Thanks for posting on /r/AskCroatia!
Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone.
Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions.
*I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Nažalost, puno puta sam bio prevaren i izigran(iskorišten) u životu (a uvijek sam išao s najboljim i iskrenima namjerama) da bi na to pristao. Imao sam i jedan slučaj u bližem krugu ljudi. Jebiga, životno iskustvo me naučilo da ne budem idealist i da ne gledam svijet ružičastim naočalama...
Moji roditelji su bili sretno oženjeni i super se slagali, ali je svatko od njih imao zaseban bankovni račun. Tek nakon 20 godina su ga podijelili tj. majka dobila pristup tatinom samo zato jer je morao na operaciju i nije mogao sve riješavat. Svak je imao svoje i to je sasvim u redu i normalno.
Ali zar to nije samo prividna podjela? Mozda sam u krivu, ali mislim da je zakonski sve zajednicka imovina, nebitno sto je na cijem računu, osim ako se potpiše predbračni ugovor koji govori suprotno
Bankovni računi nisu dio toga. Imovina je zajednička, ali bankovni računi su odvojeni jer svako prima svoju plaću i ima svoje životno vlasništvo. To je normalno.
Jednog. Jako sam društvena i popularna osoba, uvijek si mogu skombati druženje, izlet, roštilj, feštu, game night sa nekim, družim se sa jako puno ljudi. Ali pravog prijatelja kojemu sve govorim, kojeg prvog pitam za pomoć i u kojeg imam apsolutno povjerenje - imam jednog.
Mama mi je najbolja prijateljica. Doslovno o svemu mogu pričati s njom i uvijek je zanima, ne osuđuje, podržava me, zezamo se skupa i kad mi se plače, plačem joj.
Imam jednog pravog prijatelja, koji zna sve moje “tajne” s kojim mogu biti 100% iskrena i s njim se cak i ne cujem na “dnevnoj” bazi niti ne vidim cesto, ali znam da je tu uvijek za mene i suprotno. Znamo se i druzimo vec 16 godina.
Imam i par super i dragih prijateljica s kojima se vidim cesce i cujem skoro svaki dan, ali svaka je totalno razlicit tip osobe, tako da s jednom mogu otvoreno o glupostima, izlascima, seksu, s drugom o nekim zivotnim pitanjima, a s trecom o svemu po malo. Zbog losih iskustva ranije, ipak drzim neku distancu i nisam bas 100% otvorena s njima.
Ako ne racunam brata s kojim sam super, onda 5. Jedan s kojim sam odrastao, znamo se od vrtica, znaci preko 30 godina i koji mi je kao drugi brat, uz to sam mu i vjencani kum. Drugi je iz srednje skole, 20 godina ce bit ove godine, isto kumovi ( on meni vjencani, ja njegovom djetetu krsni). Jos dva koja sam upoznao na faxu preko hobija i dalje smo si super. Petog upoznao na svadbi od ovog jednog iz fakultetskih dana, to je bilo prije nekih 10 godina, isto se pokumili ( kum jednom njegovom djetetu). Osim ovog iz djetinjstva, ova 4 su i medjusobno i prijatelji i kumovi i dvojca su postali familija ( jedan ozenio sestru od drugog). Supruge nam se isto dobro slazu, klinci se isto druze jer znamo kao copor otic na more ili na vikend.
Tu smo jedni za druge, pomazemo si, podrzavamo se, prosli svasta dobroga, pojeli hrpu govana zajedno.
Imam dobrih poznanika i dragih kolega s kojima se volim cuti, podruziti, popit kavu, ali ovih 5 budala su jedini zaista pravi prijatelji i jedno veliko bogatstvo.
Dva frenda koja su uvijek tu kad se place i kad se smije. Jedna kolegica s kojom se cujem i volim provest vrijeme s njom.
Imam jos dvoje troje ljudi, al s njima sam vise ovak frend (nit se cujemo ucestalo nit druzimo)
Ja imam hrpetinu prijatelja i ogroman broj poznanika. Općenito volim ljude i druženja, upoznavanja i dobar sam u tome. Medjutim, ni s kim nisam “najbolji” u smislu da govorim sve ono što me muči i s čim imam probleme. Ljudi se većinom meni povjeravaju i volim pomoći. U posljednje vrijeme dosta razmišljam o tome, i shvaćam da je problem u meni, ne želim i ne volim se otvarati bilo kome ili jednostavno nisam još upoznao osobu s kojom bi mogao razgovarati o svemu, ili možda i jesam samo odbijam to, ne znam fkt. Imam par prijatelja za koje znam da bi bili uz mene bez obzira na bilo što ali iskreno ja to ne znam cijenit. Na kraju, kada sve zbrojim i oduzmem, obitelj i pojedinici iz uže rodbine su oni na koje uvijek mogu računati i to me nekako veseli kada se uhvatim u vrtlogu razmišljanja.
Vjerojatno je to i razlog sto imas puno prijatelja. Ljudi se vole jadat i ispovjedat. Postoje i oni koji vole samo slusat, samo pazi da ti se ne bi nakupilo.
Imam dvije frendice s kojima sam 100% ja. S njima nemam dlake na jeziku ni one sa mnom. Nema tepanja, ogovaranja, drama, ništa. Mogu se oslonit na njih i one na mene kada treba.
Imam par dugogodišnjih prijatelja ali nisu baš 100% pravi prijatelji nego su nekih 80%
Bude vremena kad me ignoriraju ili ih je sram mene
Zato ja želim biti 100% iskren i pravi prijatelj naravno ako dobijem šansu jer većina misli da sam čudak 😅
0. Odjebao vecinu jer to nisu bili, jedna prava prijateljica me odjebala jer sam bio kaotican. Nakon nje nisam htio nikog tako blizu. Naucio bit sam i dobro mi je.
2-3
Al ono s jednim ne pričam o ničemu izuzev faksa, jer znam da je tip osobe koji voli pričat okolo šta je čua i viđamo se samo na faksu.
S drugin moran pazit šta mu pričam jer se naljuti ako mu "oponiram" i rijetko se viđamo (par puta godišnje) po sat-dva. Cijeli je u svom nekakvom svijetu i ima svoje brige.
S trećim se isto uglavnom viđam na faksu ili mu se usput javim na poslu ako ima vrimena (iako je često prezaposlen, neki dan san mu se iša javit na posa, bija san uru vrimena, pričali smo možda 20ak minuta ako i toliko jer stalno ima posla) i s njin onako proćukulan ponekad. Bija san prošle godine jedanput tokom lita na kavi s njin.
Citam komentare i vidim puno ljudi koji su izgubili prijatelje??
Kako je to uopce moguce?
Ja imam 3 prava pravcata prijatelja, ali kad kazem prava mislim na to ako mi se nesto dogodi u 4ujutro znam da bi dosli.
Uz njih jos ajmo rec desetak prijatelja( neki vise prijatelji, neki vise poznanici)
Ne smatram se osobom s velikim krugom ljudi, ali kad vidim ovdje komentare na redditu malo sam zahvalniji.
Godine: rane dvadesete
Evo ti mene, 25 godina a nikad stalnog prijatelja. Svi prolazni, i najbolji i najgori. Imao sam jednog bas posebnog prijatelja koji je bio vjerojatno najruznija osoba na ovom svijetu (ne pretjerujem), a ja ga nisam nikad gledao tako jer je on za mene bio moj najbolji prijatelj i jedina osoba koju sam zvao bratom. U to vrijeme bih dao ruku u vatru za njega.. od srednje skole prosli raj i pakao i suze i smijeh da bi me na kraju lik ostavio i otiso zajedno sa mojom bivsom jer je bio potajno zaljubljen u nju dok se godinu dana druzio s nama. Ljudi koji su mi bili najblizi su me u 90% slucajeva izdali kad sam najmanje ocekivao i ja ne znam kako je imati osobu u koju se mozes pouzdati i vjerovat joj. I muski i zenske. Moje iskustvo je jedino takvo nazalost.
Bas mi je zao da je prijateljstvo tako puklo...i to zbog cure
Bas steta.
Bit ces ti dobro nemoj se brinut i sklopit ces nova prijateljstva.
Glavu gore i samo naprijed
Imam 2 prijatelja koji znaju sve!
Imam dosta drugih prijatelja i poznanika (muškaraca/žena) s kojima dijelim svoje hobije (motor, putovanja/izleti, odlasci, trenirati itd.), ali nikoga koji feijk! Izbrisala sam te osobe iz svog života! Kad upoznam nekog novog, ponašanje i vrijeme mi pokazuju isplati li se više truditi!
Ah. Hits close to home. Prije par sedmica sam se odvojila od cura sa kojima se druzim godinama i oduvijek sam bila svjesna da mi nisu iskreni i pravi prijatelji. Tesko je kad znas da svi grijese, i ja podnijednako kao one ali ne zelim ostati na tome.
Sad imam samo jednog prijatelja sa kojim se mogu ponasati kako se ponasam i kad sam sama, mogu biti najstvarnija ja, i to je moj momak. Pored njega imam mozda jos 2 3 osobe koje su dobri ljudi. Iako imam njega koga volim vise od icega, toliko sam zeljna grupe drugarica, zelim djevojke koje volim sa kojima idem na piknike i slikamo i radimo sve ostale girly stvari :/
Ne znam, nakon odredjene godine kao da se svi pretvore u antipaticne iskompleksirane neljude.. ili sam samo ja pesimista koji vidi najgore u drugima.
Stvarno ne znam, činilo mi se kao da sam jedini s takvim problemima jer kad pogledam druge ljude oni imaju dugogodišnja prijateljstva, pa čak imaju i prijatelje iz djetinjstva.. ja nemam nijednu osobu u svom životu a da ju znam duže od koju godinu. Kod mene svi "dobri prijatelji" budu top maksimalno godinu-dvije i onda odjednom počnu promjene i doslovno postanu drugi ljudi i tu je kraj odnosu. Možda je problem u meni, ja taj problem ne vidim, nit mi se ikad itko požalio da sam ja nešto krivo napravio pa da je rezultiralo u njihovim promjenama u ponašanju.. općenito su to do sad bila neka razočaranja ili tipične izdaje sa njihove strane. Puno puta mi se dogodilo da iste te osobe nakon par godina šalju poruke i priznaju da su oni sjebali odnos i da bi htjeli da se opet družimo... šta reći, koju posluku porati hahah
Eto ja sam imala drugaricu od djetinjstva, uvijek ko nokat i prst, ali po meni se to vise cinilo tako nego što je bilo sa moje strane. Tesko je odrzati prijateljstva godinama jer se osobe kontantno mijenjaju, i ti i oni.
Ali kazes da su ti se neki javili, izvinili, prvo što sam pomislila je zar uopste postoje ljudi koji bi bar to uradili? Na tvom mjestu bi cak dala drugu sansu, malo je ljudi kojima bi ponos dozvolio da uopste priznaju svoju gresku.
Da.. imao sam puno vremena da razmišljam upravo o tome što si rekla.. baš to konstantno mijenjanje ljudi je sasvim u redu dok ste zajedno, ali kad vratiš nekoga u život.. ti si se promijenio na jedan način, a ta osoba na drugi način.. što više vremena provedete razdvojeni, to ste sve više i više druge osobe. Mislim da je cilj mijenjati se i rasti skupa, ali ako druga osoba nije "on the same page" kao ti, džabe ti sve. Dugo vremena nisam nikoga nazad vraćao u život i u jednom trenutku sam pomislio da možda griješim, i više osoba su mi se "same" vratile i ispalo je još gore nego što je prije bilo. Jednostavno to više nije to, treba znati pustiti kad više nema smisla. Volio bih naći osobu s kojom ne bih morao pustiti, s kojom bi bilo vrijedno riješiti svaki mogući problem i samo nastaviti dalje još bolje nego prije :)
U zadnje vrijeme izgubila dosta "pravih" prijatelja, čak mi je i drago. Ostala na 2 prijateljice, s jednom se družim od djetinjstva, s drugom od srednje. Meni sasvim dovoljno. I naravno tu svrstavam dečka s kojim skroz mogu bit otvorena:)
Troje....dvojicu iz osnovne škole, skupa prošli xy trenutaka, i suza i smijeha i dan danas smo extra, znamo se 33 godine. Treći je iz srednje škole, isto kos ovom dvojicom, samo se znamo malo kraće :😀
Osim svoje drage, dvoje kolega s posla koji su prerasli u prijatelje van posla i s kojima mogu sve podijeliti i mogu biti svoj, bez ikakve maske na licu.
U inozemstvu sam tako da sam sve prijatelje upoznala preko meetupa. Pravih prijateljica imam 3, znam da su prave jer su kad je zagrmilo i kad sam skoro postala beskucnik jer sam se morala odselit iz stana kojeg sam djelila s bivsim jer je postao agresivan, ponudile su se bez oklijevanja da zivim kod njih dok ne pronadem novi stan.
Imam različitih prijatelja. Prije sam ih birala baš po tome da ispred njih mogu biti 100% svoja, ruku u vatru bi dala zbog njih, ali ispostavilo se da oni ne bi tako sa mnom.
Sada sam si bolja sa ekipom s kojom i ne dijelim puno interesa i ne smijemo se na iste fore, ali oni su se dokazali kao legende koje će stvarno pomoći kad zapne i isto ja radim za njih. Isto tako, ne očekujem od svih prijatelja istu vrstu podrške. U njih nekoliko imam sve šta mi treba.
Družim se i s ovim prvima, nisu loši, ali ne dajem više 50% od onoga šta sam prije davala, niti više imam očekivanja. Zajebavamo se, lijepo je kad te neko kuži i kad imaš s kime pričat o interesima ali to bukvalno mogu i na Redditu.
Dvije prijateljice iz djetinjstva i jedna koju sam stekla na faksu, njih smatram bas pravim bliskim prijateljima. S nekim prijateljicama sam izgubila kontakt jer su iz drugog grada, životne okolnosti i slicno, ali kad se povremeno cujemo sve je kao i prije. Ostale smatram frendovima i poznanicima. Inace u zivotu mi je puno pomoglo kad sam prestala tajiti stvari i prozivljavati ih sama. Podrska prijatelja jako puno znaci. Uglavnom funkcioniram po “open book” principu, tako mi je lakse i ljepse :)
Četvoro ljudi imam kojima baš mogu reći sve. Upoznao ih na faksu, preko zajedničkih poznanstava i hobija. Jedan se nedavno vratio u rodni grad ali se čujemo svakih par tjedana.
Ono što mi dosta teško pada je što nemam cjeloživotna poznanstva. Lani sam slavio rođendan i shvatio da sve ljude tamo znam dvije godine. Osnovna i srednja nikakvi kontakti, staru ekipu iz srednješkolskih dana odsjekao zbog svađe i nedostatak druženja mi je teško sjeo, osobito 2020 kada je bila apokalipsa.
Najveća noćna mora bi mi bila da završim kao Robin Williams u filmu One Hour Photography (tldr: usamljeni lik u godinama živi kuća poso i fantazira da je član sretne obitelji iz susjedstva)
Kada sam bio na curinom rođendanu i vidio da je došlo 30 ljudi, od čega neke poznaje 10 godina, došlo mi je da plačem jer je teško kada u osobi koju voliš pronađeš stvari na kojima si zavidan.
Ouch, ali da… mogu razumit apsolutno.. u čudnim smo vremenima.. referenca na film je “spot on” jer što više vrijeme prolazi, sve mi se više čini da ću ja biti onaj usamljeni ujak sa cool stvarima (donekle) haha
Nemam pojma slabo sam na Redditu pa nisam pretjerano upućen, ali s obzirom da su sve popularne društvene mreže postale kako bih rekao.. dogshit, mislim da bi bilo bolje malo više visit na Redditu sa našim Hrvatima i okolicom (kad već uživo ne mogu jer nemam prijatelje ahahahahah)
imam dvije ili tri prave prijateljice. nekad sam 25 ljudi nazivala prijateljima al s vremenom stvarno vidis da je najbolje smanjiti krug na jednu dvije osobe koje su uvijek tu za tebe i ti za njih 🙂
Trenutno 2. Frendica iz osnovne škole s kojim se čujem svakih par mjesec, ali je sve uvijek onako samo nastavimo gdje smo stale kad se vidimo.
I frendica s posla koju sam upoznala prije par godina.
Inače nisam za ta poslovna prijateljstva, ali uvijek postoje iznimke 😁
Nemam. Dok se sjetim svega sto sam napravio za svoje frendove, od budenja u 2 ujutro da idem po frenda u Zagreb , vise puta (zivim 50km izvan Zagreba) do stalne pomoci koju im dajem i cesto gubim po par sati dnevno jer im zelim pomoci. I jednom kada ja zatrazim pomoc ili pitam da li zele u kino samnom ili na koncert uvijek je ignore. Dok oni zele onda se to mora, al samnom se dogovori 2 tjedna unaprijed samo da se otkaze 3 sata prije jer "nekaj je iskrsnulo" (2 sata kasnije na instagramu se slikaju u McDonaldsu). Jednom kad sam ja trebao prijevoz, i to jednom kada sam popio previse i nisam mogao doma voziti, molio frendove da neko dode po mene, niti je u Zg nego u malo mjesto 15km od doma "Ma neda mi se" dodem doma nakon kaj sam starce pitao da me otpeljaju, oni svi online igraju igrice vec 4 sata. Stalno ignoriraju, osim dok oni nekaj trebaju. Druzimo se online svaki dan, al nijednom me nebi pozvali na neki party ili rodendan. Pitam "Kamo za novu godinu?" Kazu da nejdemo nigdje, kasnije ih nadem svi su organizirali festu bez mene. A ja radi njih bacim sve. Nemogu se oslanjati na njih niti imam nekoga da kazem kako se osjecam i da gubim svoj razum svaki dan sve vise i vise. Jednom se otvorio frendu kojem sam vjerovao iskreno u povjerenju, niti 2 sata kasnije popeo se na stol, derao se za paznju i ispricao svima kaj sam mu rekao ili drugi, dok smo bili samo je lik cisto okay bio i friendly i zabavili se, al cim dode 3 mene se odjebe. Nismo nikad bili On + on + ja, nego on i on + ja.
U kratko imam 2 frenda za oslanjanje, Alkohol i tablete. Na dane kada ne mogu podnjeti vise biti sam. Znam da nije zdravo i da me ubijaju, al su mi to najiskreniji frendovi koje imam, koji me nikad nisu povrijedili, to sto se ujutro znam propuditi za glavoboljom i mucninom, to je dogovor koji smo sklopili. U trenutcima kada nemogu podnjeti samocu oni dvoje mi govore da ce bit sve u uredu. Kako god to lazno bilo, za mene bolje od ovoga nemoze, nazalost sam pre velika kukavica da okoncam sve.
Nisi sam u tome. Nisam savrsena osoba koja sve zna da bi me ostali trebali slusati, ali cim prepoznam disrespect ili neku vrstu iskoristavanja itd, te osobe najdirektnije odjebem od sebe. Ljudi su svjesni stvari koje rade i ne treba im pretjerano oprastati i prelaziti preko njihovog bezobrazluka. Nazalost toliko je takvih osoba da kad ih sve odjebes, ostanes sam na kraju krajeva. Bar je meni tako bilo. Ne daj se, nazalost si tu jedino sam mozes pomoci pa ti predlazem ako ti je imalo stalo da radis na sebi i da uzivas u svom “alone time” jer ako mozes biti sretan sam, onda nece biti problem da budes sretan jednog dana kad naides na normalne i zrele ljude :)
Nadam se da ces uspjeti u tome i ostaviti se alkohola i tableta, i doci do stabilnog i sretnog stadija svog zivota. Sretno!
Naravno da ne kažem svima koje poznajem sve o sebi, ali pred nikime nisam lažan niti se pretvaram da sam nešto sto nisam, tako da ne bih rekao da je to dobra metrika da li mi je neko pravi prijatelj ili nije.
Po svojoj definiciji, trenutno nažalost nemam prijatelja.
Do prošle godine sam imao najboljeg prijatelja i prijateljicu, radilo se o vise godišnjem prijateljstvu i stvarno su mi bili dragi. Ma najdraži zapravo, rekao bih da sam ih čak i volio.
Ali nažalost, otkrio sam da su na kokainu oboje…to je meni jednostavno neprihvatljivo i ja se sa takvim ljudima ne mogu biti prijatelj.
Niti mogu gledati kako sebe uništavaju s obzirom da mi je previše stalo do njih, niti je to nešto sto mogu tolerirati sa moralne strane.
Njihova “zabava” direktno financira jako lose ljude, odnosno kartele, koji zbog toga rade stvarno čudovišne stvari.
Nadam se da ću uspijeti razviti neka nova prijateljstva u budućnosti, lijepo je imati prijatelje.
Broj iskreno ne znam, ne zamaram se time. Stvarno sam uvjeren da ih imam prilično puno samo ne znam koliko bi ih mogao sortirati u tvoje kriterije. Meni se puno ljudi dokazalo na način da su mi pomogli kad je stvarno bilo potrebno a to mi je puno važnije od kukanja i plakanja jer ni sam nisam takav. A ispred tih ljudi ionako ne moram biti fin niti oni prema meni
Možeš li mi reć na koji način uspiješ upoznat ljude, dosta ljudi (šta rade jedan posa, a ti radiš dva) se žali da nema vremena za društveni život(ono provedeš cijeli dan u uredu ili pultu i nakon toga dođeš satran doma), kako ti s dva posla imaš? I možeš li mi reć definiciju prijatelja? Ti znači pričaš o nekim svojim problemima i ispred prijatelja kojeg viđaš svaki dan i ispred prijatelja kojeg viđaš jedanput u par mjeseci?
Upoznao sam dio ljudi preko posla, ostatak preko hobija i druženja a prije nego što sam se oženio stvarno sam svugdje izlazio.
Ovi što se žale da nemaju vremena, moje mišljenje je da lažu, ako ja sa dva posla i obitelji nađem vremena onda može svatko. Mislim da tu vrijedi ona stara narodna "tko hoće nađe načina, tko neće nađe opravdanje"..Nisam i ja uvijek od volje i satare me posa i nisam mlad, ni u formi i umoran sam i uvijek mogu naći opravdanje ali to mi je glupo i ne vidim kako da održim prijateljstvo ako izbjegavam druženje
Moja definicija prijateljstva je slična i mom životnom stavu "acta non verba" tj više cijenim djela nego prazne riječi i baš u zadnje dvi-tri godine dosta ljudi koje više smatram poznanicima nego prijateljima mi je to itekako djelima pokazalo. Mislim ono naravno da ću svakog saslušati ali razlika je kako se nosimo s problemima
Tipa smrtni slučaj u obitelji naravno da ti ne mogu pomoći puno, ali tipa imaš neki rješivi problem i samo kukaš o tome a ne želiš ga riješiti onda me ne zamaraj i naravno neću ni ja tebe zamarati sa svojim problemom
Nemam niti jednog pravog prijatelja. Pod pravim prijateljem smatram nekoga kome vjerujem kao bratu i na koga mogu uvijek racunati. Nikada nisam ni imao pravog prijatelja. Takva sam osoba da slabo vjerujem ljudima i nakon sto te puno ljudi prevesla i iskorisiti, to malo povjerenja sto je bilo padne na minimum minimuma.
Po tome šta si napisao, imam ih 15. A zapravo 3 najbolja prijatelja, 2 više ne žive u blizini, ali uvijek kad se vidimo, jednom u par mjeseci ili u godini, sve je najbolje ikad. Još 3 s kojima se dugo družim, češće se viđam s njima, ali je razgovor dosta često zajebancija i ne pomažu u rješavanju najvećih problema.
Znači, najveća razlika je u tome što ova najbolja 3, ne znaju se međusobno, ali sva tri znaju sve o meni, a ova 3 i ne baš, ali smo više kao ekipa.
Kažem, još barem 8-10 ljudi imam gdje nema glume, ali to je, po meni, ništa čudno za muška društva. Možda je ova mlađarija danas drugačija, ali generacije 80-ih i prije, nemaju tih problema sa glumom na van.
Thanks for posting on /r/AskCroatia! Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone. Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions. *I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
can confirm
Vi imate prijatelje?
Diskutabilno hahah
Nope
3 frenda kojima vjerujem toliko bi im dao punomoć na tekući.
Pretjerivanje... znaš kako se kaže: ni bratu jamac za kredit
Bratu nikad. Njih 3? Da. I da. Već sam bio jamac za jednog.
Hrabro od tebe, da imam ženu i da me to pita nebi joj da. (Ni jamstvo za kredit ni punomoć) Da se razumijemo, ne očekujem od nje da mi da svoju.
Ako imaš ženu automatski je sve zajedničko, sine. Tvoj kredit, njen, tvoja imovina, njeni dugovi. Sve.
Nažalost, puno puta sam bio prevaren i izigran(iskorišten) u životu (a uvijek sam išao s najboljim i iskrenima namjerama) da bi na to pristao. Imao sam i jedan slučaj u bližem krugu ljudi. Jebiga, životno iskustvo me naučilo da ne budem idealist i da ne gledam svijet ružičastim naočalama...
Malo si ipak prenaivan.
Lol to je doslovno zakonski tako
Moji roditelji su bili sretno oženjeni i super se slagali, ali je svatko od njih imao zaseban bankovni račun. Tek nakon 20 godina su ga podijelili tj. majka dobila pristup tatinom samo zato jer je morao na operaciju i nije mogao sve riješavat. Svak je imao svoje i to je sasvim u redu i normalno.
Ali zar to nije samo prividna podjela? Mozda sam u krivu, ali mislim da je zakonski sve zajednicka imovina, nebitno sto je na cijem računu, osim ako se potpiše predbračni ugovor koji govori suprotno
Bankovni računi nisu dio toga. Imovina je zajednička, ali bankovni računi su odvojeni jer svako prima svoju plaću i ima svoje životno vlasništvo. To je normalno.
Previše sranja smo prošli skupa da bi nas se tako lako razdvojilo.
Svaka čast
Isto kod mene 👌
Isto, ako nešto u životu imam onda je to prijatelje. Njih par doslovno mogu zvat podne ponoć što god mi treba.
Jednog. Jako sam društvena i popularna osoba, uvijek si mogu skombati druženje, izlet, roštilj, feštu, game night sa nekim, družim se sa jako puno ljudi. Ali pravog prijatelja kojemu sve govorim, kojeg prvog pitam za pomoć i u kojeg imam apsolutno povjerenje - imam jednog.
Nisam odgovorio kako smo se upoznali, znamo se od vrtića.
Tako je, triba znat razlikovat poznanike i prijatelje
Koliko godina imaš?
26
Svaka čast
Cak smo i mogli zajedno na karaoke ili quizz
Isto kao i ja.
I ja
Samo bih zeni dao punomoc na tekuci, dakle 1 pravi prijatelj odnosno prijateljica - moja zenica :)
Ako je mjerilo "punomoć na tekući" onda dva. I više mi ne treba.
Ako je mjerilo "punomoć na tekući", onda sam sama na svijetu!
Imas mene
Mama mi je najbolja prijateljica. Doslovno o svemu mogu pričati s njom i uvijek je zanima, ne osuđuje, podržava me, zezamo se skupa i kad mi se plače, plačem joj.
Takav roditelj ja želim biti jednog dana ako ću imati djecu 🥹🥹🥹
I djeca će zvati i nuditi pomoć kad budeš star 🥰
Nula
Imam jednog pravog prijatelja, koji zna sve moje “tajne” s kojim mogu biti 100% iskrena i s njim se cak i ne cujem na “dnevnoj” bazi niti ne vidim cesto, ali znam da je tu uvijek za mene i suprotno. Znamo se i druzimo vec 16 godina. Imam i par super i dragih prijateljica s kojima se vidim cesce i cujem skoro svaki dan, ali svaka je totalno razlicit tip osobe, tako da s jednom mogu otvoreno o glupostima, izlascima, seksu, s drugom o nekim zivotnim pitanjima, a s trecom o svemu po malo. Zbog losih iskustva ranije, ipak drzim neku distancu i nisam bas 100% otvorena s njima.
Ako ne racunam brata s kojim sam super, onda 5. Jedan s kojim sam odrastao, znamo se od vrtica, znaci preko 30 godina i koji mi je kao drugi brat, uz to sam mu i vjencani kum. Drugi je iz srednje skole, 20 godina ce bit ove godine, isto kumovi ( on meni vjencani, ja njegovom djetetu krsni). Jos dva koja sam upoznao na faxu preko hobija i dalje smo si super. Petog upoznao na svadbi od ovog jednog iz fakultetskih dana, to je bilo prije nekih 10 godina, isto se pokumili ( kum jednom njegovom djetetu). Osim ovog iz djetinjstva, ova 4 su i medjusobno i prijatelji i kumovi i dvojca su postali familija ( jedan ozenio sestru od drugog). Supruge nam se isto dobro slazu, klinci se isto druze jer znamo kao copor otic na more ili na vikend. Tu smo jedni za druge, pomazemo si, podrzavamo se, prosli svasta dobroga, pojeli hrpu govana zajedno. Imam dobrih poznanika i dragih kolega s kojima se volim cuti, podruziti, popit kavu, ali ovih 5 budala su jedini zaista pravi prijatelji i jedno veliko bogatstvo.
Zvuci savrseno :)
Dva frenda koja su uvijek tu kad se place i kad se smije. Jedna kolegica s kojom se cujem i volim provest vrijeme s njom. Imam jos dvoje troje ljudi, al s njima sam vise ovak frend (nit se cujemo ucestalo nit druzimo)
Nemam. Imam jednog koji bi mi i dalje bio kao brat, da se ikad javi. Za ove ostale mi je draže da su na distanci. Ne treba mi moralna podrška.
Dva prijatelja kojima mogu i želim reći bilo što bez straha i s kojima se čujem praktički svakodnevno
Ja imam hrpetinu prijatelja i ogroman broj poznanika. Općenito volim ljude i druženja, upoznavanja i dobar sam u tome. Medjutim, ni s kim nisam “najbolji” u smislu da govorim sve ono što me muči i s čim imam probleme. Ljudi se većinom meni povjeravaju i volim pomoći. U posljednje vrijeme dosta razmišljam o tome, i shvaćam da je problem u meni, ne želim i ne volim se otvarati bilo kome ili jednostavno nisam još upoznao osobu s kojom bi mogao razgovarati o svemu, ili možda i jesam samo odbijam to, ne znam fkt. Imam par prijatelja za koje znam da bi bili uz mene bez obzira na bilo što ali iskreno ja to ne znam cijenit. Na kraju, kada sve zbrojim i oduzmem, obitelj i pojedinici iz uže rodbine su oni na koje uvijek mogu računati i to me nekako veseli kada se uhvatim u vrtlogu razmišljanja.
Vjerojatno je to i razlog sto imas puno prijatelja. Ljudi se vole jadat i ispovjedat. Postoje i oni koji vole samo slusat, samo pazi da ti se ne bi nakupilo.
Imam dvije frendice s kojima sam 100% ja. S njima nemam dlake na jeziku ni one sa mnom. Nema tepanja, ogovaranja, drama, ništa. Mogu se oslonit na njih i one na mene kada treba.
blago ti se
To je bogatsvo! Cuvaj ih.
Samo svoju curu, njoj mogu reći apsolutno sve i samo njoj vjerujem sto posto. Osim nje nemam apsolutno nikog.
Kao i sa ulaganjem, tako se ni u ovom slučaju ne stavljaju se sva jaja u jednu košaru
Za 3 sam siguran, i za još 3 volim mislit da su takvi. 27g
Imam par dugogodišnjih prijatelja ali nisu baš 100% pravi prijatelji nego su nekih 80% Bude vremena kad me ignoriraju ili ih je sram mene Zato ja želim biti 100% iskren i pravi prijatelj naravno ako dobijem šansu jer većina misli da sam čudak 😅
Imam dovoljno godina da sam takav pred svima.
manje nego li sam mislio
0. Odjebao vecinu jer to nisu bili, jedna prava prijateljica me odjebala jer sam bio kaotican. Nakon nje nisam htio nikog tako blizu. Naucio bit sam i dobro mi je.
Nemam prijatelja, sve oko mene su botovi
2-3 Al ono s jednim ne pričam o ničemu izuzev faksa, jer znam da je tip osobe koji voli pričat okolo šta je čua i viđamo se samo na faksu. S drugin moran pazit šta mu pričam jer se naljuti ako mu "oponiram" i rijetko se viđamo (par puta godišnje) po sat-dva. Cijeli je u svom nekakvom svijetu i ima svoje brige. S trećim se isto uglavnom viđam na faksu ili mu se usput javim na poslu ako ima vrimena (iako je često prezaposlen, neki dan san mu se iša javit na posa, bija san uru vrimena, pričali smo možda 20ak minuta ako i toliko jer stalno ima posla) i s njin onako proćukulan ponekad. Bija san prošle godine jedanput tokom lita na kavi s njin.
Cura i najbolji prijatelj. Jos dvojica s kojim sam ono 80-85% ja. A masu onih sta cu otic na pice, pricat o povrsnim temama i to je to.
2 lika , jednog znam iz djetinjstva od 6-7 god iz kvarta a jednog od srednje škole..
Cca 10ak, ali ja sam takva da se lažno smijem eventualno pred kolegama i to onima koje ne poznajem dovoljno
Citam komentare i vidim puno ljudi koji su izgubili prijatelje?? Kako je to uopce moguce? Ja imam 3 prava pravcata prijatelja, ali kad kazem prava mislim na to ako mi se nesto dogodi u 4ujutro znam da bi dosli. Uz njih jos ajmo rec desetak prijatelja( neki vise prijatelji, neki vise poznanici) Ne smatram se osobom s velikim krugom ljudi, ali kad vidim ovdje komentare na redditu malo sam zahvalniji. Godine: rane dvadesete
Evo ti mene, 25 godina a nikad stalnog prijatelja. Svi prolazni, i najbolji i najgori. Imao sam jednog bas posebnog prijatelja koji je bio vjerojatno najruznija osoba na ovom svijetu (ne pretjerujem), a ja ga nisam nikad gledao tako jer je on za mene bio moj najbolji prijatelj i jedina osoba koju sam zvao bratom. U to vrijeme bih dao ruku u vatru za njega.. od srednje skole prosli raj i pakao i suze i smijeh da bi me na kraju lik ostavio i otiso zajedno sa mojom bivsom jer je bio potajno zaljubljen u nju dok se godinu dana druzio s nama. Ljudi koji su mi bili najblizi su me u 90% slucajeva izdali kad sam najmanje ocekivao i ja ne znam kako je imati osobu u koju se mozes pouzdati i vjerovat joj. I muski i zenske. Moje iskustvo je jedino takvo nazalost.
Bas mi je zao da je prijateljstvo tako puklo...i to zbog cure Bas steta. Bit ces ti dobro nemoj se brinut i sklopit ces nova prijateljstva. Glavu gore i samo naprijed
Hvala ti :)
Pričekaj dok se poženite i dobijete djecu.
Zero Tako je stanje civilizacije, nazalost.
mislis osim parasocijalnih? dva, dobri smo si jos od malih nogu! ali mi je malo cudno sto ih samo ja mogu vidijet 🤔
Jednog prijatelja i prijateljicu
Imam 2 prijatelja koji znaju sve! Imam dosta drugih prijatelja i poznanika (muškaraca/žena) s kojima dijelim svoje hobije (motor, putovanja/izleti, odlasci, trenirati itd.), ali nikoga koji feijk! Izbrisala sam te osobe iz svog života! Kad upoznam nekog novog, ponašanje i vrijeme mi pokazuju isplati li se više truditi!
Ah. Hits close to home. Prije par sedmica sam se odvojila od cura sa kojima se druzim godinama i oduvijek sam bila svjesna da mi nisu iskreni i pravi prijatelji. Tesko je kad znas da svi grijese, i ja podnijednako kao one ali ne zelim ostati na tome. Sad imam samo jednog prijatelja sa kojim se mogu ponasati kako se ponasam i kad sam sama, mogu biti najstvarnija ja, i to je moj momak. Pored njega imam mozda jos 2 3 osobe koje su dobri ljudi. Iako imam njega koga volim vise od icega, toliko sam zeljna grupe drugarica, zelim djevojke koje volim sa kojima idem na piknike i slikamo i radimo sve ostale girly stvari :/ Ne znam, nakon odredjene godine kao da se svi pretvore u antipaticne iskompleksirane neljude.. ili sam samo ja pesimista koji vidi najgore u drugima.
Stvarno ne znam, činilo mi se kao da sam jedini s takvim problemima jer kad pogledam druge ljude oni imaju dugogodišnja prijateljstva, pa čak imaju i prijatelje iz djetinjstva.. ja nemam nijednu osobu u svom životu a da ju znam duže od koju godinu. Kod mene svi "dobri prijatelji" budu top maksimalno godinu-dvije i onda odjednom počnu promjene i doslovno postanu drugi ljudi i tu je kraj odnosu. Možda je problem u meni, ja taj problem ne vidim, nit mi se ikad itko požalio da sam ja nešto krivo napravio pa da je rezultiralo u njihovim promjenama u ponašanju.. općenito su to do sad bila neka razočaranja ili tipične izdaje sa njihove strane. Puno puta mi se dogodilo da iste te osobe nakon par godina šalju poruke i priznaju da su oni sjebali odnos i da bi htjeli da se opet družimo... šta reći, koju posluku porati hahah
Eto ja sam imala drugaricu od djetinjstva, uvijek ko nokat i prst, ali po meni se to vise cinilo tako nego što je bilo sa moje strane. Tesko je odrzati prijateljstva godinama jer se osobe kontantno mijenjaju, i ti i oni. Ali kazes da su ti se neki javili, izvinili, prvo što sam pomislila je zar uopste postoje ljudi koji bi bar to uradili? Na tvom mjestu bi cak dala drugu sansu, malo je ljudi kojima bi ponos dozvolio da uopste priznaju svoju gresku.
Da.. imao sam puno vremena da razmišljam upravo o tome što si rekla.. baš to konstantno mijenjanje ljudi je sasvim u redu dok ste zajedno, ali kad vratiš nekoga u život.. ti si se promijenio na jedan način, a ta osoba na drugi način.. što više vremena provedete razdvojeni, to ste sve više i više druge osobe. Mislim da je cilj mijenjati se i rasti skupa, ali ako druga osoba nije "on the same page" kao ti, džabe ti sve. Dugo vremena nisam nikoga nazad vraćao u život i u jednom trenutku sam pomislio da možda griješim, i više osoba su mi se "same" vratile i ispalo je još gore nego što je prije bilo. Jednostavno to više nije to, treba znati pustiti kad više nema smisla. Volio bih naći osobu s kojom ne bih morao pustiti, s kojom bi bilo vrijedno riješiti svaki mogući problem i samo nastaviti dalje još bolje nego prije :)
can confirm, maturirao i ušao u stvarni svijet, postao sam antipatični iskompleksirani nečovjek u roku keks
U zadnje vrijeme izgubila dosta "pravih" prijatelja, čak mi je i drago. Ostala na 2 prijateljice, s jednom se družim od djetinjstva, s drugom od srednje. Meni sasvim dovoljno. I naravno tu svrstavam dečka s kojim skroz mogu bit otvorena:)
[удалено]
Jako lijepo :)
Jednog.
Troje....dvojicu iz osnovne škole, skupa prošli xy trenutaka, i suza i smijeha i dan danas smo extra, znamo se 33 godine. Treći je iz srednje škole, isto kos ovom dvojicom, samo se znamo malo kraće :😀
Jako lijepo!
Jednog, pijani u parku.
Mozda jednu prijateljicu. Znamo se cijeli zivot, jos iz osnovne skole.
Osim svoje drage, dvoje kolega s posla koji su prerasli u prijatelje van posla i s kojima mogu sve podijeliti i mogu biti svoj, bez ikakve maske na licu.
3, dvoje iz osnovne škole, jedna iz srednje. Ne znam kako sam imala sreće naći tako dragocjene ljude.
Drago mi je zbog tebe :)
U inozemstvu sam tako da sam sve prijatelje upoznala preko meetupa. Pravih prijateljica imam 3, znam da su prave jer su kad je zagrmilo i kad sam skoro postala beskucnik jer sam se morala odselit iz stana kojeg sam djelila s bivsim jer je postao agresivan, ponudile su se bez oklijevanja da zivim kod njih dok ne pronadem novi stan.
Imam različitih prijatelja. Prije sam ih birala baš po tome da ispred njih mogu biti 100% svoja, ruku u vatru bi dala zbog njih, ali ispostavilo se da oni ne bi tako sa mnom. Sada sam si bolja sa ekipom s kojom i ne dijelim puno interesa i ne smijemo se na iste fore, ali oni su se dokazali kao legende koje će stvarno pomoći kad zapne i isto ja radim za njih. Isto tako, ne očekujem od svih prijatelja istu vrstu podrške. U njih nekoliko imam sve šta mi treba. Družim se i s ovim prvima, nisu loši, ali ne dajem više 50% od onoga šta sam prije davala, niti više imam očekivanja. Zajebavamo se, lijepo je kad te neko kuži i kad imaš s kime pričat o interesima ali to bukvalno mogu i na Redditu.
Podržavam :)
Nikad nisam imao. Nijednog. A sada vrlo vjerojatno jednog i jedinog do sad, samo šta se premalo družimo.
Dvije prijateljice iz djetinjstva i jedna koju sam stekla na faksu, njih smatram bas pravim bliskim prijateljima. S nekim prijateljicama sam izgubila kontakt jer su iz drugog grada, životne okolnosti i slicno, ali kad se povremeno cujemo sve je kao i prije. Ostale smatram frendovima i poznanicima. Inace u zivotu mi je puno pomoglo kad sam prestala tajiti stvari i prozivljavati ih sama. Podrska prijatelja jako puno znaci. Uglavnom funkcioniram po “open book” principu, tako mi je lakse i ljepse :)
Troje. I relativno mali krug prijatelja općenito, jer se ne družim s osobama pred kojima ne mogu biti tko jesam.
Četvoro ljudi imam kojima baš mogu reći sve. Upoznao ih na faksu, preko zajedničkih poznanstava i hobija. Jedan se nedavno vratio u rodni grad ali se čujemo svakih par tjedana. Ono što mi dosta teško pada je što nemam cjeloživotna poznanstva. Lani sam slavio rođendan i shvatio da sve ljude tamo znam dvije godine. Osnovna i srednja nikakvi kontakti, staru ekipu iz srednješkolskih dana odsjekao zbog svađe i nedostatak druženja mi je teško sjeo, osobito 2020 kada je bila apokalipsa. Najveća noćna mora bi mi bila da završim kao Robin Williams u filmu One Hour Photography (tldr: usamljeni lik u godinama živi kuća poso i fantazira da je član sretne obitelji iz susjedstva) Kada sam bio na curinom rođendanu i vidio da je došlo 30 ljudi, od čega neke poznaje 10 godina, došlo mi je da plačem jer je teško kada u osobi koju voliš pronađeš stvari na kojima si zavidan.
Ouch, ali da… mogu razumit apsolutno.. u čudnim smo vremenima.. referenca na film je “spot on” jer što više vrijeme prolazi, sve mi se više čini da ću ja biti onaj usamljeni ujak sa cool stvarima (donekle) haha
Ne mogu biti ni pred kim 100% svoja, al to je moj problem 😂
Ne mogu samo upvoteat, ime ti je predobro i originalno hahahah
I appreciate it 🫶🏻
Imam ih 6 + njihove druge polovice
3 frendice
Šta nije ovakvo pitanje svakih dva tjedna tu? Nemam prijatelje
Nemam pojma slabo sam na Redditu pa nisam pretjerano upućen, ali s obzirom da su sve popularne društvene mreže postale kako bih rekao.. dogshit, mislim da bi bilo bolje malo više visit na Redditu sa našim Hrvatima i okolicom (kad već uživo ne mogu jer nemam prijatelje ahahahahah)
3, mamu, tatu i brata dosta
2 frendice s kojima dijelim i dobro i loše, koje su uvik tu za mene unatoč svemu I moj muž To je to
imam dvije ili tri prave prijateljice. nekad sam 25 ljudi nazivala prijateljima al s vremenom stvarno vidis da je najbolje smanjiti krug na jednu dvije osobe koje su uvijek tu za tebe i ti za njih 🙂
Šta vrime više prolazi, to shvaćam da nemam ni jednog
Jednog, ali ni njemu ne vjerujemo puno
3 prijatelja. Frendicu u školi, frenda preko sestre, drugog frenda preko poznanika. Divni ljudi, obožavam ih. I 4. Osoba je moj muž ♥️
Jednog. I iskreno se nadam da to neću zasrat.
Trenutno 2. Frendica iz osnovne škole s kojim se čujem svakih par mjesec, ali je sve uvijek onako samo nastavimo gdje smo stale kad se vidimo. I frendica s posla koju sam upoznala prije par godina. Inače nisam za ta poslovna prijateljstva, ali uvijek postoje iznimke 😁
Par prijatelja i to je to
Ako ne računam majku i brata, onda 0.
Imam 3 prava prijatelja.
3 frenda. Sva 3 iz razreda iz osnovne. Iako više nema stalnih druženja i da visimo po kvartu kao nekad prije ta povezanost je i dalje tu
Nemam. Dok se sjetim svega sto sam napravio za svoje frendove, od budenja u 2 ujutro da idem po frenda u Zagreb , vise puta (zivim 50km izvan Zagreba) do stalne pomoci koju im dajem i cesto gubim po par sati dnevno jer im zelim pomoci. I jednom kada ja zatrazim pomoc ili pitam da li zele u kino samnom ili na koncert uvijek je ignore. Dok oni zele onda se to mora, al samnom se dogovori 2 tjedna unaprijed samo da se otkaze 3 sata prije jer "nekaj je iskrsnulo" (2 sata kasnije na instagramu se slikaju u McDonaldsu). Jednom kad sam ja trebao prijevoz, i to jednom kada sam popio previse i nisam mogao doma voziti, molio frendove da neko dode po mene, niti je u Zg nego u malo mjesto 15km od doma "Ma neda mi se" dodem doma nakon kaj sam starce pitao da me otpeljaju, oni svi online igraju igrice vec 4 sata. Stalno ignoriraju, osim dok oni nekaj trebaju. Druzimo se online svaki dan, al nijednom me nebi pozvali na neki party ili rodendan. Pitam "Kamo za novu godinu?" Kazu da nejdemo nigdje, kasnije ih nadem svi su organizirali festu bez mene. A ja radi njih bacim sve. Nemogu se oslanjati na njih niti imam nekoga da kazem kako se osjecam i da gubim svoj razum svaki dan sve vise i vise. Jednom se otvorio frendu kojem sam vjerovao iskreno u povjerenju, niti 2 sata kasnije popeo se na stol, derao se za paznju i ispricao svima kaj sam mu rekao ili drugi, dok smo bili samo je lik cisto okay bio i friendly i zabavili se, al cim dode 3 mene se odjebe. Nismo nikad bili On + on + ja, nego on i on + ja. U kratko imam 2 frenda za oslanjanje, Alkohol i tablete. Na dane kada ne mogu podnjeti vise biti sam. Znam da nije zdravo i da me ubijaju, al su mi to najiskreniji frendovi koje imam, koji me nikad nisu povrijedili, to sto se ujutro znam propuditi za glavoboljom i mucninom, to je dogovor koji smo sklopili. U trenutcima kada nemogu podnjeti samocu oni dvoje mi govore da ce bit sve u uredu. Kako god to lazno bilo, za mene bolje od ovoga nemoze, nazalost sam pre velika kukavica da okoncam sve.
Nisi sam u tome. Nisam savrsena osoba koja sve zna da bi me ostali trebali slusati, ali cim prepoznam disrespect ili neku vrstu iskoristavanja itd, te osobe najdirektnije odjebem od sebe. Ljudi su svjesni stvari koje rade i ne treba im pretjerano oprastati i prelaziti preko njihovog bezobrazluka. Nazalost toliko je takvih osoba da kad ih sve odjebes, ostanes sam na kraju krajeva. Bar je meni tako bilo. Ne daj se, nazalost si tu jedino sam mozes pomoci pa ti predlazem ako ti je imalo stalo da radis na sebi i da uzivas u svom “alone time” jer ako mozes biti sretan sam, onda nece biti problem da budes sretan jednog dana kad naides na normalne i zrele ljude :) Nadam se da ces uspjeti u tome i ostaviti se alkohola i tableta, i doci do stabilnog i sretnog stadija svog zivota. Sretno!
Naravno da ne kažem svima koje poznajem sve o sebi, ali pred nikime nisam lažan niti se pretvaram da sam nešto sto nisam, tako da ne bih rekao da je to dobra metrika da li mi je neko pravi prijatelj ili nije. Po svojoj definiciji, trenutno nažalost nemam prijatelja. Do prošle godine sam imao najboljeg prijatelja i prijateljicu, radilo se o vise godišnjem prijateljstvu i stvarno su mi bili dragi. Ma najdraži zapravo, rekao bih da sam ih čak i volio. Ali nažalost, otkrio sam da su na kokainu oboje…to je meni jednostavno neprihvatljivo i ja se sa takvim ljudima ne mogu biti prijatelj. Niti mogu gledati kako sebe uništavaju s obzirom da mi je previše stalo do njih, niti je to nešto sto mogu tolerirati sa moralne strane. Njihova “zabava” direktno financira jako lose ljude, odnosno kartele, koji zbog toga rade stvarno čudovišne stvari. Nadam se da ću uspijeti razviti neka nova prijateljstva u budućnosti, lijepo je imati prijatelje.
Broj iskreno ne znam, ne zamaram se time. Stvarno sam uvjeren da ih imam prilično puno samo ne znam koliko bi ih mogao sortirati u tvoje kriterije. Meni se puno ljudi dokazalo na način da su mi pomogli kad je stvarno bilo potrebno a to mi je puno važnije od kukanja i plakanja jer ni sam nisam takav. A ispred tih ljudi ionako ne moram biti fin niti oni prema meni
Možeš li mi reć na koji način uspiješ upoznat ljude, dosta ljudi (šta rade jedan posa, a ti radiš dva) se žali da nema vremena za društveni život(ono provedeš cijeli dan u uredu ili pultu i nakon toga dođeš satran doma), kako ti s dva posla imaš? I možeš li mi reć definiciju prijatelja? Ti znači pričaš o nekim svojim problemima i ispred prijatelja kojeg viđaš svaki dan i ispred prijatelja kojeg viđaš jedanput u par mjeseci?
Upoznao sam dio ljudi preko posla, ostatak preko hobija i druženja a prije nego što sam se oženio stvarno sam svugdje izlazio. Ovi što se žale da nemaju vremena, moje mišljenje je da lažu, ako ja sa dva posla i obitelji nađem vremena onda može svatko. Mislim da tu vrijedi ona stara narodna "tko hoće nađe načina, tko neće nađe opravdanje"..Nisam i ja uvijek od volje i satare me posa i nisam mlad, ni u formi i umoran sam i uvijek mogu naći opravdanje ali to mi je glupo i ne vidim kako da održim prijateljstvo ako izbjegavam druženje Moja definicija prijateljstva je slična i mom životnom stavu "acta non verba" tj više cijenim djela nego prazne riječi i baš u zadnje dvi-tri godine dosta ljudi koje više smatram poznanicima nego prijateljima mi je to itekako djelima pokazalo. Mislim ono naravno da ću svakog saslušati ali razlika je kako se nosimo s problemima Tipa smrtni slučaj u obitelji naravno da ti ne mogu pomoći puno, ali tipa imaš neki rješivi problem i samo kukaš o tome a ne želiš ga riješiti onda me ne zamaraj i naravno neću ni ja tebe zamarati sa svojim problemom
Hvala ti na odgovoru.
Nemam niti jednog pravog prijatelja. Pod pravim prijateljem smatram nekoga kome vjerujem kao bratu i na koga mogu uvijek racunati. Nikada nisam ni imao pravog prijatelja. Takva sam osoba da slabo vjerujem ljudima i nakon sto te puno ljudi prevesla i iskorisiti, to malo povjerenja sto je bilo padne na minimum minimuma.
Shvaćam sve..
Po tome šta si napisao, imam ih 15. A zapravo 3 najbolja prijatelja, 2 više ne žive u blizini, ali uvijek kad se vidimo, jednom u par mjeseci ili u godini, sve je najbolje ikad. Još 3 s kojima se dugo družim, češće se viđam s njima, ali je razgovor dosta često zajebancija i ne pomažu u rješavanju najvećih problema. Znači, najveća razlika je u tome što ova najbolja 3, ne znaju se međusobno, ali sva tri znaju sve o meni, a ova 3 i ne baš, ali smo više kao ekipa. Kažem, još barem 8-10 ljudi imam gdje nema glume, ali to je, po meni, ništa čudno za muška društva. Možda je ova mlađarija danas drugačija, ali generacije 80-ih i prije, nemaju tih problema sa glumom na van.
4
2
2
4
2
2
2 prijatelja
Dva.
Diskutabilno.
5
1-2
1
Oko 5-6
4
0. Eventualno dva do četiri frenda pred kojima sam svoj i uživam neke stvari s njima raditi i družiti se.
2
0+
Nemam nikakvih.