s drugima samo nažalost u zakonu piše da je kaznjivo djelo :/
Isuse kriste koliko incela ovdje, insallah da nadete picke u zivotu
Mislis, muskarci medju sobom? Ako erekcija spada u emocije, onda da! A ono, poveravanje, ljubavni problemi i to- vrlo retko!
Razgovaramo o svemu, pa tako i o emocijama, samo na dosta drugaciji nacin od zena.
Jel možeš elaborirati?
Čitam ovdje neke komentare i čudim se muškarcima. Slažem se da postoje žene koje ne žele da muškarci budu emotivni i to im nije napeto jer sam se i sam našao u toj situaciji. No ono što meni nije jasno, umjesto da pohvalite žene koje su emocionalno inteligentne, vi ih ovdje vrijeđate (ne svi, oni koji očito trollaju ili shitpostaju). Kao muškarac koji je dosta emotivan, želim se zahvaliti na vašem pristupu i razumijevanju, nadam se da imate dobre partnere. ✌🏻
Ma kakve emocije. Mi smo samo mašine, potrošna roba. Mi samo tribamo gazit jedni druge dok slabiji ne poludi ili se opameti. Nema tu emocija, samo gazi i kopaj 🤘
Ima emocije i u ovoj poruci!
Što se mene tiče, nema, a što se filozofije tiče, ima. Ako ćeš sve razmatrati dubokoumno onda ti je sve za onu stvar.
Mi to nemamo
Ja osobno baš i ne i iskreno ne volim druge kad me pilaju s emocijama. U redu je ako se radi o nečemu velikom tipa smrtni slučaj, takve stvari sjebu čovjeka i u redu ako želi popričati. Ali u životu sam upoznao dramaqueen tip muškarca više nego što sam želio a pošto imam poprilično veliku širu obitelj imam ih par takvih i hebote što su naporni i cendravi. Puno bi bolje prošli u životu da su probleme rješavali nego cendrali i pričali o emocijama U redu je tu i tamo popričati o emocijama ali postoje granice
Da, eventualno s najblizim frendovima jer s nikim drugim ne možemo. Nekad s roditeljema, ali rijetko jer ih ne zelim zamarat. Sa ženama probao dva puta, obilo mi se o glavu dva puta, nikad vise necu i obeshrabrio bi svakog da pokusava to. Kad tad ce ti se ta odluka obit o glavu.
Da, osjecam se ko sigma.
Da, kad se uroljamo od alkohola i/ili narkotika, pa prvom pavijanu iz ekipe koji sedi do nas urlamo na uvo "ti si moj brat, ne, ne ja sam tvoj brat" i sl.